Ministarstvo turizma popustilo pod pritiskom i ponudilo solomonsko rješenje: TZ mjesta se ipak neće gasiti

Na 150. Sjednici Vlade RH usvojen je reformski paket turističkih zakona. Riječ je o konačnim prijedlozima zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, o članarinama u turističkim zajednicama...

Na 150. Sjednici Vlade RH usvojen je reformski paket turističkih zakona.

Riječ je o konačnim prijedlozima zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, o članarinama u turističkim zajednicama te o turističkoj pristojbi, a koji je Vlada uputila u Sabor.

Tri turistička zakona koja je Vlada uputila u Sabor velik su reformski i decentralizirajući iskorak, jer se velika sredstva i odlučivanje prepuštaju gradovima i županijama, ocijenio je ministar turizma Gari Cappelli te poručio i da ti zakoni idu k tome da turističke zajednice (TZ) postanu financijski samodostatne kao i da se više bave upravljanjem destinacijama.

TZ mjesta se ipak neće gasiti 

Zakonom o TZ se potiče udruživanje TZ-ova, što se već i prije donošenja zakona događa na terenu, primjerice u imotskom kraju, a slično najavljuju i iz Gorskog kotara, s Kvarnera, Hvara, Makarske rivijere i drugdje, što je po mišljenju Cappellia dokaz da se ide u dobrom smjeru.

Isto tako, kazao je ministar, ‘turističke zajednice u jedinicama lokalne samouprave mogu i ne moraju postojati, to nije obaveza. “Poručujem i da se postojećih 15 TZ-a mjesta neće ukidati, makar se o tome puno priča zadnjih dana, ali se ubuduće više neće moći formirati na takav način“, poručio je Cappell.

Ministarstvo ipak popustilo pod pritiskom i ponudilo solomonsko rješenje

Prema prvotnom prijedlogu novog Zakona o turističkim zajednicama bilo je predviđeno ukidanje ukupno 15 turističkih zajednica mjesta u Hrvatskoj, od čega ih je čak pet u Šibensko-kninskoj županiji; Brodarica-Krapanj, Zlarin, Grebaštica, Jezera i Betina.

Načelnik Općine Tisno Ivan Klarin aktivno se javno borio protiv te Odluke, a kao obrazloženje iste navodio je kako su navedene turističke zajednice financijski u potpunosti samoodržive, a novcem od boravišne pristojbe financiraju niz akcija u svom mjestu sve u službi razvoja turizma.

Pritisci Općine Tisno kao i drugih gradova i općina urodili su plodom te prema konačnom prijedlogu novog Zakona o turističkim zajednicama odlučeno je kako se TZ mjesta neće gasiti, ali niti ubuduće moći formirati.

Solomonsko rješenje ili status quo

Rješenje koje to nije. Bez obzira na argumente kako su spomenuta TZ mjesta samoodrživa, treba gledati širu sliku. U Hrvatskoj imamo 310 turističkih zajednica, što je više nego suludo i nema niti jedan poslovni, logični i drugi argument za takvo stanje, osim naravno kada sve gledamo iz političkog kuta.

Potrebno je brendirati regije

Interpretacija turističkih regija HTZ-a na službenim web stranicama www.croatia.hr

U ovom slučaju možemo i moramo pričati o turističkom brendu otoka Murtera. Također, blago je reći kako je suludo da jedan otok Brač, ponavljam otok, ima sedam turističkih zajednica koje još pri tome međusobno ne surađuju, svaka za sebe razvija „turističku destinaciju“ niti imamo zajednički turistički proizvod, a ponavljam još jednom pričamo o otoku Braču. S druge strane, recimo otok Krk koji također ima sedam turističkih zajednica i još jednu TZ otoka Krka, koja je nastala upravo s ciljem brendiranja jednog otoka, a ne svakog zasebno. Otok je i mora biti jedan turistički brend, a ne sedam.

Osobno smatram kako Hrvatska mora brendirati regije, kao što je Istra, Dalmacija, Slavonija… jer suludo je da recimo jedna Slavonija ima pet županijskih turističkih zajednica i pet različitih razvoja destinacija. Što jednom strancu znači Osječko – baranjska županija ili Vukovarsko-srijemska županija, ali kao jedan turistički brend i zaokružena priča – Slavonija, apsolutno da. Inače, upravo se radi na procesu brendiranja Slavonije kao jednog turističkog brenda.

Trebamo se ugledati na primjere Toscane, Provanse ili Bavarske kao i na Švicarsku i Austriju koju su odlično spojile razne turističke proizvode bazirana ne regijama, a ne svakoj turističkoj destinaciji zasebno. Turizam je prvi koji ne poznaje granice, a pogotovo strani turisti koji dođu kod nas i stvarno ih ne zanimaju niti osjete te nevidljive granice gradova i županija, turistima je destinacija Hrvatska pa onda Dalmacija, Istra, Slavonija itd…

Kada kažem brend, to smatram prema van, prema turistima i tržištu. A kako ćemo mi interno posložiti sustav to je također za raspravu. Osobno smatram kako je broj TZ preveliki, a Hrvatska i naše “regije” su površinski male, te svakako jedan županijska ili TZ regije može bez problema operativno pokriti teren. Pogotovo kada bi se one dodatno ojačale u ljudstvu i profesionalizirale. Da odgovorim onima koji tvrde kako imamo razne klastere koji već “funkcioniraju” na sajmovima i u promociji, a koje je opet prije par godina nametnuto HTZ i koji je imao negativan odjek među županijskim direktorima turističkih zajednica. No, kako je nametnuo kao jedina opcija tako je i deklarativno i “prihvaćen”.

Jesu li Šibenik i Zadar u Dalmaciji?

Smiješno je da u slučaju Dalmacije imamo tri županije i tri jaka grada, a opet nema sinergije. Dakle, kada kažemo Dalmacija percepcija brenda u Zagrebu i većini stanovnika je puno veća od samog Splita. A kamoli stranog turista. Mi danas imamo Splitsko-dalmatinsku županiju, Zadarsku županiju i Šibensko-kninsku županiju s tri jaka brenda i turistička grada: Split, Šibenik i Zadar.

Zar nije logično da to bude jedan turistički brend? Da se udruže logističke i financijske snage te strategija razvoja u jedan jak brend – Dalmacija.

Ovako svaki za sebe razvija svoju turističku strategiju, svoj brend, svoju promociju itd… Ako gledamo iz perspektive brendiranja, marketinga, promocije, razvoja… onda je trenutna situacija suluda. Treba gledati širu sliku, a ne pojedinačne interese. Pogotovo jer se radi o destinacijama koje su udaljene na sat vremena vožnje autom. Toliko, ako ne i više, strani turisti u većim gradovima svaki dan putuju na posao i s posla prema kući. Kada bi se udružili budžeti za promociju destinacije te kada bi imali jasnu strategiju i komunikaciju tada bi svi profitirali.

Također, destinacije se moraju međusobno promovirati. Tako Split mora promovirati Zadar i Šibenik, Zadar mora promovirati Nin, Osijek mora promovirati Vinkovce i Vukovar, Poreč mora promovirati Rovinj itd… a tako i obrnuto. Niti jedan grad u Hrvatskoj nema moć sadržajno zadržati gosta duže od tri dana, ali regija svakako ima.

Kroz turističku regiju/ brend i zajedničku promociju direktno utječemo na ukupno zadovoljstvo turista našom destinacijom, jer će gost više vidjeti i doživjeti. A konačni sud/recenzija/dojam turista destinacijom nakon posjeta je sveti gral u turizmu. Ako smo ispunili ili nadmašili očekivanja onda će se gost opet vratiti i postati naš besplatni ambasador. Također, potičemo povećanje turističke potrošnje, jer logično turisti će onda i više trošiti ako će biti mobilni, a ne cijeli dan ležati na plaži. I opet se vraćamo na toliko važan sadržaj i ponudu, koja je rak rana našeg turizma tj. nedostatak iste. Win – win za sve. Iako će netko reći kako bi onda manja turistička mjesta izgubili u toj utakmici, no to je iluzija, mogu samo profitirati. Naravno sve je do ljudi, profesionalnog i tržišnog razvoja, a ne politikantstva. S druge strane, zar politici tj. svakoj gradskoj i županijskoj upravi nije cilj rast i razvoj? Povećanje budžeta? Bolja kvaliteta života?

Zamislite što sve može ponuditi brend Dalmacija, Slavonija, Istra… !? Toliko sadržaja i doživljaja da se ne stigne u sedam dana sve vidjeti, dapače, gost se ponovno mora vratiti bar još jednom da bi regiju prošao i doživio uzduž i popreko.

Sustav turističkih zajednica se svakako treba mijenjati jer ovakav kakav je trenutno je neefikasan, kontra produktivan i u konačnici nema sinergije svih na turističkoj destinaciji. Kako i u kojem smjeru je za konstruktivnu raspravu, no svakako je više nego jasno kako se moramo okrenuti na razvoj utemeljen kroz koncept destinacijske menadžment kompanije sukladno svim trendovima 21. stoljeća, a što je i jedna od intencija novog Zakona o turističkim zajednicama, koje svakako podržavam. Inače, Ministarstvo turizma je u zadnjih godinu – dvije predstavilo važne nove zakone i promijene, a na koje se čekalo godinama, a sada ide na red i zakona o turističkom zemljištuDa li je moglo bolje i kvalitetnije? Uvijek može i mora. No bila je otvorena javna rasprava gdje su svi mogli dati svoje mišljenje i argumente. Kako to inače biva u Lijepoj našoj, svi su spremni i brzi kada treba komentirati na društvenim mrežama ( svi su Facebook ratnici ), a kada je trebalo dati prijedlog za izmjene zakona, nažalost bilo je jako malo komentara. Što daje samo jedan zaključak: Kako se svi slažu s izmjenama. Tu ne pričam o politici, nego o tržišnim promjenama. Sada će netko reći u kontekstu što moj komentar znači? Znači, a sto ili tisuću komentara znači još više. Da, to se zove javna rasprava ili demokracija.

Status quo ili razvoj?

Ovako svi gube, od Države, gradova do privatnog sektora, jer je kraća turistička sezona i slabija turistička potrošnja. Dok svi gledaju samo sebe i svoje interes nema nam pomoći niti pravog razvoja. Ne znam koji argument može biti da jedan otok ima više turističkih zajednica tj. brendova? Cijeli otok Murtet biciklom prođem kroz pola dana.

Google maps / Otok Murter

Danas živimo u globalnom “selu” te se borim za svoj dio turističkog kolača u otvorenoj globalnoj tržišnoj utakmici. A tu vrijede tržišni zakoni. Rastu i razvijaju se oni koji se bave i žele tržišni razvoj. Hoćemo li igrati igru ili ne, opet sve ostaje na nama.

POVEZANA VIJEST:

NACRT PRIJEDLOGA PAKETA TURISTIČKIH ZAKONA

UKLJUČITE SE U JAVNU RASPRAVU O NAČINU I UVJETIMA ZA DOBIVANJE KONCESIJA NA TURISTIČKOM ZEMLJIŠTU U KAMPOVIMA 

Vijesti: