Edukacije u turizmu: Važan je sadržaj, a ne forma

Svake godine se u sektoru turizma održavaju razno razni edukativni seminari, najviše u vremenskom periodu od rujna do veljače, a svake godine ih sve više i više što je...

Svake godine se u sektoru turizma održavaju razno razni edukativni seminari, najviše u vremenskom periodu od rujna do veljače, a svake godine ih sve više i više što je odlična vijest. Edukacija kao i cjeloživotno učenje danas je imperativ u brzorastućem poslovnom svijetu, pogotovo u sektoru turizma pošto je turizam jedan od prvih sektora na kojeg direktno utječu novi trendovi i tehnologije.

Edukacija je imperativ. No mene brine nešto drugo, kvaliteta izvedbe i sadržaj edukacija tj. konačna vrijednost za posjetitelje – što je najvažnije. Naravno kod privatnih inicijativa tj. edukacija koje se ne financiraju iz Javnog sektora tu je stvar tržišta, ako je edukacija kvalitetna imat ćeš posjetitelje, ako ne nećeš. No mene osobno brine izvedba edukacija koje financira Ministarstvo turizma i sustav turističkih zajednica.

Samo Ministarstvo turizma u zadnjih pet godina izdvojilo je oko 15 milijuna kuna  ( prosječno 3 milijuna kuna godišnje ) – iznos koji nikada nije dovoljan jer ulaganje u edukaciju je investicija, a ne trošak. No, pitam se, da li netko u Ministarstvu turizma radi evaluaciju tj. brine o kvaliteti izvedbe financiranih edukacija? Da li je važna forma ili sadržaj? Koliko su edukacije posjećene? Koliko je uloženo u oglašavanje istih kako bi došlo što više posjetitelja? Koliko je turističkih djelatnika uključeno u edukaciju iz privatnog sektora?

Pitanje je koliko MINT može utjecati na sadržaj i kvalitetu edukacija? Ne znam, to je za konstruktivnu raspravu, no znam jedno – MINT ih financira te samim time on postavlja pravila igre. Nažalost, većina edukacija nema smisla i važna je samo forma, a ne sadržaj. Naravno, uvijek ima pozitivnih primjera, no generalno osobno ne vidim smisao svih tih edukacija koje se vode samo formom, a ne sadržajem.  Bio sam na puno edukacija i seminara i ono što me najviše smeta što takva edukacije nemaju malu ili nikakvu vrijednost.

Istaknut ću tri glavna elementa:

  1. Čitanje s Powerpoint prezentacija
  2. Posjećenost
  3. Nema konstruktivne rasprave

ČITANJE S POWERPOINT PREZENTACIJA

Zašto predavači 90 posto vremena ili više čitaju slovno po slovno s pps prezentacije. Koji je smisao toga? Nažalost, dobar dio predavanja se izvode upravo tako. Gdje su pozitivni ili negativni primjeri? Gdje je iskustvo predavača u stvarnim uvjetima, koje je probleme imao i kako ih je riješio? Gdje su konkretni primjeri iz prakse? Kakvo je stanje na tržištu? Jedno je teorija, a drugo praksa i tržište. Smisao pps prezentacija je da one vode predavača kroz predavanje kroz kratke crte tj. podsjetnike, a ne da predavač doslovno čita s nje od slova do slova. Također, koji je onda smisao „edukacije“ ako se sve čita s prezentacije? Može je odmah poslati preko maila i to je to, nema gubljenja vremena. Također, većina istog se može naći na internetu jer se radi o klasičnim definicijama i podjelama iz stručnih knjiga. Upravo suprotno, smisao edukacija je da polaznici dobiju nova znanja, iskustvo iz prve ruke, konkretne primjere i interakciju s predavačem kao i konstruktivnu raspravu.

Savjet 1# NE ČITAJTE, NEGO PRIČAJTE – PREZENTACIJA SLUŽI VAMA KAO PODSJETNIK                           

POSJEĆENOST

Kolika je stvarna posjećenost seminara i tko posjećuje edukacije? Često je posjećenost jako mala, edukacije su slabo ili nikako promovirane. Nitko ne zna da se događa niti su osobno pozvani lokalni turistički djelatnici. Nekad se čini kao da organizatori žele da nitko ne dođe. Nedavno na jednom seminaru bilo je predavanje o foto turizmu, a niti jedan profesionalni fotograf na predavanju. Znam barem tri profesionalna fotografa koji rade na tom području i svojim fotografijama promoviraju ljepotu grada, naravno besplatno.

Zar nije upravo to smisao? Da educiramo lokalne poduzetnike, u ovom slučaju, profesionalne lokalne fotografe koji bi nosili foto turizam u gradu? To je i smisao turističkih zajednica, stvaranje privatno javnih partnerstva gdje svi dobivaju, kao i promocija i razvoj turističke destinacije.

Promocija je jako važna, a promocija počinje u najmanju ruku mjesec dana prije početka edukacije, a ne dan prije poslati info. Iskoristiti društvene mreže, svoju mailing listu turističkih djelatnika i institucija, nazovite i obavijestite telefonski svakog turističkog djelatnika, pogotovo one koje se to direktno tiče, pošaljite medijima info, kako lokalnim tako i nacionalnim. Zamolite predavača da objavi objavu o seminaru na svojim društvenim mrežama. Za sve nabrojano Vam ne treba budžet za oglašavanje ako ga nemate, sve je besplatno i do Vas samih. Iskoristite lokalne medije koji će Vam sigurno izaći u susret za najavu, a ako imate budžet svakako ga uložite u oglašavanje. Najbolji je primjer izjava Bill Gatesa : „Da mi ostane zadnja kuna, uložio bi je u PR!“

Najvažnije je da lokalni turistički poduzetnici budu prisutni i da u svojim okvirima napravite što je moguće da bude što više sudionika. Prvo i osnovno, morate pozvati nekoga da bi netko došao, zar ne?

Savjet 2# NEKA VAM BUDE STALO TKO ĆE DOĆI NA EDUKACIJU

NEMA KONSTRUKTIVNE RASPRAVE

Zanimljivo kako na edukacijama i konferencija u zadnje vrijeme uopće nije planirao vrijeme za pitanja, a o konstruktivnoj raspravi da ne pričam. Upravo je konstruktivna rasprava i ta interakcija između predavača i sudionika najvažniji segment edukacija. Tu se najbolje nauči i najbolje zapamti. Tu se dobiju praktični savjeti s terena, a ne iz prezentacija koje su svima dostupne. Tu se potiče kreativnost i sudar mozgova, a dvije glave su uvijek pametnije od jedne.

Znam kako sudionici skoro nikad nemaju pitanja, no treba ih izazvati, izvući pitanja od njih. Imaju strah od pitanja, boje se prvi postaviti pitanje ili se boje da ne postave „glupo“ pitanje. Nema glupog pitanja, može biti samo glup odgovor. Ljudi pitaju jer ne znaju i žele naučiti,  a to svakako ne može biti glupa inicijativa. Uvijek postoji način kako zainteresirati sudionike, uvijek, samo je pitanje da li mi to želimo i da li nam je stalo.

Osobno uvijek izazovem ili isprovociram pitanje, pitam direktno svakog osobno, koristim animaciju itd.. ima puno tehnika, samo je pitanje volje i da li nam je stalo. Edukacija bez konstruktivne rasprave i interakcije nema nikakvu vrijednost.

Savjet 3# VAŽAN JE SADRŽAJ, A NE FORMA

Biti u prilici educirati druge ljude i prenositi svoje znanje i iskustvo je velika čast, ali isto tako i odgovornost. Neka Vam bude stalo do sadržaja, a ne puke forme.

 

Vijesti: