Konačno pronađeno rješenje protiv nedostatka radne snage u turizmu

Nedostatak radne snage je problem koji je godinama vrištao i bilo je samo pitanje vremena kada će taj balon puknuti i kada ćemo se naći u trenutnoj situaciji. Posljedice...

Nedostatak radne snage je problem koji je godinama vrištao i bilo je samo pitanje vremena kada će taj balon puknuti i kada ćemo se naći u trenutnoj situaciji. Posljedice će se osjećati još jako jako dugo te ako shvaćamo ozbiljno cijelu problematiku moramo pod hitno donijeti konkretne mjere i plan kako doskočiti kvalitetnom i održivom rješenju problema. I to ne samo Ministarstvo turizma, nego cijela Država jer problem je jako kompleksan i počinje od osnovne škole pa sve do tržišta rada.

No, zašto je balon pukao?

Jednostavno  – cijeli sustav nije bio samoodrživ. Svi su to znali i jako su dobro bili svjesni kako nije pitanje hoće li balon puknuti, nego je bilo samo pitanje vremena – kada? Bez obzira na sve, nitko nije reagirao niti se pripremio, dapače, zbog kratkoročnog trčanja za profitom za danas, a ne gledajući dalje od sutra, nikoga nije bilo briga. Cijeli sustav ne samo da je ispitivao koje su zadnje granice rastezljivosti, nego je svjesno uz sve uzbune i alarme, stisnuo gas do kraja.

Radnik tj. čovjek koji je najvrjedniji resurs kao i ključ uspjeha u turizmu je debelo bio na samom dnu vrijednosti. Potrošna roba. Mantra je bila jednostavna. Nije važno hoće li se zaposlenik vratiti sljedeće godine, velika je potražnja za sezonskim poslovima, pa idemo iscijediti svaku osobu i preko granice izdržljivosti.  Doći će sutra neki novi i tako u krug.

Danas, kada je problem eskalirao, a tek će eskalirati narednih godina, svi se prave kao da nitko ništa nije znao i u najmanju ruku kao da ih je pogodio meteor. No i danas, kada je sve jasno, opet nema pravog rješenja niti strateškog planiranja pa tako niti sunca na kraju tunela. Gleda se samo na neke vatrogasne mjere, no cijela paradigma i dalje ista.

No krenimo redom…

U Hrvatskoj samo u ovoj turističkoj godini po nekim procjenama nedostajalo je oko 2.700 radnika u turizmu, doduše to su blage procijene, dok su najave kako će za sljedeći sezonu taj jazz biti još veći. Kako je nedavno istaknuo potpredsjednik HGK Želimir Kramarić, u 2018. godini hrvatskom turizmu trebati će oko 15 tisuća radnika koje nemamo. „Obrazovni sustav proizvodi ljude za burzu ili odlazak. Ne radi se samo o mozgovima, Hrvatsku napuštaju i ‘ruke’. Zato je potrebno uvesti dualni sustav obrazovanja – učenju na radnom mjestu“ istaknuo je Kramarić.

Kako najjednostavnije definirati proces dualnog obrazovanja – spoj teorije i prasku tijekom obrazovanja. Godinama znamo, vidimo i pričamo kako je to potrebno, no opet ima slike, ali nema tona.

Kao da je to znanstvena fikcija te valjda već i vrapci znaju kako je dualno obrazovanje jedini pravi način obrazovanja jer se učenici kroz školovanje osim teorije, uči i praktično raditi te nakon završenog obrazovnog programa su spremni za tržište rada te imaju toliko vrijedno praktično iskustvo koje je po najvrijednije jer jedno je teorija, a sasvim drugo praksa tj. tržište. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je razina profesionalizma jako niska tj. imamo premalo tržišta koje funkcionira na tržišnim osnovama te gdje ne vrijede svjetska poslovna pravila, niti one poznate izreke uspješnih poduzetnika kao niti razne strategije i koncepti iz stranih poslovnih knjiga.

No, opet sve smo znali i opet sve znamo, ali ima slike ali nema tona. Nitko nije reagirao za sve znakove upozorenja, turistička industrija je najčešće koristila jeftinu radnu snagu iz Slavonije, nije ih bilo briga o edukaciji, niti hoće li se sljedeće godine vratiti opet kada je bila velika potražnja. Čak smo uveli i pojam stalni sezonac! Pa tko može planirati život, budućnost ili obitelj kao stalni sezonac? Da situacija bude bolja, sezonci su se zapošljavali preko agencija za zapošljavanje, što je logično došlo do još manje plaće sezonaca jer normalno i agencija mora zaraditi svoju proviziju i naplatiti svoju uslugu. Naravno kako je ta situacija turističkim poslodavcima bila odlična, jer su mogli mijenjati radnike kada su htjeli niti su imali bilo kakve obaveze prema njima, pošto su sezonci bili zaposlenici agencije za zapošljavanje.

S druge strane, uvjeti rada, smještaj, osigurana hrana, radno vrijeme su bili blago rečeni van svih normi. No, eskalacija tog problema tek će se osjetiti sljedećih dug niz godina, a prema najavama kako će se kroz sljedećih godinu-dvije otvoriti još 50-ak hotela na Jadranu, logično je pitanje tko će raditi u tim hotelima kada već sad imam nedostatak radne snage?

Je li turizam visoko profitabilan ili nisko profitabilan posao?

Ako uspoređujemo dobit hotelskih kuća kao i raznih ugostiteljskih objekata s troškovima za plaće radnika odmah nam na prvu nešto ne „štima“ , znate onaj osjećaj kada u matematičkoj jednadžbi odmah vidite neku veliku grešku. Ne znam kako je uopće moguće očekivati u hotelima s 4*ili 5* zvjezdica gdje usluga i izvedba moga biti na visokoj razini da budu male plače radnika. Kvalitetan, iskusan i educiran radnik koji može raditi na toj razini košta i vrijedi, isto kao i kod cijena smještaja u tim hotelima.

No nije sve u financijskim uvjetima, ima nešto i u radnoj okolini, odnosu prema radnicima, radnom vremenu, kvaliteti smještaja radnika kao i u konačnici poštovanju samog čovjeka.

Naravno kako ovo nije problem sam hotelijera, nego je on puno širi i kompleksniji. Od sezonalnosti, velikih nameta prema Državi, PDV-a, katastrofalnog obrazovnog sustava, degradiranja struka kao što je konobar, čistačice, kuhari… turističkog zemljišta, loše infrastrukture, strateškog ne razvijanja turističkih destinacija i još mnogo toga. No, turizam nije jedna industrija, nego je izrazito dinamičan, složen, heterogen, multidisciplinaran te vertikalno i horizontalno veže sve druge razne industrije. Upravo zato je kompleksan i ne smije se razvijati po inerciji niti slučajno, nego isključivo strateški i održivo.

Uništili smo struku – konobare, kuhare, svatko može biti konobar

Upravo je danas Svjetski dan konobara i kuhara. Tko su konobari na današnjem tržištu rada? Svi, pa svatko može biti konobar, zar ne?

Zbog cijele ove priče, loše pozicije tržišta i obrazovnog sustava, degradiranja i podcjenjivanja cijele struke konobar i kuhar nije zanimljivo zanimanje među mladima. Doduše, u nazad par godina kroz razne TV show programe zanimanje za kuhara se diglo na zasluženu poziciju i da kuhar biti nije lako, ali isto tako i da su dobri kuhari cijenjeni i plaćeni, pa čak i zvijezde.  No opet to nije bilo strateški niti sustavno, nego produkt medija. S druge strane, konobar je i dalje toliko degradirano zanimanje da je svedeno na jako niske grane. Biti dobar konobar treba znati puno toga, a pogotovo kada pričamo o višoj razini usluge kroz HoReCa kanal. Treba znati pričati s gostima, treba znati napraviti dobru kavu, dva puta za redom, poznavati filozofiju vina i kako se ono spaja s hranom, treba znati prodati vino kao i sve manire dobrog konobara.

Plaće konobarima su najčešće minimalac, a ostalo opet na crno ili na ruke. Ne gleda se kvaliteta, a bilo koji trud uložen u dodatnu edukaciju, konobar ne može naplatiti. I na kraju, može li u vrhunskom hotelu ili restoranu raditi bilo koji konobar ili kuhar. Ne može svatko biti konobar, trebaju nam kvalitetne i iskusne osobe, koje moramo isto tako i kvalitetno platiti.

Povjerenje je ključ, a povjerenje se izgubilo

Svi znamo kako je nezadovoljnog gosta tri puta teže i skuplje vratiti. Tako je i kada pričamo o radnicima. Turistički sektor izgubio je povjerenje. Zato je došlo do obrnutog efekta ili fenomena, kako su ove turističke sezone razni poslodavci nudili odlične uvijete, od plaće do smještaja, tri obroka itd… i dalje nisu mogli naći radnike.

Svima su poznate razne priče kako su uvjeti rada koji su dogovoreni preko telefona jedno, a realnost druga. Kako su prijave radnika u većini slučajeva bile na minimalac, a ostalo na crno ili na ruke.  A za priče o smještaju možemo napisati posebnu knjigu, kao i „osiguranim“ obrocima.

Ove godine na Danima poslova u turizmu u Osijeku okupilo se puno turističkih poslodavaca, „svi“ su došli u sportsku dvoranu te krenuli u „lov“ za radnicima i „jadnim“ Slavoncima. Ono što me je izrazito zasmetalo je odnos i slika cijele priče. Dakle, u dvorani su bili oni klasični bijeli kockasti štandovi tj. boksovi, a nitko se nije potrudi ustvari sebe prezentirati kao poslodavac. Prezentirati što nudi, tko je, koji je opis posla , kakvi su uvjeti itd… nego je sve izgledalo isključio kao lov na ispunjavanja formulara. Masa mladih u dvorani i samo stoji u redovima ispred svakog štanda i čeka da samo ispuni formular i čuje dobro poznatu rečenicu: „Hvala, javiti ćemo Vam se. „ I to je to. Nitko se nije niti malo potrudio prezentirati sebe da bi privukao kvalitetne radnike, čisti lov na jeftinu radnu snagu…To je turistička industrija. Baš sam se osjećao jadno kada sam sve to vidio. Strašno. Koju to poruku šaljemo? Gdje je tu ona poznata kako je čovjek ključ uspjeha u turizmu? A upravo Slavonce svi hotelijere žele i najviše cijene jer su vrijedni radnici.

No, cijela situacija je natjerala i velike da se promijene iz nužde, te tako danas najveće hotelske kuće se „natječu“ tko će dati bolje uvijete, grade smještajne kapacitete za svoje zaposlenike, ulažu u edukaciju, promoviraju se kao najbolji poslodavci itd… Svakako pozitivno, no i dalje nema rješenja problema te jedna lasta ne čini proljeće te je to još daleko od idealnih uvjeta. Problem se rješava kada se vidi dim, a ne kada nastane požar „biblijskih“ razmjera.

Borba na dvije fronte

Mnogi kako mnogi nisu svjesni kako je ovo samo vrh sante leda te kako će se borba za kvalitetnim zaposlenicima voditi na dvije fronte. Kako za sezonski kadar, tako i za visokokvalificirane radnike, od prodaje, marketinga do odnosa s javnošću. Jer uz sve više i više hotela, a malo kvalitetnih radnika na toj razini, doći će do sve boljih i primamljivijih ponuda, te će se svakako borba voditi i na frontu zadržavanja postojećih kvalitetnih radnika.

Utrka je već odavno počela, jeste spremi? Nemojte se opet iznenaditi.

Utjecaj hotelijera i povećanje kvota za uvoz stranih radnika

Svi znamo kako su hotelijeri uvijek imali jako veliki utjecaj, a imaju ga i danas. Umjesto da svoj utjecaj ne usmjeravaju na povećanje kvote za uvoz stranih radnika što može samo biti kratkoročna mjera, a nikako ne i rješenje, bilo bi dobro da svoj utjecaj usmjere da se stvari počnu mijenjati na bolje, ne iz političkih konotacija nego isključivo tržišnih. Da se počnemo baviti strateškim razvojem turizma i turističkih destinacija sukladno trendovima 21.stoljeća.

Strani radnici će dugoročno jako loše utjecati na naš turizam jer smisao turizma je upravo autentičnost, a motiv putovanja je upoznavanje novih načina i kultura življenja. Također, nećemo ići tako daleko da ćemo i dalje poticati mlade da odlaze, ugušiti našu lokalnu ekonomiju te da strani radnici u kontekst jeftine radne snage svoju zaradu šalju nazad u svoju domovinu, a ne troše je kod nas. Pitam se: Mogu li Filipinci prodavati našu autentičnu priču? Naravno da ne mogu.

Roboti kao rješenje problema kvalitetne radne snage   

Nedavno sam imao čast držati predavanje i glasno razmišljati na jednom fakultetu mladim studentima i budućim turističkim menadžerima. Kako sam putovao iz Vinkovaca u Zagreb i zapeo u zagrebačkoj gužvi nažalost nisam stigao na predavanje prije mene, a baš me zanimalo, nego sam stigao na zadnjih 5 minuta predavanja. Jedan turistički stručnjak s velikom i dugotrajnom karijerom u turizmu govorio je mladim budućim liderima u turizmu kako kineski turisti traže da ih poslužuje radna snaga iz Indonezije i Filipina , te kako je to normalno zbog globalizacije i kako im to moramo omogućiti.

S druge strane, cijelu paradigmu jeftine radne snage i način razmišljanja turističke industrije iznio je bivši ministar gospodarstva i kasnije direktor INA-e, a danas počasni konzul Filipina, g. Davor Štern, koji je za Poslovni Dnevnik izjavio kako je kvalitetno rješenje gorućeg problema hrvatskog turizma i ugostiteljstva uvoz radnika s Filipina“ Filipinci bi za našu prosječnu plaću, uz riješenu prehranu i smještaj, naravno, vrlo rado došli raditi na Jadran. Morate znati da oni dolaze isključivo raditi, u pravilu ne troše zarađeni novac, nego ga šalju obiteljima na Filipine. Radili bi za mjesečnu plaću od 500-600 eura neto. No, mora biti riješen smještaj. Oni ne računaju da bi bili smješteni sami, nego po nekoliko njih, no u primjerenim uvjetima“ izjavio je Stern za Poslovni dnevnik.

Zanimljivo, ali upravo zbog takvog razmišljanja turističke industrije, koja gleda samo kratkoročni profit i samo sebe, prema radnicima je i nastao cijeli problem. Dakle, poanta cijele priče je što jeftinija radna snaga,  bez ikakvih prava i pitanja, smješteni mogu biti u 10 m2 njih deset na više kreveta na kat i to je dobitna formula.

Iz gore navedenog, proizlazi kako je možda  „pravo“ rješenje koje očekuje hotelska turistička industrija da radnike zamijene robotima! Roboti ništa ne pitaju niti zahtijevaju, rade 0-24, ne jedu, ne spavaju…

Zaključak

Cijela problematika je kompleksna, te nema magičnog štapića niti kratkoročnog rješenja. Trebamo biti iskreni i početi se kvalitetno sustavno, strateški i planski baviti svim izazovima i biti svjesni svih posljedica. Jer „Majka priroda“ nas je jako dobro naučila i pokazuje iz dana u dan kako sve ovisi o prirodnoj ravnoteži te je cijeli sustav savršeno podmazan. Ako izbacimo jedna kotači, cijeli sustav se urušava. Tako je i u ekonomiji, pa i u turizmu. Plastični primjer, ako želimo imati hotel s 4 ili više zvjezdica, onda moramo imati i osoblje na razini 4 zvjezdica, a isto tako to osoblje mora i biti plaćeno na razini 4 zvjezdica. Simbioza u pravom smisli riječi.

Da Vam otkrijem veliku tajnu i rješenje za nedostatak radne snage u turizmu. Tu je oko nas cijelo vrijeme, poznat oduvijek, pa tako i danas i sigurno ga već sami znate i došli ste do logičnog zaključka – a to je ponuditi bolje plaće i radne uvijete.

Kao i sve druge industrije, od IT industrije do bankarstva. Tko druge pita kako se nose s privlačenjem kvalitetnih radnika. Kvalitetan grafičar, programer itd… košta, te IT tvrtke u Hrvatskoj, bez obzira na više nego duple poreze tj. davanja na plaće veće od 10.000 kn plaćaju kvalitetne radnike. I opet nije sve u plaći, nego i u radnim uvjetima, atmosferi, kulturi poslovanja itd…

Jedna od meni osobno najboljih izreka vezano uz kvalitene zapolsenike je ona od poznatog poduzetnika Richarda Bransona „ The way you treat your employees is the way they treat your customers“. Da bi dobili kvalitetnije goste, uložite u kvalitetne radnike, a oni će Vam to višestruko vratiti.

Da, tako je jednostavno. Ponudite bolje rade uvjete i nećete imati problema s privlačenjem kvalitetnog kadra.

Povezana vijest:

DR.SC. MARINELA DROPULIĆ RUŽIĆ: DRŽAVA “PUNA ŽIVOTA” TREBA BRINUTI DA IMA DJELATNIKE “PUNE ŽIVOTA”

PLAĆE U TURIZMU SU 22% NIŽE OD PROSJEKA

Vijesti: