Danijela Čavlović, HGK: Dok nam u Europi čestitaju, u Hrvatskoj su neki zabrinuti zbog rasta privatnog smještaja

Godinu na izmaku pamtit ćemo po najboljim turističkim rezultatima u novijoj hrvatskoj povijesti. Dvoznamenkasti rast u noćenjima i dolascima premašio je i najoptimističnija očekivanja, naročito u listopadu i studenome...

Godinu na izmaku pamtit ćemo po najboljim turističkim rezultatima u novijoj hrvatskoj povijesti. Dvoznamenkasti rast u noćenjima i dolascima premašio je i najoptimističnija očekivanja, naročito u listopadu i studenome gdje je u pojedinim destinacijama iznosio i 30%, a ostvarili  smo i više od 100 milijuna noćenja čak tri godine ranije nego je to bilo planirano Strategijom razvoja hrvatskog turizma do 2020.

Najsnažniji rast ostvaren je u obiteljskom smještaju gdje je u prvih 11 mjeseci zabilježeno 14% više noćenja i čak 20%  više dolazaka. Hrvatska je proglašena apsolutnim pobjednikom na dodjeli nagrada za najbolju europsku kuću godine u organizaciji Europskog udruženja obiteljskog smještaja koje okuplja više od 20 milijuna kreveta dok su nas Rusi izabrali za najbolju destinaciju za obiteljski smještaj.  “Bravo, vi ste nam odličan primjer uređenosti ovog tržišta, a vidimo i da sve više ulažete u kvalitetu”, kažu nam u Europi gdje još uvijek pokušavaju pronaći načine za efikasnije reguliranje ovog važnog segmenta kolaborativne ekonomije.

No, ispada da u Hrvatskoj nisu toliko impresionirani rastom ove vrste mikropoduzetništva koje kroz više od  85.000 registriranih domaćinstava direktno ili indirektno upošljava 350.000 ljudi i generira prihod od 2,5 milijardi eura. Čak smo svjedoci da su neki i ozbiljno zabrinuti uz obrazloženje “da Hrvatskoj treba više hotelskog, a ne obiteljskog smještaja jer je to u skladu sa gore spomenutom Strategijom”. S druge pak strane političari stalno ističu kako nam je demografska slika poražavajuća, a brine ih što su ljudi svoje nekretnine uspjeli staviti u biznis i od toga prehranjuju sebe i svoju obitelj gledajući istovremeno kako im susjedi svoje živote odnose u Njemačku ili Irsku jer tu za njih nema posla. “Ne, nisu problem obitelji već oni koji kupuju stanove po Zagrebu, Zadru, Splitu… i na njima zarađuju”, obrazlaže naš sugovornik na visokoj poziciji u izvršnoj vlasti.

Pa nije li profit cilj obzirom na uloženi kapital i troškove poslovanja, ako je investitor registrirao zakonom dozvoljenih maksimalnih 20 kreveta po jednoj adresi i OIB-u? I uz sebe još zapošljava praonu, taksiste, obližnje restorane, povećava promet trgovinama, muzejima, klubovima… Ako ste zabrinuti da oni možda kao paušalisti zarađuju puno više od 230.000  kuna godišnje (prag za ulazak u sustav PDV-a se od 1.1.2018. podiže na 300.000 kuna) zbog čega im ne pošaljete u nadzor inspektore Ministarstva financija, tj. Carinske uprave koje bi trebale utvrditi je li vlasnik smještaja prijavljuje sve goste i prikazuje cjelokupni prihod?

Još jedan od problema koji je iskočio zahvaljujući dobrim turističkim brojkama jest nedostatak radne snage. Uz 180.000 nezaposlenih morali smo povećati kvote za zapošljavanje stranaca što je u redu jer i naši su ljudi prihvaćeni kao radnici u drugim zemljama, no pitanje je koliko će njih dosita htjeti raditi za hrvatske plaće i istovremeno se smiješiti i strpljivo odgovarati na brojne upite turista? Ili smo možda mogli iskoristiti model iz 80-ih godina prošlog stoljeća kada je Hrvatska ostvarivala puno veće turističke brojke, a radnici su se regrutirali iz domaćeg stanovništva koje naročito u primorju ima tradiciju bavljenja turizmom dulju od stoljeća.

Hotelske kuće su plaćale stipendije za školovanje budućih konobara, kuhara, sobarica, recepcionera znajući da su ti mladi ljudi odrasli u turističkom okruženju i imaju visoku kulturu ophođenja s gostima. Iako ni tada hotelske plaće nisu bile visoke, razliku su im kompenzirali prebacujući višak gostiju u apartmane njihovih roditelja, baka i djedova i ostalih rođaka… U toj sinergiji hotela i obiteljskog smještaja sve je funkcioniralo – radne snage nije nedostajalo, a mladi su ostajali živjeti na svojoj zemlji i od svog rada.

Foto: www.kvarnerfamily.hr

No, mi nekako sa svakom novom promjenom struktura zaboravljamo modele koji su dokazali svoju učinkovitost i donosimo nove koje prečesto pogoduju samo nekolicini čega smo naročito svjedoci posljednjih nekoliko mjeseci. Istovremeno nas zabrinjava što domaćinstva čine više od 50 posto ukupnih turističkih kapaciteta jer kako kaže naš sugovornik, toga nema nigdje u svijetu.

Pa ne bi li napokon trebali biti zadovoljni i ponosni što smo barem u nečemu ‘role model’ mnogo uspješnijim tržištima umjesto da razmišljamo kako ograničiti ili čak smanjiti rast ovog mikropoduzetništva zahvaljujući kojem još uvijek veliki dio stanovništva odlučuje ostati u ovoj zemlji punoj života?

Autor: Danijela Čavlović, predsjednica HGK Zajednice obiteljskog turizma

Povezana vijest:

HRVATSKA APSOLUTNI POBJEDNIK U IZBORU NAJBOLJIH KUĆA ZA ODMOR U EUROPI!

OBITELJSKO MIKRO PODUZETNIŠTVO U TURIZMU – PITANJE OPSTANKA

BUDITE DOMAĆINI U OBITELJSKOM SMJEŠTAJU, A NE AGENTI ZA NAJAM NEKRETNINA

 

Vijesti: