Baba Manda i cirkularna ekonomija

GLASNO RAZMIŠLJANJE / NEDO PINEZIĆ

U sljedećih nekoliko nastavaka nastojat ću objasniti zašto zastupam model razvoja turizma na osnovama obiteljskog mikropoduzetništva i cirkularne ekonomije.

Što imaju zajedničkoga domaćinstvo „babe Mande“ , cirkularna ekonomija i turizam? Odgovor sam potražio na jednoj od najboljih ekonomskih visokih škola u Londonu.

LINEARNA EKONOMIJA

Još od prve industrijske revolucije naša civilizacija živi u linearnoj ekonomiji. „Jednokratna upotreba“ nas motivira da uzmemo, upotrijebimo i odbacimo svaki proizvod koji nam zatreba. To vodi do masovne proizvodnje proizvoda napravljenih od prirodnih sirovina. Sve veće crpljenje sirovina i sve više odbačenog otpada danas prijeti održivosti cijelog eko sustava. Trenutno trošimo 50% brže sve resurse od njihove mogućnosti obnove. 2030. „potrošiti“ ćemo vrijednosti dva planeta zemlje, 2050. tri planeta zemlje. U isto vrijeme udvostručit će se srednji sloj ljudi na zemlji. To će „poduplati“ potražnju za dobrima u kojima svatko od nas danas uživa. Količina neupotrebljenih i odbačenih dobara dosegla je zabrinjavajuće visoku razinu. Važno je proizvoditi što više bez obzira na iskoristivost dobra.

Podaci za Europu u ovome trenutku izgledaju ovako:

RAZBACIVANJE DOBARA I VRIJEDNOSTI

Bačene neiskorištene hrane imamo 31%, neiskorištenog i bačenog voća i povrća 46%, originalna vrijednost čelika gubi 30% nakon prve reciklaže, pet ambalaža čak 60-70%. Čak 92% automobila nije u svakodnevnoj upotrebi. 60% ureda se ne koristi za radnog vremena. U najboljem slučaju se samo 40% odbačenih dobara reciklira ili ponovno upotrijebi. Zanimljiv je podatak da Europa gubi 95% materijala i energije što će reći da samo 5% energetskih i materijalnih potreba Europe dolazi iz reupotrebe ili recikliranja dobara.

EUROPA PREDNJAČI U NERACIONALNOSTI

Europa proizvodi najviše otpada na svijetu. Na primjer u Njemačkoj je 2012. od odbačenih e predmeta čak 1/3 još uvijek bila funkcionalna s porastom zamjene uređaja nakon samo 5 godina upotrebe. Samo od odbačenih TV uređaja sa „uskim ekranom“ bilo je čak 60% funkcionalnih a jedini razlog za bacanje uređaja je bila želja za većim ekranom i boljom kvalitetom slike. Čak 5-10% voća i povrća se baca u smeće samo zbog njihovog izgleda. Čak 31% hrane završi u smeću . 11% bacaju sami konzumenti, 20% se baci prije same prodaje. Ali se zato uzgoj hrane bazira na umjetnim gnojivima, pospješivačima rasta od čega čak 95% tih proizvoda nije preporučljivo za ljudski organizam. Do sada je dokazano da te tvari uzrokuju 5% smrtnosti konzumenata a čak 50% Europljana trpi od pretilosti (prekomjerne težine) zbog neprirodne hrane i dodataka hrani. Gubi se i na izgradnji novih građevina – 10-15% materijala…

BABA MANDINA EKONOMIJA

Možda već naslućujete kuda sve ovo vodi. No prije odgovora stručnjaka, prisjetimo se generacije naših djedova i baka i njihovog odnosa prema hrani, energiji, stvarima… Sigurno ste u ranom djetinjstvu doživjeli ili su vam roditelji pričali kako se „ništa nije bacalo“. Odjeću starijeg brata nosio je mlađi, pa još mlađi, pa zatim rođak da bi na koncu bila raskrojena i upotrebljena za neku drugu svrhu. Staklene boce su se prale, spremale i ponovno koristile. Namirnice se kupovalo i manje nego što ih se može konzumirati a proizvodilo se u vlastitom vrtu sve što je bilo moguće… Sjetite se i nadodajte sami što su sve pažljivi stari zbog siromaštva i navika činili. Danas nam se ta vremena čine teškima, neprihvatljivima i to je istina. Međutim principi „ekonomije babe Mande“ upravo doživljavaju „renesansu“ u vidu nove, cirkularne ekonomije.

A gdje je tu turizam ? Čekajte da dođemo do izgradnje novih građevina i boljeg korištenja postojećih … O tome u sljedećem nastavku.

Autor: Nedo Pinezić, www.nedopinezic.com

POVEZANA VIJEST:

Vijesti: