Zašto konobari u kafiću nemaju upaljač?

Tako banalan, a opet toliko važan detalj koji otkriva puno toga. Naime, jučer u Zagrebu u centru grada ispijam kavu i čitam novine te sam krenuo da zapalim cigaretu,...

Tako banalan, a opet toliko važan detalj koji otkriva puno toga.

Naime, jučer u Zagrebu u centru grada ispijam kavu i čitam novine te sam krenuo da zapalim cigaretu, a kad ono upaljač ne radi – ispraznio se. Prvo i osnovno u toj situaciji je da pitaš konobara za upaljač, kao valjda i svaki pušač. Na moj upit, konobar odgovara kako nema upaljač i nastavi dalje svojim poslom. Ja gledam po kafiću tko puši kako bi uspio zapaliti cigaretu te na sreću par stolova dalje našao sam upaljač kod drugog gosta i nastavio guštati uz kavu , cigarete i novine. Inače, moj svakodnevni ritual i mojih “5 minuta”.

Super, snašao sam se, no je li ta usluga na zadovoljavajućoj razini? Je li nam stalo do gosta i turista? Koju poruku šaljem ovakvom uslugom našim turistima? Nisam tu važan ja, nego gost i usluga prema gostu.

Svaki ugostiteljski objekt mora imati upaljač upravo zbog ovakve situacije, pušio konobar ili ne. Uopće mi je glupo što u današnje vrijeme moram pisati o toj temi, no nažalost ovo nije izoliran slučaj. Dapače, žalosno, ali vrlo čest slučaj. Do kada ćemo govoriti da je važno pozdraviti gosta, biti nasmijan i reći mu hvala i doviđenja. Bavimo se turizmom, a padamo na osnovnim bonton pravilima. Usluga mora biti na razini, ako se ozbiljno bavimo turizmom. Netko će reći, radiš od muhe slona. No ne radi se tu o meni, nego o razni usluge u turizmu i je li nam stalo do gosta. Svaki konobar u kafiću u kojem je dozvoljeno pušenje mora imati upaljač!

kava

U ovakvim situacijama, ako već nema upaljač, bio pušač ili ne, onda bi trebao otići do najbližeg kioska ( u ovom slučaju konobar nije bio sam i imao je još jednu kolegicu te je kiosk bio udaljen cca 20 metara ) te kupiti upaljač ili šibice i ponuditi ga gostu. Ili pogledati kod drugih gostiju ima li netko upaljač, u slučaju da je konobar sam u smjeni i nema u blizini kiosk, te ga posuditi i donijeti gostu da zapali cigaretu. A da usluga bude na visokoj razini i na oduševljenje gosta, upaljač ostavite gostu da ga uzme za sebe. Da, poklonite ga, da ga može koristiti kasnije. To je usluga na razini kakvu moramo imati i kakvu gosti/turisti očekuju i cijene. S tim potezom, kupili ste gosta zauvijek jer se pokazali kako Vam je stalo do njega.

Kako sam i sam radio kao konobar, bio sam u istom slučaju. Kao što sam naveo kupio sam upaljač i ostavio ga gostu. Kao i što konobar mora paziti da često mijenja pepeljare, a ne da su one pune čikova. Naravno treba ti biti stalo do gosta i do usluge koju isporučuješ. Također, na to utječu razni faktori od vlasnika, edukacije, visine pače i uvjeta rada, no opet sve je na nama samima i koliko nam je stalo do razine usluge koju isporučujemo i ono ključno je li nam stalo do gostiju. Zar gost mora znati da Vi imati malu plaću ili da uvjeti nisu baš najbolji? Ne mora, ako vam se ne sviđaju uvjeti promijenite posao tj. kafić, ali usluga koju isporučujete mora biti na razini. Inače, kafić ostvaruje zaradu od gostiju, pa tako i može dati plaću, zar ne?

Tu se ne radi o pitanju treba li pušiti ili ne, kao niti o promociji pušenja. Osobno sam za prevenciju pušenja, iako sam pušač. Tu se radi o dodanoj vrijednosti i razini usluge.  A usluga je ključna u turizmu i ugostiteljstvu. Ovim i sličnim pristupom gosti to osjete i Vaši su zauvijek.

Mora nam biti stalo do gosta, njegovih potreba i do kvalitete usluge koju isporučujemo. Turistički mozaik sastoji se od tisuću malih kockica, te je svaka kockica važna, koliko god mala ili možda na prvu ne važna bila.

Vijesti: