Mogući hrvatski turistički smjerovi u 2021: Hrvatski turizam nasušno treba novu energiju

Razgovarajući sa kolegama koji rade u turizmu te prateći sve što se u ovom trenutku kod nas i u svijetu govori o turističkoj 2021. zaključujem: Samo jedno je sigurno...

Razgovarajući sa kolegama koji rade u turizmu te prateći sve što se u ovom trenutku kod nas i u svijetu govori o turističkoj 2021. zaključujem: Samo jedno je sigurno – zna se da se – ništa ne zna

Jedino što je sigurno da nakon rujna slijedi listopad, poslije listopada studeni, poslije studenog prosinac. I evo nas u turističkoj 2021. Što samo pokazuje da vrijeme neumitno ističe. Poput pijeska u pješčanom satu.

Nesigurnost u procjenama tipa ”što će biti ako će biti” unosi nemalu nesigurnost i poslovnu neurotiku te može dovesti do posizanja za cijelim arsenalom nedostatno promišljenih odluka i još više ishitrenih poteza. A ishitrenost donosi po običaju – direktnu i to ne malu gospodarsku štetu.

Stoga pokušajmo sagledati hladne glave što je za očekivati i – što nam je za činiti. Barem što se polaznih fokusa tiče.

Ako se po jutru dan poznaje, izgledna su, naravno između ostalih, sljedeća tri turistička taktička usmjerenja u za sada ”lebdećoj i difuznoj” 2021.:

prvo, emitivno više geo-lokacijski bliže, a manje dalje,

drugo, receptivno više destinacijski sigurno, a manje razuzdano, te

treće, doživljajno više specijalizirano, a manje ”opće prakse”.

Emotivno više geo-lokacijski bliže, a manje lokacijski dalje

U pandemijskoj situaciji prvo trpe, što je logično i svima dobro poznato, interkontinentalna  ili rječnikom tour-operatora  ”long haul” putovanja sa letovima dužim od 3 ili 4 sata i posebice više presjedanja. Isto vrijedi i za brodska putovanja (cruising).

U slučaju Hrvatske riječ je o avio-dolascima sa Dalekog i Bliskog istoka te Sjeverne i Južne Amerike, ali i potencijalnom prihvatu brodova u Dubrovniku, Splitu i Zadru.

Posebno je bolan pad grupnih dolazaka sa tržišta Južne Koreje i Kine, koja su donosila život i živost u pred i podsezonalnom razdoblju diljem Hrvatske posebno u Zagrebu.

Stožerno to bi značilo prebacivanje fokusa i investiranja operativne nacionalne turističke tržišne strategije i proizlazećih taktika na tržišta Europe i Ujedinjenog Kraljevstva

To ujedno ne znači i ne podrazumijeva žrtvovanje pod svaku cijenu ostalih tržišta, ali sjetimo se stare misli da je ”širok front i Napoleona smlavio.”

Istodobno, ova situacija traži što intenzivnije i dan-na-dan praćenje situacije (business intelligence) usklađenih i usmjerenih nacionalnih vanjskih predstavništava – od Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore do veleposlanstava RH. 

Izvještaji i evaluacije stanja se trebaju obavljati u što intenzivnoj dinamici i to, ako je ikako moguće, putem tipiziranih obrazaca te objedinjavati u Ministarstvu turizma i sporta u za tu priliku osnovanom specijaliziranom task-force timu, koji će biti u stanju imati pregled igre u tjednom ritmu. I time otvarati prostor Vladi RH odnosno ministrici turizma i sporta i samom premijeru za što brže i učinkovitije konkretne mjere na svim turizmu komplementarnim područjima i u ministarskim resorima – od financija, mora, prometa, infrastrukture i veza do zdravstva.

Receptivno više destinacijski sigurno, a manje razuzdano 

Rješenje je u stvaranju uvjeta da svaka destinacija postane i bude  – ”safecation” iliti prevedeno, ”sigurna lokacija”. Riječ je, kako vjerojatno pogađate, o kovanici od dvije riječi – ”safe” i ”location”.To ujedno ukazuje da ne možemo, slikovito rečeno, imati i jabuke i kruške. U sadašnjoj igri, koja nam je nota bene nametnuta, ne mogu svi biti zadovoljni i ne možemo se udvarati svim domaćim akterima ponude i pod svaku cijenu.

Principijelno govorimo o ”slow motion” turizmu, koji u eri sadašnje nesigurnosti odnosi trenutačni primat u odnosu na ”party turizam”. Nije pri tom svako zlo za zlo. ”Slow motion” turizam otvara novu priliku za inovativnost i kreativnost novim i idejno svježim poduzetničkim generacijama u turizmu.

Poduzetnici i ujedno destinacije, koje žive od ”party turizma” moraju već sada početi promišljati kako odgovoriti tome izazovu.

Same destinacije moraju pak uvesti što dosljednije ”safecation politiku” kako u zoni isporučivanja usluga tako i unutarnjeg i vanjskog komuniciranja. 

O modelu vertikalnih, horizontalnih i spektralnih mjera anti virus mjera već smo ranije pisali (https://hrturizam.hr/covid-19-era-trazi-moderne-metode-i-nove-tehnologije-za-zastitu-gostiju-i-prostora/)  i ne treba se ponavljati, ali treba opetovano i beskompromisno dosljedno provoditi takve i druge mjere. Tu rasprave zaista nema. U protivnom platit ćemo ponovo veću cijenu nego što trebamo. Sjetimo se samo kako smo u prvim danima otvaranja nakon              tzv. ”lockdowna” smjerno brisali površine stolova u ugostiteljstvu i čak dezinficirali vrlo često i sjedeća mjesta da bi od svega toga počeli postupno sve više odustajati po principu ” Lako ćemo! Neće nas i kod nas!”

Doživljajno više specijalizirano, a manje ”opće prakse”

U pristupu ponudi, ključna zamjena teza je – kraće postaje dulje i time – intenzivnije.

Podrazumijevamo da se sada zaista otvara potreba za što dužom ukupnom turističkom godinom, a ne samo 3 – 4 udarna turistička mjeseca.

Pitanje je samo da li smo za to mentalno i funkcionalno spremni na samim destinacijama ili ne.

Po meni – drugog izbora za sada niti nemamo. Ne poričući dosadašnji glavni faktor hrvatske turističke prednosti tj. onih famoznih turističkih 4 S: Sun – Sea – Sand – Sex, vrijeme je da stvarno, korak po korak zaživi i davno spominjani 6 E turizam: Escape – Education – Ecology – Entertainment – Excitement – Experience.

Sada nišanimo snajperski, a ne više teškom artiljerijom. Počinje odlučujuća bitka za svakog pojedinačnog gosta, kako su to posljednjih par godina najavljivali oni koji turizam poznaju u dušu i koji se nisu dali zavarati uzastopnim zavodnički lepršavim ponavljanjem ” turističkih pluseva”.

Naši specijalizirani aduti su sada redom nautički, eno-gastro, kulturni, sportski (sa neizostavnim ciklo- turizmom kao podsegmentom) i avanturistički turizam.

Ako gledamo iznad horizonta, tada većina ovih selektivnih tipova turizma ima potencijal postati i odgovarajuća dodatna komunikacijska i prodajna platforma za prodaju određenih tipova hrvatskih proizvoda poput nautičkih plovila i opreme, hrane i pića. Ako uvjete njihove  proizvodnju znamo naravno adekvatno relaksirati, a ne gušiti.

Negdje u pozadini stidljivo se pojavljuju i prilike za stvaranje turizma za senior ili tzv. silver generaciju treće dobi koja ima financijskih mogućnosti i potreba da svoju treću dob provede sadržajno i za nas isplativo. 

Već sada se iskazuju konkretni interesi ozbiljnih investitora za izgradnju i stavljanje u funkciju premium resorta za ovaj tip publike uzduž Jadrana, ali i u unutrašnjosti. Što dodatno osnažuje i stvara plodno tlo za istinsko zaživljavanje zdravstvenog turizma u punom mogućem opsegu, koji se do sada dokazao najviše na području stomatologije, oftalmologije i ortopedije. O kojem, inače, stalno pričamo, a nikako da učinimo konkretni iskorak odnosno konkretno i ciljano značajnije uložimo – od okrupnjavanja palete ponude do ciljanog i intenzivnijeg djelotvornog marketinga.

Svijet voli pobjednike 

Zašto ovo pišemo? Neizvjesnost rađa nesigurnost, nesigurnost donosi odlaganje, odlaganje vodi u beznađe. A beznađe je majka svih neuspjeha.

Trgnimo se i zasucimo rukave. Sada hrvatski turizam nasušno treba novu nadu, emociju i energiju. I komunicirajmo to jasno, odlučno i proaktivno prema svim dionicima u turističkom sektoru – javnom i privatnom!  U istom su košu. I ne zaboravimo – Svijet voli ipak pobjednike! 

Foro: Pixabay.com / Ilustracija:HrTurizam.hr

 

 

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN