Što ćemo učiniti s turizmom?

Neki kažu da se nama turizam dogodio, ali ništa se ne događa samo od sebe, a pogotovo ne turizam.  Naš turizam posljedica je otkrivanja Hrvatske od strane gostiju iz...

Neki kažu da se nama turizam dogodio, ali ništa se ne događa samo od sebe, a pogotovo ne turizam. 

Naš turizam posljedica je otkrivanja Hrvatske od strane gostiju iz cijeloga svijeta. Otkrili su Hrvatsku, za koju nikad prije nisu ni čuli.

Prepoznali su taj svjetski biser za čiju su prepoznatljivost najviše zaslužni mali ljudi koji su svojim pozitivnim pričama o Lijepoj našoj upoznavali svijet s njenim ljepotama. Posebnu ulogu u tome odigrali su naši najbolji turistički igrači, sportaši, koji su na raznim svjetskim sportskim natjecanjima bili naši turistički ambasadori. I nema tog turističkog sajma, kampanje, ni reklame, koja može ni blizu predstaviti Hrvatsku kao njihove utakmice i uspjesi.

A zahvaljujući internetu, društvenim mrežama i posebno digitalnoj tehnologiji fotoaparata koja je postala dostupna svima, slike iz Hrvatske počele su polako obilaziti svijet.  

I gosti su počeli dolaziti.

Nisu dolazili kao nekad samo u destinacije uz more, na otoke ili Dubrovnik, već po čitavoj Hrvatskoj, u gradove kroz koje su gosti prije samo prolazili, u tranzitu. Prvi koji su reagirali na turiste i pokrenuli se bili su opet mali ljudi, koji su se brzo prilagodili potražnji i ponudili svoje skromne resurse za smještaj i razne usluge. Preuredili su stanove, kuće, vikendice, podigli razinu kvalitete i uključili se u svjetska gibanja.Veliki sustav je još spavao kada se broj apartmana u mom Splitu ustostručio.

Sada su konačno svi vidjeli da se turizam dogodio i više nije važno zbog koga i čega se dogodio. Ulaže se, gradi se, reklamira se, a novac se vrti i ljudi su konačno od nečega počeli živjeti.

Ali kako to obično u nas biva, čim je nešto dobro, to dobro kao da dođe u fokus onih koji ne žele da u nas išta bude dobro. 

Pa tako slušamo kako ćemo zbog turizma postati sluge, kako bi industrija trebala biti glavni nositelj gospodarstva, kako će nam zbog turizma centri gradova odumrijeti, te kako se nije dobro osloniti na granu koju može zaustaviti “jedna bomba” ili “jedan tanker”.

A čovjek se zapita zašto su recepcioner, konobar, kuhar ili privatni iznajmljivač sluge? Zar su varilac, armirač ili tokar u brodogradnji gospodari?

Spomenuta brodogradnja veliki je pokretač drugih proizvodnji, kao što je ona čelika ili razne druge opreme potrebne za opremanje broda, i bilo bi lijepo kada bi čitav taj proizvodni lanac bio naš. Tada bi imalo smisla ulagati u brodogradnju. Ali nažalost to nije tako, jer je udio naših domaćih sirovina i finalnih proizoda u našem brodu malen, pa je legitimno zapitati se koju to mi proizvodnju potičemo ili štitimo starim modelom brodogradnje, kojim su velike količine državnog novca utopljene u tu industriju? 

Turizam jest industrija, i to kakva. Turizam je pokretač drugih industrija i to onih čistih. A posebno je pokretač poljoprivrede.

Kada bi se u turizmu konzumiralo isključivo hrvatske prehrambene proizvode, svaki centimetar ove zemlje bio bi obrađen. Zašto to nije tako?

Ekološka proizvodnja prehrambenih proizvoda u svijetu je odavno unosan posao, a mediteranska prehrana je UNESCO zaštićena kulturna baština. Naš zdravstveni, religijski, kongresni i sportski turizam su mizerni, a o kulturnom turizmu koji bi revitalizirao našu baštinu da i ne govorimo. Naše resurse za turizam nismo iskoristili ni 5%.

Dakle imamo prostora za napredak u turizmu koliko hoćemo, pa se ne bi trebali bojati. Turizam bi naprotiv kao industriju trebalo štititi i u njega ulagati.

Ova zemlja u trenutnoj situaciji treba imati tri jaka stupa: turizam, poljoprivredu i čistu industriju visoke tehnologije u kojoj već imamo odlične primjere svjetskih potencijala. A razvoj bilo kojih drugih industrija je više nego dobrodošao. Turizam im sigurno neće podmetati noge.

Plašimo se i umiranja gradova zbog turizma, a umiru i gradovi i sela i to naveliko već godinama, baš zbog toga jer nema ničega od čega bi ljudi živjeli pa odlaze van. 

Usput su svi zaboravili kako su sela umirala kada je socijalizam započeo proces industrijalizacije, koja je često bila van svake pameti, jer su u neka od naših najljepših područja ubačene najteže i najopasnije industrije, od kojih se još dugo nećemo oporaviti i čije sanacije svi plaćamo još i danas.  

A ako nekoga brine visok udio turizma u BDP-u, neka pogleda koliki je udio zaposlenih na državnom budžetu u odnosu na sve druge zaposlene. Možda bi se bilo dobro tu malo usporediti s drugim zemljama i pokušati malo umanjiti taj nesrazmjer.

I za kraj još komentar na strah kako će turizam propasti u slučaju “jedne bombe” ili “jednoga tankera”. Najveći teroristički napad koji se dogodio u New Yorku rušenjem Blizanaca nije umanjio broj turista u tom gradu ni za jedan promil, naprotiv. A što se tiče opasnosti od ekološke katastrofe izlijevanjem nafte u naše more, neka država donese zakone koji će unaprijed mogućnost takve katastrofe svesti na nulu, i neka napokon osmisle i razviju turizam 365 koji neće ovisiti samo o moru. 

Pa neka živi turizam.

Autor: Miki Bratanić / Naslovna fotografija: Pixabay.com

Vijesti: