U 2018. godini našem turizmu želim tri stvari

U 2018. godini želim vam puno uspjeha i smijeha, kao i da se naš turizam fokusira na strateški i održivi razvoj. Nova godina, novi izazovi, a najveći je izazov...

U 2018. godini želim vam puno uspjeha i smijeha, kao i da se naš turizam fokusira na strateški i održivi razvoj.

Nova godina, novi izazovi, a najveći je izazov ostati to što jesmo, a ne popustiti pred klasičnom turističkom industrijom.

Naša najveća vrijednost je naša raznolikost i autentičnost. Svi trendovi u turizmu govore isto, a to je autentičnost. Iskreno, autentičnost je uvijek bila i uvijek će biti glavni trend u turizmu jer sama esencija turizma je upravo – autentični doživljaj.

Motiv putovanja je upoznati novu kulturu i način življenja. Dakle, logično je i prirodno da budemo ono što jesmo i “prodavati” naš način i kulturu življenja, a ne biti kopije. Turisti iz Beča sigurno ne žele jesti Bečke šnicle, nego žele probati i iskusiti nešto novo. Mi i dalje figurativno prodajemo Francuzima francusko vino, umjesto naše. U suprotnom zašto bi ljudi putovali? Ako smo svi kopija Toscane, zašto bi onda ljudi putovali? Ako netko želi doživjeti Toscanu, onda će otiči u pravu Toscanu, a ne posjetiti neku kopiju ili repliku. Original je uvijek imao i uvijek će imati svoju vrijednost i motiv dolaska, dok kopija sasvim sigurno ne.

Hrvatskom turizmu treba reset te totalno nova turistička paradigma! 

Dok brojimo i hvalimo se dolascima i noćenjima, nitko ne broji turističku potrošnju kao i disperziju iste na lokalnu ekonomiju. Koliko je hrvatskih proizvoda uključeno u naš turizam, a san od spoju Plave i Zelen Hrvatske je i dalja samo pusti san, a ne cilj, a kamoli stvarnost. Moramo prodavati sadržaj, a ne formu. Moramo gledati na kvalitetu, a ne kvantitetu. Moramo poticati lokalnu ekonomiju, a ne stranu. Moramo zadržati naš način i kulturu življenja, a ne se pretvoriti u kopiju Španjolske obale i otvarati velike resorte. Ne trebaju nam Filipinci kao radna snaga, nego domaći čovjek. Treba nam da napokon ne pričamo više o potencijalima, nego da ih pretvorimo u resurse.

Fokus mora biti na autentičnosti, a ne masovnom turizmu. Fokus mora biti na priči i doživljaju, a ne živjeti od “rentnog” turizma kroz sunce i more. Fokus mora biti na 1.000 malih obiteljskih hotela, a ne na velikim stranim hotelskim resortima. Fokus mora biti na čovjeka i lokalnu ekonomiju, a ne na poticanje uvoza. Fokus mora biti na domaćoj rajčici i jajima. Fokus mora biti na lokalno i autentično. Slobodno nastavite niz…

S druge strane, potrebno nam je više struke u našem turizmu, kao i poslovanje sukladno 21.stoljeću. Dok mi godinama “raspravljamo” o promjenama, konkurencija u pet godina donese na desetke novih pravilnika i Zakona kako bi olakšala, ubrzala i poboljšala poslovanje. Svi sve znaju, ali struka se ne sluša te presporo donosimo ključne odluke. Danas ako stagniramo ustvari padamo, jer konkurencija ne spava, dapače, bori se da bude brža i bolja od nas svaki dan, a mi joj samo olakšavamo posao.

Turizam su emocije, doživljaji i priče.

Krenite od sebe, koje je Vaše sjećnje od vašeg zadnjeg putovanja? Pamtite doživljaje, a ne materijalne stvari, je li tako? Što će Vam odvratiti pažnju i oduševiti vas, nešto što prvi puta vidite i doživite ili nešto što možete vidjeti svaki dan?

No, prvo i osnovno, sve je na nama i mi određujemo smjer našeg turizma. A ono što nam kronično nedostaje je da počnemo poštivati sami sebe tj. našu kulturu, povijest, identitet i kulturu življenja. Opet, paradoksalno, turisti upravo to žele doživjeti, iskusiti, degustirati i čuti, a mi kao da se sramimo samih sebe. Moramo biti to što jesmo – Dalamatinci, Slavonci, Istrijani, Zagorci, Međimurci… Hrvati.

To mora biti naš glavni turistički proizvod.

I ono zadnje, upravo kroz našu nevjerojatnu raznolikost i autentičnost imamo na što biti ponosni i pokazati, na naše autentične priče. Priče koje samo moramo lijepo upakirati i ispričati. Turizam se sastoji od emocija, doživljaja i priča.

Pričamo priče, naše autentične priče.

Vijesti: