Spoj „Plave“ i „Zelene“ Hrvatske – zvuči li vam poznato?

Naslovna fotografija: TZ Vinkovci

Spoj Plave i Zelene Hrvatske – zvuči poznato?

Kao da se radi o iluziji, a da vam budem iskren, već mi je smiješno kada se spominje ovaj naziv od turističkih institucija i drugih. Naime, već se godinama o tome samo priča, a ništa se konkretno ne radi na povezivanju Plave i Zelene Hrvatske. Već je prošlo puno godina od početne ideje, svi se pozivaju na razne strategije i strateške dokumente, napisani su razni eseji na tu temu, no na terenu je situacija totalno drugačija. Podsjeća na priču o čudovištu iz Lock Nessa, svi znaju za njega, ali nitko ga nije vidio.

Nažalost, propustili smo veliku priliku, zbog nedostatka smislene strategije razvoja i povezivanja, dok je Država s druge strane poticala uvoz na uštrb naše proizvodnje tj. razvoja poljoprivrede. Danas, nakon 20 i više godina, jednostavno je prevelika cjenovna razlika između proizvodne cijene domaćih OPG-a i uvoza. Rješenja i uspješni modeli postoje, imamo sve resurse, od znanja do novaca, no nažalost na teren, čast iznimkama i pojedincima, priča nikako ne funkcionira.

No, nikada nije kasno za kvalitetne priče i projekte. Moguće je i danas pokrenuti cijele procese i povezati plavu i zelenu Hrvatsku kroz turizam. Dapače, to bi trebao biti imperativ. Sve je do ljudi, a upravo kroz ovaj članak donosimo vam, barem koliko sam upoznat, jedini pravi primjer povezivanja Plave i Zelene Hrvatske kroz segment hotelijerstva, odnosno Jadranka Grupe iz Malog Lošinja. Njihovim se gostima  nudi autohtona hranu iz čak šezdesetak OPG-ova iz cijele Hrvatske, u prvom redu s Cresa i Lošinja, kao i iz Istre Slavonije i Baranje te Međimurja.

O samoj ideji da se ponudi domaća, autohtona i ekološka ( DAE ) hrana gostima razgovarao sam s Goranom Filipovićem, članom Uprave Jadranke Grupe d.d. On ističe kako je nit vodilja bila ponuditi gostima drugačiju, autohtonu, domaću i ekološku hranu te kako su u tome nakon niz godina i uspjeli. „Lošinj Hotels & Villas oduvijek su posebnu pažnju pridavali kvaliteti gastronomske ponude, tako da su vanpansionski i hotelski restorani ponudom uvijek bili za jednu do dvije kategorije iznad očekivanih standarda, a nit vodilja bila je ponuditi gostima drugačiju, autohtonu, domaću i ekološku hranu. „Tako smo krenuli u suradnju s domaćim obiteljsko poljoprivrednim gospodarstvima s ciljem okupljanja domaćih proizvoda najviše kvalitete te ih implementirali u ponudu Grupe Jadranka i time omogućili gostima da okuse ono najbolje što Hrvatska nudi. Za nas je taj oblik suradnje važan, jer osim što gostima nudimo kvalitetne i domaće namirnice, istovremeno pomažemo i lokalnom gospodarstvu“„  ističe Goran Filipović, član Uprave Jadranka Grupe te dodaje kako je zbog prepoznatljivog povezivanja Zelene i Plave Hrvatske, u okviru svoje cjelokupne ponude, Grupa Jadranka danas najveći otkupljivač proizvoda domaćih OPG-ova.

Trenutno Jadranka Grupa surađuje s preko 60-ak OPG-ova na razini cijele Hrvatske – od otoka Cresa i Lošinja, Istre i Kvarnera, Međimurja, Slavonije i Baranje te zbog prepoznatljivog povezivanja Zelene i Plave Hrvatske u okviru svoje cjelokupne ponude , je time Grupa Jadranka  najveći otkupitelj OPG proizvoda.Za nas je taj oblik suradnje važan jer, osim što gostima osiguravamo kvalitetne i domaće namirnice, s druge strane pomažemo lokalno gospodarstvo„ ističe Filipović. U ovoj je izjavi sve rečeno – cijela paradigma spoja Plave i Zelene Hrvatske. Iz ovog primjera vidimo da je spajanje moguće, a Jadranka Grupa je, barem koliko je meni poznato, jedini je pravi primjer koji je zaokružio cijelu priču i povezao Plavu i Zelenu Hrvatsku.

Smisao turizma je maksimalno korištenje lokalnih resursa i ponuda, tj. pričanje autentične priče, kako kroz razne turističke sadržaje tako i kroz gastronomiju, jer sama motivacija za putovanje je upoznavanje nove kulture i načina življenja.  Povežemo li sve u jednu zaokruženu turističku priču, turistička potrošnja se disperzira na razne industrije u turističkoj destinaciji, jer upravo najveća moć turizma je što se ne radi o jednoj industriji, već uz sebe veže, vertikalno i horizontalno, sve druge industrije i djelatnosti.

Kad govorimo o turizmu autentičnost je ključna riječ, a gosti ju mogu doživjeti i isprobati kroz svaki doručak, sastavljen od čak 218 različitih autentičnih namirnica. „Domaći i strani gosti za vrijeme boravka u hotelima i vilama LH&V-a imaju se priliku tijekom cijele godine upoznati s autohtonim hrvatskim proizvodima, naravno ovisno o sezoni i ponudi. Tu su sirevi s tartufima, maslinovo ulje, različitim ovčji i kozji sirevi, creska janjetina i meso boškarina, nadaleko poznati drniški pršut te suhomesnati proizvodi iz Slavonije i Baranje. Zahvaljujući ovom doista jedinstvenom sustavu nabave svježih i raznovrsnih namirnica, gostima je upravo doručak, budući da je sastavljen od 218 različitih namirnica, najdraži obrok.“ dodaje Filipović.

Naravno, potrebno je uvezati cijelu priču sa sezonskim namirnicama, kako bi ponuda hrane uvijek bila svježa. Nije lagano započeti, no primjer Jadranka Grupe je upravo pokazatelj kako je ovaj projekt i moguć i održiv te da ima računicu. „Temelj gastro ponude čine prvenstveno svježe i sezonske namirnice, a naglasak je upravo na njihovoj izvornosti, lokalnom porijeklu i dostupnosti ovisno o sezoni, berbi ili ulovu. Svakodnevno se testiraju se MOŽDA BOLJE DEGUSTIRAJU ? novi proizvodi i kreiraju novi jelovnici, kojima je cilj unaprjeđenje postojeće usluge te podizanje iste na jednu višu razinu, kako bi se gosti uvijek vraćali onom kvalitetnom, a opet novom i iznenađujućem „ riječi su g.Filipovića. Dodaje i kako gosti odlično reagiraju na domaću hranu i sezonske namirnice te ih vrlo često sami traže jer su s vremenom postale prepoznatljiv simbol njihove ponude.

Istarski boškarin / Izvor: FB Lošinj Hotels & Villas Wine & DIne

Gosti traže kvalitetu i autentičnost i spremni su platiti više za autentičnu, ekološku i organsku te svježu hranu. Podizanjem cijene i premosnicom između jaza uvoza i domaćih namirnica svi su na dobitku. Hotelijeri jer nude autentične, svježe i zdrave namirnice te u konačnici stvaraju konkurentsku prednost i dodanu vrijednost na tržištu, tako i gosti koji žele kušati drugačija i autentična jela, a da ne pričamo što to znači za lokalno gospodarstvo. To je turizam – zaokružen turistički proizvod.

Jedna od najvažnijih vrijednosti ovog projekta je upravo suradnja, odnosno  pružanje potpore malim hrvatskim gospodarstvenicima. Oni svojim proizvodima mogu konkurirati kvalitetom, no ne i cijenom u usporedbi s onima iz industrijske proizvodnje. Primjerice, kad smo počeli koristiti meso boškarina s Unija, uzgajalo se tek pet grla, a sada ih je oko 40. Činjenica je da je lokalni proizvođač suradnjom s nama uvelike promijenio svoju poziciju. To znači i da ima dovoljno potencijala za daljnji razvoj proizvodnje u Hrvatskoj, jer OPG-ovi proizvode onoliko koliko mogu prodati. Vjerujem da kada bi i ostali slijedili naš primjer suradnje, takvih bi proizvoda sigurno bilo i više u ponudi u hotelskim kućama diljem Hrvatske. Osim što se tako gostima jamči najviša razina kvalitete, ujedno iz prve ruke mogu upoznati tradicionalnu proizvodnju, što je svakako dodana vrijednost, s obzirom da se na taj način promiče i hrvatski turizam.” rekao je Filipović.

Iz današnje pozicije, gdje je uvoz puno jeftiniji, proizvodnja kroz OPG-ove nije dovoljno razvijena, tj. nema klastera, sinergije niti dovoljnih količina proizvoda. Osim toga, proizvodna cijena je puno veća od prodajne uvozne, tu je i problem logistike i skladištenja. Uz sve navedeno mnogo je teže i izazovnije krenuti tim smjerom, no svakako nije kasno, dapače, to bi trebao imperativ.

Naravno, logično je pitanje gdje je u cijeloj ovoj priči Država, razna ministarstva, županijski i gradski odjeli za turizam i poljoprivredu. Njihova bi zadaća trebala biti postavljanje temelja i razvojne platforme te biti „support“ cijeloj paradigmi povezivanja. Poljoprivrednik ili proizvođač mora biti to što je i paziti na kvalitetu i količine, hotelijer mora biti hotelijer, a sve to mora povezivati sustav, platforma, posrednici, strategija… Ovako je suludo, nelogično i neprirodno te u konačnici praktički nemoguće bez potpore sustava jer pitanje je tko još ima tolike resurse da sam to sam izvede kao Jadranka Grupa.

Sve treba staviti u jedan povezan lanac i svi moraju raditi ono koja im je primarna djelatnost. Da se strateški bavimo razvojem poljoprivrede i turizma, kao i ovom problematikom, danas bi ova priča bila sasvim drugačija, a Jadranka Grupa ne bi bila jedini pozitivan primjer.„Naravno da ovakvi pothvati nisu nimalo laki te da sa sobom nose i neke izazove, poput troškova logistike ili pronalaska adekvatnog načina transporta. S lokalnim OPG-ovima suradnja u logističkom djelu je lakša, jer velika većina njih svakodnevno isporučuje svoje proizvode sukladno potrebama naših hotela, restorana i trgovina, dok je suradnja s OPG-ovima izvan područja otoka Cresa i Lošinja nešto složenija. Nastojimo, gdje god je to moguće, manjom frekvencijom naručivanja i većim volumenom narudžbi smanjiti prijevozne troškove, dok se svaki eventualni višak namirnica preusmjerava u postojeće trgovine Jadranka Grupe. Kao najveći izazovi u suradnji s OPG-ovima iz drugih krajeva Hrvatske ističu se prijevoz i skladištenje robe uz određeni temperaturni režim. Situaciju bi uvelike olakšala pomoć države u kontekstu neke vrste subvencija, koje bi OPG-ovima omogućile plasman vlastitih proizvoda i u udaljenije dijelove Hrvatske. S obzirom da se radi o relativno maloj količini proizvedenih namirnica, koje posjeduju eko certifikate, a više su kvalitete u odnosu na uvoznu robu, samim time i puno kraćeg roka trajanja, u konačnici dolazimo do puno većih otkupnih cijena. No, taj trošak za nas ne predstavlja teret, jer je kvaliteta tih proizvoda neusporediva s industrijskom proizvodnjom.“ ističe Filipović.

Da ponovim i istaknem još jednom važnu izjavu „Taj trošak za nas ne predstavlja teret, jer je kvaliteta tih proizvoda neusporediva s industrijskom proizvodnjom

Izvor: FB Lošinj Hotels & Villas Wine & DIne

Da ponovim i istaknem još jednom važnu izjavu „Taj trošak za nas ne predstavlja teret, jer je kvaliteta tih proizvoda neusporediva s industrijskom proizvodnjom“.
Sigurno kako Jadranka Grupa ima svoju računicu i kako nisu u minusu, zar ne? Zašto su oni jedini, barem koliko je meni poznato od većih hotelskih kuća, koji povezuju Plavi i Zelenu Hrvatsku? Pitanje koje si moraju postaviti kapetani našeg turističkog broda.

Naravno da Jadranka Grupa ima svoju računicu i ne posluje u minusu, zar ne? Zašto su oni jedini, barem koliko je meni poznato od većih hotelskih kuća, koji povezuju Plavu i Zelenu Hrvatsku? Ovo je pitanje koje bi si trebali postaviti kapetani našeg turističkog broda.

Također, iz te izjave vidljiv je još jedan fenomen i činjenica. Excel tablica u nekom uredu u Londonu ne prepoznaje emocije i doživljaje, nego isključivo instant zaradu. Nekada kuna više sutra donosi pet kuna više, no taj algoritam očito ne postoji. Čak nisu kune u pitanju, nego doslovno lipe u excel tablici. Jesu li hotelijeri krivi? Oni sami nose svoj teret i tu su da iskoriste svoje interese, a to što smo mi kao Država sve to dopustili to je isključivo naša greška. Nisu svaki investitor i investicija uvijek dobri pod parolom samo da se gradi. Potrebno je prepoznati kvalitetu, održivost kao i dugoročni utjecaj investicije kako na lokalno gospodarstvo, tako i u globalnom smislu. Upravo zato se naš turizam razvija u krivom smjeru. Nije najvažnije brojati dolaske i noćenja ( naravno da je potrebno znati profil turista i druge parametre ) nego pratiti kolika je turistička potrošnja i disperzira li se ona na lokalno gospodarstvo. I upravo tu mi najviše padamo.

Umjesto da prodajemo autentičnost i da se turistička potrošnja disperzira na lokalno gospodarstvo i što više karika u tom lancu mi se pretvaramo u jedan resort gdje se trči samo za novcem koji zarađuje samo jedan ili svega nekoliko hotelijera. A znamo kakve su implikacije raznih zatvorenih resorta. Tako lokalno stanovništvo ne sudjeluje u turističkom proizvodu, niti može živjeti od turizma. Pretvara se u jeftinu radnu snagu ili moderne robove, a zarada ide u inozemstvo, umjesto da ostane u lokalnom gospodarstvu. Da ponovim, smisao i najveća moć turizma je upravo autentičnost i disperzija turističke potrošnje na lokalno gospodarstvo.

Znate li koliko jedna koka dnevno nese jaja?

Jedna koka dnevno snese jedno jaje tj. u prosjeku oko 300 jaja na godinu.

E sad, postavljam pitanje kolika je dnevna potreba hotelijera, regionalno i globalno, za jajima? Vjerujte mi, broj jaja svakodnevno potreban hotelijerima mjeri se u desecima tisućama. A pričamo o istoj količini i potrebi jaja svakog dana. Koliko bi to bilo kokoši, OPG-ova, zadruga ili klastera, zaposlenih obitelji koji žive samo od proizvodnje jaja za sektor turizma, uključeno u ovu priču? I tu govorimo samo o proizvodnji jaja. Logično, ako imaš OPG, imaš i još neke druge domaće životinje pa proizvodiš i druge proizvode. Možda se baviš i proizvodnjom vina ili ruralnim turizmom. Možda netko i otvori „zoološki vrt“ s domaćim životinjama, kako bi pokazali i dokazali da krava nije ljubičaste boje kao u reklamama, nego smeđa. Lanac se samo širi, a implikacije su dalekosežne.

Jedino zaokruženim turističkim proizvodom, strateškim i održivim razvojem te kvalitetnim i prvenstveno autentičnim sadržajem možemo dugoročno i kvalitetno razvijati turizam. Kad okrenemo ploču i tako posložimo sve kockice hrvatskog turističkog mozaika, tek tada možemo s pravom reći kako neka od naših destinacija ili Hrvatska živi turizam. Do tada ćemo i dalje dobivati samo vrh šlaga s turističke torte, a većina zarade će završiti na stranim računima.

I za kraj, priča tu ne staje, dapače, širi se usprkos sustavu te i dalje Jadranka Grupa traži nove partnere iz cijele Hrvatske. “Neprestano smo u kontaktu sa svim našim trenutnim partnerima, s kojima smo potpisali višegodišnje ugovore. Sastajemo se na kraju sezone, radimo rezime i utvrđujemo ulaganja za sljedeću godinu. Inače je praksa da početkom kalendarske godine predstavnici Grupe Jadranka obavljaju razgovore sa svim zainteresiranim OPG-ovima u Hrvatskoj. Pritom se odabiru proizvodi i dogovaraju okvirne količine proizvoda koji će se distribuirati  trgovinama, hotelima i restoranima unutar grupacije. Nabavne službe u trgovinama i hotelima Jadranka Grupe izravno traže određene proizvode ili OPG-ove. Uglavnom je to na sajmovima ili susretima koje organiziramo sami ili uz pomoć županijskih gospodarskih komora. Također smo i u potrazi za novim gospodarstvenicima, a sve je češći slučaj da nam se javljaju sami OPG-ovi i nude svoje proizvode, nekad čak i kompletne urode. Iako ovakav projekt suradnje još uvijek predstavlja presedan u hotelskim grupacijama u Hrvatskoj, ne posustajemo u otvaranju prostora za daljnji razvoj i nastavku širenja poslovne suradnje, pri čemu će se jači naglasak staviti na promociju svakog OPG-a s kojim se surađuje.“ zaključuje Filipović.

Ciljanom strategijom razvoja i povezivanja i sredstvima ili subvencijama od države, kao i sinergijom raznih ministarstava, svakako se može pokrenuti priča oko povezivanja Plave i Zelene Hrvatske. Ako to može Jadranka Grupa vlastitim resursima i sredstvima, svakako kako to može i Država. Naravno, potrebno se sustavno i strateški baviti problemom, tj. konkretnim rješenjem. Svi izazovi za spajanje Plave i Zelene Hrvatske u današnjem su poslovanju i u 21.stoljeću premostivi i ostvarivi, naravno ne sutra, nego kroz dugoročni plan i strategiju te sinergiju svih.

Postoji znanje, resursi, tehnologija, u konačnici ima i dovoljno novaca, samo je krivo raspoređen,jer sve imamo, samo nedostaju volja i želja.

Sve je do ljudi, budite vi ta promjena. Moguće je.

 

Vijesti: