Proizvodnja pršuta ne pokriva ni 50% domaćih potreba

Hrvatska ima 31 proizvod zaštićen na razini EU oznakama zemljopisnog podrijetla i izvornosti. Oznake dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede, a od deset mesnih proizvoda, zaštićena su čak četiri pršuta: Krčki, Dalmatinski,...

Hrvatska ima 31 proizvod zaštićen na razini EU oznakama zemljopisnog podrijetla i izvornosti. Oznake dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede, a od deset mesnih proizvoda, zaštićena su čak četiri pršuta: Krčki, Dalmatinski, Istarski i Drniški. 

Samo proizvođači koji udovoljavaju propisanim uvjetima proizvodnje za pojedinu vrstu pršuta mogu koristiti zaštićene oznake. No, glavni problem je što proizvodnjom ne pokrivmo niti 50% vlastiti potreba, a kamoli da kroz turizam i proces brendiranja stvorimo prepoznatljiv proizvod koji bi se i izvozio.

Proizvodnja pršuta nije samo dio naše kulturne baštine, već i konkurentan i izvozno orijentiran proizvod. No, s današnjim proizvodnim kapacitetima od oko 350.000 komada godišnje ne podmirujemo ni 50% vlastitih potreba. Proizvodnja pršuta zahtijeva nove investicije, implementaciju najnovijih tehnoloških dostignuća te snažniju promociju čime bi se stvorili preduvjeti za veći plasman na tržište EU i u domaćoj turističkoj ponudi,“ rekao je potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević povodom otvorenja 5. Međunarodnog festivala pršuta u Drnišu, dodajući da HGK podupire manifestaciju od začetka kao priliku za promociju domaće proizvodnje.

Uzrok smanjenih proizvodnih kapaciteta treba tražiti i u povijesnom minimumu svinjogojske proizvodnje, s manje od milijun tovljenika, govori kao jedan od razloga Kovačević te dodaje da uz tradicionalnu tehnologiju, u proizvodnji pršuta, kvaliteta i svojstva mesa ključni su preduvjet kvalitete i senzorskih svojstava pršuta. “Potrebne su dodatne potpore za namjensku proizvodnju tovljenika. Potpore namjenskom uzgoju tovljenika i povećanu proizvodnju pršuta treba promatrati i kroz strategiju Strategije razvoja turizma do 2020., koja gastronomiju definira kao jedan od ključnih proizvoda za jačanje konkurentnosti turizma općenito i konkurentnosti pojedinih regija i destinacija,“ rekao je Kovačević.

Primjer proizvodnje pršuta, kao i svih drugih grana u poljoprivredi i mesnoj industriji, od proizvodnje sira i mlijeka, uzgoj kokoši, krava, svinja itd… sve propada, poljoprivrednici prolijevaju mlijeko po cestama, proizvode iz frustracija uništavaju po njivama i tako već godinama. Dok mi propadamo, ostali rastu te se jazz između konkurentnosti sve više povećava.

Nažalost mi padamo na običnim dagnjama, srdelama, jajima, salati, krumpiru, luku… Umjesto da koristimo sve namirnice iz lokalnih resursa i da imamo na tisuće lokalnih OPG-a koji su umreženi kroz klastere i budu potpora turizmu, mi potičemo i kupujemo namirnice iz uvoza. Suludo i totalno kontra produktivno.

Slavonija propada, sela se prazne dok s druge strane imamo veliku potražnju i potrošnju kroz turizam – sva imamo, samo netko to mora povezati. Tko je tu lud? Tko je tu lud već 25 godina? Gdje su otišli lažni poticaji svih ovih godina? Inače, sama riječ poticaj, znači rast i razvoj, što znači, ako netko dobije poticaj od Države, mora se točno znati parametri koliko mora povećati proizvodnju ili slično. Dakle, mora rasti.

Ovo je samo još jedan dokaz katastrofalne poljoprivredne politike svih ovih godina. Spoj “plave” i “zelene” Hrvatske je trebao biti prije 20 godina, a danas je već ta parola degutantna.

Za kraj jedno pitanje, pitajte se samo kolika je dnevna potreba za jajima u Splitu, Puli i drugim gradovima?  Za informaciju, jedna koka dnevno nese jedno jaje tj. u prosijeku 280 jaja godišnje po nesilici. Na tisuće jaja dnevno moraju proizvoditi lokalnih i domaćih OPG-a, a ne jedna velika tvrtka, jedan “Agrokor” ili još gore uzvoziti “obična” jaja.

Vijesti: