Bogatstvo hrvatske tradicije potrebno je kapitalizirati u gotove proizvode

Tradicijska ostavština može postati atraktivan sadržaj ako ga se postavi u društveni kontekst svakodnevice

Iako smo odavno zagazili u ljeto, sudeći prema visokim temperaturama, kalendarski nam je ono još pred vratima.

Početak ljeta obilježava se tradicionalnim paljenjem ivanjskih krijesova. Najkraća noć u godini, 24. lipnja, potpirivala je maštu ljudske vrste još od mlađeg kamenog doba. U Hrvata ovaj se, naravno, pretkršćanski običaj veže uz tzv. prirodne praznike (ekvinocije i solsticije), a dio je znatno šire fascinacije suncem na koju se nailazi širom Europe. U starih Slavena taj je događaj vezan uz božanstvo imena Jarilo ili Jarovit u nekim izvorima koji zbog održavanja harmonije godišnjih doba mora prijeći cijelo stablo svijeta. U vrijeme ljetnog suncostaja, Jarilo dolazi u Perunove dvore navrh stabla gdje upoznaje njegovu kćer Maru. Ivanjska noć je stoga noć njihove svadbe.

Dolaskom kršćanstva započelo je razdoblje adaptacije teologije u poganska vjerovanja te tako proljetnog Jarila zamjenjuje sv. Juraj, a ljetnog sv. Ivan Krstitelj.

Paljenje krijesova običaj je i kod drugih praznika poput Jurjeva, Vidovdana, Ilindana, Dana sv. Petra i Pavla kao prežitak Sunčevog kulta koji je simbolički uvijek vezan uz nebesku vatru.

S etnološkog stajališta promatrano, ovaj običaj postoji na marginama tradicije, ali se aktivno održao na prostorima Pokuplja, duž obale rijeke Kupe i uz Cetinu u Dalmaciji. Također, kao organizirana manifestacija obilježava se u Karlovcu, Požegi, Đakovu, Donjoj Stubici i drugima.

„Krijesom se oponaša Sunce i najavljuje ljeto kao najplodnije godišnje doba, prizivajući dobar urod zrelog žita. Krijesovi tako postaju i znamen karlovačkih lađara koji su stoljećima Kupom razvijali žitnu trgovinu“, ističu iz Turističke zajednice grada Karlovca čije je prošlogodišnje izdanje pozdrava ljetu posjetilo oko desetak tisuća Karlovčana i gostiju.

Karlovčani su od danog im kulturnog obrasca kapitalizirali cjelodnevno događanje te ponudili bogat sportski i zabavni program posjetiteljima. Uz nezaobilazne koncerte, vatromet i, naravno, paljenje krijesova na nekoliko atraktivnih lokacija u gradu, posjetitelje očekuju nogometne utakmice, ulični performeri i narodne igre – upakirane u priču koja balansira između povijesti i fikcije.

Foto: TZ Karlovac

U isto vrijeme, na drugom kraju kontinenta, više od 25.000 ljudi divilo se izlasku sunca na drevnom prethistorijskom spomeniku. Razlika od prethodnog primjera jest što se okupljeni druidi i štovatelji sunca naizgled samoinicijativno okupljaju oko drevnog kamenog kruga u Stonehengeu te udaranjem bubnjeva, pjevanjem i plesanjem ti samoprozvanineopagani čine atrakciju koja itekako može biti samostalna.

Bila ona organizirana u nekakvom produkcijskom smislu ili ne, ta izražena spontanost ostavlja dojam aktivnog, relevantnog okupljališta nasuprot samoći povijesnog spomenika. Nepotrebno je napominjati, koliko takav pristup mjestu, isto mapira na turističkoj karti zemlje i čini ga…svjetski poznatim.

Postavlja se pitanje što je točno kočnica u Hrvatskom slučaju kada je u pitanju kapitalizacija tradicijskih elemenata (s naglaskom na poganske izvore)?Nedostatak motivacije ili jednostavno nismo prerasli dogmu da nam neka treća instanca mora nešto organizirati kako bi se mogli zabaviti?

U svakom slučaju, činjenica ostaje da u Hrvatskoj ne nedostaje materijala, kao ni želje da kulturni obrasci prežive, ali da bi mjesto ili u ovome slučaju običaj postali vibrantni, oni moraju imati sadašnju vrijednost u životu zajednice. Drugim riječima, postati dio nje jer pravu turističku vrijednost ne dobiva mjesto koje ima atrakciju, nego je samo dijelom atrakcije u skladu sa svojom lokalnom tradicijom i kulturom. To su napori koje ovise o sinergiji cjelokupnog življa, a ne šačice organizatora.

U konačnici, uloženi napori mogu samo rezultirati rastom rejtinga na turističkoj karti, ekonomskom dobiti i rastom standarda.

Nasreću, primjerom Ivanjskih krijesova vidi se da smo na dobrome putu.

Vijesti: