Običaji, tradicija, baština, prepoznatljivost – Učimo o nama

Hrvatski turistički djelatnici, a posebno hotelijeri ulažu silan napor već duži niz godina u stvaranju vlastite prepoznatljivosti kroz osmišljavanje imena njihovih hotela i raznih slogana kojim privlače svoje goste....

Hrvatski turistički djelatnici, a posebno hotelijeri ulažu silan napor već duži niz godina u stvaranju vlastite prepoznatljivosti kroz osmišljavanje imena njihovih hotela i raznih slogana kojim privlače svoje goste.

Za primijetiti je da se u većini slučajeva u tim nastojanjima naginje snažno prema globalnim trendovima, a jezično  gotovo u pravilu prema onim engleskim nazivima. Mnogo je argumenata za takav pristup i treba ih svakako uvažiti, ali namjera ovog teksta je ukazati na potrebu razmišljanja i o nekim alternativama, a koje bi mogle biti svima od koristi.

Svako naše malo mjesto, a pogotovo ono veliko ima nešto po čemu je poznato. Neka mjesta imaju i više takvih prepoznatljivosti, a neka pak imaju prepoznatljivosti svjetskog glasa. Ne bi li stoga bilo mudro iskoristiti ono što već imamo i ono što jesmo, a ne smišljati nešto što nemamo ili pokušavati biti ono što nismo. Pogotovo nije baš izazovno pokušavati biti nešto što netko drugi već jest, a pokazalo se da to i nije bio baš pravi put.

“Sve je u priči” – toliko smo puta to čuli, a ipak se čini da nismo spremni ispričati priču o sebi, o nama, o našem. Ili možda ne znamo što imamo i koja je vrijednost toga što imamo!? Hoteli su idealni promotori nekog mjesta ili regije. Pa zbog čega hotel ili kamp ili čitav jedan resort ne bi pričao neku od priča iz tog mjesta ili iz te regije?

To bi automatski značilo i pokretanje određenih mehanizama povezanih za tu priču, konkretno pokretanje proizvodnje određenih proizvoda koje bi pratile priču. Naravno to je proces koji traje, kojeg treba oblikovati, poboljšavati i dograđivati iz godine u godinu, ali zar je to nešto novo u turizmu. Ulagati moramo svakako. Ovako bi ulagali u sebe.

Hrvatska je bogata običajima, tradicijom i baštinom, a sve ove tri komponente idealna su podloga za stvaranje prepoznatljivosti ili kako to često zovemo “brenda”. Možda nam ipak treba malo pozitivnog poticaja, racionalne motivacije i argumentiranog uvjeravanja da je to odlično ulaganje.

Ulažimo u sebe.

Nakon dugo godina aktivnog objavljivanja na temu običaja, tradicije i baštine, prošle sam godine sasvim bezazleno, prijateljski i volonterski pokrenuo mali projekt “UČIMO O NAMA” kojim sam učenicima osnovnih i srednjih škola, dakle našoj djeci, pokušao skrenuti pažnju na ovu temu. Ipak oni su naša budućnost i put je pred njima, pa je red da im mi ukažemo kojim sve putovima mogu ići, a da to ipak ne bude samo put prema izlazu iz Hrvatske.

Kako vrijeme ide sve mi se više čini da bi ovu edukaciju i motivaciju trebali još i više naši stariji, pogotovo oni koji odlučuju o strategiji naše prepoznatljivosti na raznim nivoima. Kada sam nedavno na prezentaciji priče “UČIMO O NAMA”  održane u jednom đačkom domu, pitao “Znate li tko je Matij Ivanić?” u prepunoj dvorani samo je jedna učenica znala odgovor!

A taj čovjek je prije 500 godina na mom otoku Hvaru započeo građansku revoluciju, u kojoj se izborio da u instituciju vlasti može ući “SVAKI ČOVJEK”. To je do tada bio neviđen demokratski doseg u svjetskoj historiografiji, koji je ponovno ostvaren tek gotovo dva stoljeća kasnije u poznatoj Francuskoj revoluciji o kojoj danas uče naša djeca.

Na otoku Hvaru ne postoji nikakva naznaka da bi uskoro neki hotel nosio njegovo ime. Bi li to bio pametan potez ne samo za otok Hvar, već i cjelokupnu Hrvatsku promociju?  Od Istre, Slavonije do Dalmacije, ovakvih priča koje mogu biti pokretači naše nacionalne prepoznatljivosti ima zaista mnogo. Pričajmo o tome. Vjerujmo u sebe. Učimo o nama.

Uostalom, turisti tu dolaze zbog nas i zbog naše zemlje, zar ne? Ispričajmo im naše priče.

Svoje priče i one globalne imaju doma.

Autor: Miki Bratanić

 

Vijesti: