Miki Bratanić: Šibenik je oživio i doživio svojevrsnu renesansu

Autor / Foto : Miki Bratanić

Ovaj sam vikend proveo na opuštenom druženju ili kako se to popularno zove “team building-u”, sa svojim kolegama iz firme Adria Electronic, u drevnom Šibeniku koji me je zajedno sa svojom okolicom oduševio turističkom ponudom i pozitivnom promjenom u odnosu na ono nekad što mi je ostalo u sjećanju i po čemu mi je ovaj lijepi stari grad bio “prepoznatljiv”.  

U Šibenik sam često dolazio poslovno i sjećam se vremena kada u njemu nismo imali gdje nešto pošteno pojesti. Turizma i turista nije bilo u tragovima. Samo tragovi nekadašnjih propalih industrija i stari spomenici sa patinom koja se uklopila u psihološko sivilo nekad ponosnog, težačkog grada, koji je djelovao prilično tužno.

A onda se Šibeniku, kao i Splitu, “dogodio” turizam. 

Ne slučajno. Jer ne događa se ništa slučajno. Sve ima svoje uzroke i razloge. Događanje turizma u Šibeniku posljedica je činjenice da on ima što pokazati, samo što to nešto nitko nije do sada pokazivao svijetu. Samo nekoliko lijepih projekata koji su značili određene sadržaje i gosti su počeli hodočastiti ovu škrinju baštinskog blaga. Da, samo malo treba uložiti u dobre stvari. Samo malo.

Shvatili su turisti brzo da se tu ima što vidjeti. I ne samo u gradu. Šibenik je svojevrstan hub ili neka vrsta ishodišne točke za ostale lijepe i privlačne destinacije do kojih se lako i brzo može doći.  To je uloga velikog grada; Razvijati svoju okolinu. 

Šetnja kalama Šibenika sa vodićem koji ima strast prenijeti one detalje koji se ne nalaze u prospektima ostavljao nas je bez daha. Toliko crkava i crkvica, prekrasnih pročelja starih zgrada i priča. Priča. Priča o tvrđavama, o stepenicama, o katedrali…Ali ono što najviše veseli je život. Žamor ljudi. Restorani i kafići, dućani, suvenirnice, te sve moguće druge uslužne djelatnosti nude se na svakom koraku. Šibenik je oživio. Doživio je neku vrstu reanimacije ili reinkarnacije. Ili možda još lijepše, doživio je svojevrsnu renesansu, preporod.

Vožnja brzim brodom do slapova Krke koji su svjetski fenomen i biser, više je od doživljaja. Pogled na grad s mora je nešto sasvim drugačije od onog doživljenog netom prije, kao i samo vijuganje deltom uz impozantan prizor prolaska ispod mosta koji povezuje Hrvatsku autoputom. A onda sutradan vožnja brzim gliserom do Prvića sa pričom o Faustu Vrančiću, Zlarina sa pričom o koraljima ili Krapnja sa pričom o spužvama.Tvrđava svetog Ante oduzima dah s kopna i s mora i čovjek se mora pod njom zaustaviti, zadiviti, ali i zamisliti. 

Toliko ljepote je ovdje.

Čini se da je Šibenik iskoristio možda samo jedan mali dio svog ukupnog potencijala. Impresioniran sam mnogočime, ali i sporošću aktiviranja vrijednih resursa u turističke svrhe. A svrha je zarada. Spomenuti ću samo utvrdu svetog Ante, koja me oduševila monumentalnošću i postojanošću. Ta fascinantna građevina, na jedinstvenoj lokaciji, sa tolikim prostorom, stoji prazna i gotovo neposjećena, makar ne službeno. 

I zato se čovjek treba zamisiti.

Zamisliti kako bi bilo lijepo da je ovo bolje iskorišteno. Kako bi ova impresivna utvrda, koja je stoljećima branila ulazak s mora u grad izgledala kao središte nekog događaja, osvjetljena i puna ljudi. Trebamo zamisliti što bi nam trebalo i koliko bi nam trebalo da sagradimo ovu utvrdu. A mi smo je dobili u nasljeđe. Naša je i tu je. Čeka da je sredimo i pokažemo. Zato iskreno želim Šibeniku i ljudima koji ga vode mnogo mašte, umjeća i pameti u pretvaranju ovog njihovog grada u svjetsku destinaciju, koja će Šibenčanima omogućiti dobar i siguran život.

Vjerujem da oni to mogu, kao što vjerujem da Šibenik to zaslužuje.

Pišem sve ovo na dan svetog Mihovila zaštitnika grada, pod dubokim dojmom velikog broja ljudi koji su u vjeri danas koračali njihovim ulicama u svečanoj procesiji posvećenoj svom svecu. Siguran sam da ti ljudi, svojom snagom volje mogu ovaj grad učiniti boljim mjestom za življenje svojoj djeci. Veselim se zajedno sa njima, kao što se veselim ponovnom susretu sa njihovim Šibenikom.

Autor: Miki Bratanić

Vijesti: