Hoćemo napokon osigurati našim gostima parking?

Stalo rušimo turističke rekorde, a ove godine prošli smo i magičnu granicu od 100 milijuna noćenja. Statistički odlično i to je svakako veliki uspjeh cijelog sektora, no bez obzira...

Stalo rušimo turističke rekorde, a ove godine prošli smo i magičnu granicu od 100 milijuna noćenja. Statistički odlično i to je svakako veliki uspjeh cijelog sektora, no bez obzira na cijelu euforiju, treba biti iskren, otvoriti oči te otvoreno i argumentirano pričati o svim izazovima.

Jedna od izazova je svakako svijest i potreba da gostima osiguramo parking. Logičan i banalan, ali opet toliko zapostavljen problem. Zašto i dalje kronično nedostaje parkinga u našim turističkim destinacijama. Kada već zovemo goste da ostave svoje Eure u našim destinacijama, pitam se: Zar im ne možemo osigurati ono najosnovnije – parking?

Opet, zbog ne strateškog razvoja naših turističkih destinacija, jedino što je raslo u nazad 20 godina su smještaji kapaciteti. Cijela infrastruktura nije pratila taj razvoj, od kanalizacijske do električne mreže, pa nam tako HEP svake sezone šalje obavijesti da ne palimo klime kako jer je cijeli sustav preopterećen. Također, plaže su ostale iste, parkinga je sve manje, a destinacijama se odjednom rapidno poveća broj stanovnika zbog dolaska turista. Sve je to ogromno opterećenje na cijeli infrastrukturu turističke destinacije, a tome u prilog govori i analiza HGK – „Simulacija potrošnje hrane i pića u kolovozu“.  Tako su Nin i Medulin hrvatski rekorderi po povećanju broja stanovnika tijekom ljeta. Prema procijeni HGK za ovu godinu stanovništvo spomenutih gradova zbog turista se tijekom ljetne sezone poveća za gotovo pet i pol puta, tj. u Ninu broj žitelja u kolovozu skače za 461 posto, dok se broj stanovnika Medulina poveća 447 posto. Također, rast stanovništva recimo u Splitsko-dalmatinskoj županiji kreće se od 38 posto pa do čak 123 posto u Istarskoj županiji.

Svake godine smo svjedoci kako gradovi pucaju po šavovima, a pogotovo ove ljetne sezone, te je samo pitanje koliko brojke još mogu rasti bez ulaganja u infrastrukturu. No vratimo se na temu ovo članka – parking. Prvo se pitam gdje ide sav taj novac koje zarade gradovi? Drugo, zar nas stvarno toliko boli ona stvar za naše goste da im niti parking ne možemo osigurati. Da, najbolje da gosti niti ne dođu, nego samo da pošalju novce.

Ako nam je stalo do gostiju, zar nam ne bi trebalo biti stalo gdje će oni parkirati svoja vozila tj. hoće li uopće moći parkirati u destinaciji? Mi smo i dalje prvenstveno destinacija u koju većini slučajeva turisti dolaze automobilom, čak i ako gosti dolaze avionom trebaju koristiti prijevoz do smještaja, da li javni prijevoz, taksi ili najmom automobila tijekom godišnjeg. E sad, ako netko putuje pet do deset sati do naše destinacije i zna da će teško naći parking u startu imamo veliki problem. Prije nego je umočio noge u more, već ima negativnu percepciju i stres u glavi.

Ako pričamo o destinacijama koje se razvijaju primarno kroz turizam – žive od turizma, pogotovo one u Dalmaciji kojima je prostor dodatno skučen zbog magistrale, zašto niti jedna od tih destinacija kao recimo Vodice, Trogir, Biograd na moru itd… nisu kupili zemlju iznad magistrale i osigurale turistima parking? Ako pričamo o destinacijama koje imaju novaca, žive od turizma i turista, zar im to ne bi trebalo biti u interesu?

Prvo: Riješili bi problem nevjerojatnih gužvi, a samim time i rapidno smanjiti zagađenje kao i buku u gradovima

Osiguran parking riješio bi veliki problem turistima jer bi znali da ne moraju tražiti parking nakon „deset“ sati vožnje do destinacije, što je izrazito frustrirajuće. Jasno vam je da turisti kada su napokon došli u destinaciju, sve što žele je smjestiti se i osvježiti se u moru, pogotovo ako putujete s djecom, a ne opet satima tražiti parking. Tu odmah postavljam pitanje domaćinima u obiteljskom smještaju: Dočekate li ih s hladim pićem dobrodošlice i nekim autohtonim snackom?

Osiguranim parkingom bi pokazali da vam je stalo do turista, smanjili bi gužvu u gradu / destinaciji, gosti bi se spuštali u destinaciju električnim vozilima, pa bi samim time i poticali ekološki i održivi razvoj u kombinaciji s električnim klupama, pametnim gradom, led rasvjetom, ekološke proizvode itd… Također, tu dolazi i efikasan javni prijevoz, kao i razni oblici integriranog prijevoza kao što je sustav javnih bicikala, car sharing usluge, rikše, segway … priča se samo širi u jednom drugom smjeru. Kad smo već kod toga, zašto nemamo brzu i efikasnu „brodsku“ liniju tj. barke na električni pogon, koje spajaju destinacije morskim putem, da ne opterećujemo prometnice. Barke imamo, električni motor imamo, samo je pitanje implementacije. Opet, ne ići na velike brodove, nego na male barke koje su naša tradicija te koje bi zaposlile puno više ljudi.

Drugo: Potaknut ćemo goste na kretanje i istraživanje cijele regije / destinacije

Kada ne bi postojao problem s parkingom gosti bi češće koristili svoje automobile bez straha da će ponovno morati tražiti parking, te bi ih oslobodili i potaknuli na mobilnost da automobilom posjete i dožive okolne destinacije. Samim time imali bi puno bolji doživljaj cijele regije. Sigurno kako gosti žele doživjeti što više, a to im jedna destinacija ne može pružiti svih sedam dana. Na kraju, jedino važno je kako se gost osjeća na kraju svojeg godišnjeg odmora tj. da li je zadovoljan destinacijom ili ne te da li će se vratiti i preporučiti istu. Mora nam biti stalo, to je ključna element.

Jesmo li opravdali očekivanja? Ili možda nadmašili? Što je dobro, a što nije dobro u destinaciji ? Što gosti žele? Pitajte ih, tu su kod vas, to vam je najbolje besplatno istraživanje. Moj prvi susret s turizmom je bio kroz animaciju u turizmu. Kao animator svaki dan sam komunicirao s gostima i sve sam znao što dorbo, a što ne u hotelu, kampu, destinaciji. Nažalost, tada, a koliko vidim i danas, menadžment i dalje nema sluha da sluša svoje goste, naravno čast pozitivnim iznimka. Moramo se početi baviti turizmom, a ne živite od rente te prodajmo forme bez sadržaja.

Treće: Povećanje turističke potrošnje

Također, ako bi osigurali parking našim turistima, to bi dodatno potaknulo turističku potrošnju, upravo kroz povećanje mobilnosti gostiju. Svakako treba brojati noćenja i dolaske, ali pitam se zašto nitko ne broji turističku potrošnju tj. vanpansionsku potrošnju koja je važnija od samih brojki noćenja. Dapače, ključna za shvaćanje turizma, jer upravo je cilj turizma povećanje kvalitete života lokalnog stanovništva te da se potrošnja što više i na što više lokalnih sudionika disperzira na lokalnu ekonomiju, a ne da zarađuju samo neki i da u konačnici zarada od turizma ide van.

Win-win, zar ne? No, prvo nam mora biti stalo do turista i strateškog razvoja turizma.

Neki gradovi kao što su Split, Dubrovnik i Zadar krenuli su ove godine s aplikacijama za javni gradski prijevoz, ali to je samo vrh sante leda jer je problem kompleksan, te je nemoguće jednom intervencijom riješiti cijeli problem. Trebamo gledati širu sliku i zatvoriti cijeli krug. Turizam je izrazito dinamičan, složen, heterogen, multidisciplinaran te vertikalno i horizontalno veže razne industrije. Upravo zato je kompleksan i ne smije se razvijati po inerciji niti slučajno, nego isključivo strateški i održivo.

Idemo krenuti od početka te osigurati parking našim gostima.

P.S. Ovo nema nikakve veze s Ministarstvom turizma i HTZ-om, jer za razvoj turističkih destinacija su zaduženi gradovi sami.


Vijesti: