Održivi razvoj i turizam mogu i trebaju ići zajedno. Kako? Donosimo kroz dva jednostavna i konkretna rješenja

Održivi razvoj je kao nikada prije u našoj ljudskoj povijesti postao imperativ. Ne zato što mi to želimo, nego je to jednostavno pitanje ljudskog opstanka na Zemlji. Sve znamo,...

Održivi razvoj je kao nikada prije u našoj ljudskoj povijesti postao imperativ. Ne zato što mi to želimo, nego je to jednostavno pitanje ljudskog opstanka na Zemlji. Sve znamo, imamo jasne znanstvene i ine signale i potvrde, te u konačnici vidimo i na svojoj koži utjecaj globalnih promjena i zatopljenja.

Samo je pitanje hoćemo li reagirati na vrijeme ili tek kada bude prekasno. Jedno je sigurno: Zemlja će preživjeti i u najgorem scenariju, resetirat će se, a život će se kada tada nastaviti, s nama ili bez nas. To nas uči i povijest kroz pet masovnih izumiranju vrsta u povijesti planeta.

Znam, znam… zvuči kataklizmično i ne baš zanimljivo, no činjenice su egzaktne. Koliko god okretali glavu i išli linijom manjeg otpora. No, okrenimo se turizmu. Održivi turizam je više nego imperativ, tako je bilo uvijek, a kamoli u kontekstu današnjeg vremena.

Održivi razvoj i turizam mogu i trebaju ići zajedno. Kako? Donosimo kroz dva jednostavna i konkretna rješenja

Primjer 1 /  No fishing ili no take zone kao primjer održivog ribolova, turizma i lokalne zajednice 

Svakako preporučujem da pogledate novi fenomenalan dokumentarac legendarnog Davida Attenborougha naziva A Life on Our Planet koji se upravo emitira na Netflixu. A između stotinu kadrova, izdvojio sam samo jedan koji na tako jednostavan način objašnjava definiciju održivog razvoja u turizmu. I ne nisu neke radikalne promjene, ili možda jesu za neke?

David Attenborough A Life on Our Planet / Netflix

Nije potreban komentar, zar ne? Kristalno jasno i jednostavno.

Kao što možemo vidjeti iz primjera, no fishing zone utječu na mnogo toga. Prvo i osnovno na održivost cijele priče. Stvaranjem no fishing ili no take zona čuvamo riblji fond da može biti održiv i da se može reproducirati ili “bujati”, potičemo lokalnu ekonomiju kroz male lokalne ribare, a time kroz turizam i ugostiteljstvo imamo svježu ribu ulovljenu taj dan. S druge strane, riblji fond je održiv, a kao što je objašnjeno u videu, riblji fond kada dođe do prevelike gustoće ribe, širi se i na druga područja – van no fishing zone, čime opet osigurava ulov ribarima. Zaokružena priča.

Dakle win win za sve. Nevjerojatno kako je jednostavno, logično, sve povezano i najvažnije održivo, zar ne?

Primjer 2 / Gastronomija i turizamKvalitetna i domaća namirnica je luksuz

Drugi primjer donosi nam jedan od najpoznatijih UK Chefova Mike Robinson i njegov koncept u restoranu The Elder. Gastronomija i turizam – lokalno, autentično i kvalitetno je dobitna formula.

Manje je više filozofija je ključ razvoja. Jer ako koristimo proizvode iz lokalnih OPG-a tada nema velike industrije, nego stotinu malih OPG-a, ljudi koji ostaju i žive na zemlji u unutrašnjosti (ne iseljavaju u Irsku), imamo organske i ekološke proizvode (još jedan trend i imperativ), a lokalni lanac distribucije nam omogućuje da imamo svježe (ujutro ubrane) proizvode, da nam je iznimno mali ekološki otisak, jer od polja do stola dođe u jednom danu i imamo zaokruženu, stabilnu i održivu ekonomiju. A kada pričamo o turizmu, turistima nudimo autentične i kvalitetne proizvode, restorani i hoteli mogu opravdati vrijednost za novac, čuvamo lokalne recepte, imamo diferenciju spram konkurencije itd, itd…. mogli bi otići i puno šire, no jasan vam je princip. To je to. Da, tako je jednostavno.

Hrvatska sve ima, a nemamo ništa. Imamo priču, ali nemamo proizvod. No nema tu neke velike filozofije, sve se zna, informacija i znanje je dostupno, imamo resurse, prostor, ljude, znanje…. sve, osim strateškog tržišnog razvoja. Samo moramo spojiti sve te točke, lijepo zaokružiti i upakirati te pretvoriti u gospodarski i turistički proizvod.

Da povučem paralelu s gastronomijom. Nije smisao kopirati jela i sve globalne recepte. Smisao je ponuditi autentičnu kuhinju, ali dapače, nadograditi je i modernizirati ili interpretirati kroz razne moderne tehnike i načine pripreme kao i prezentacije. Ali baza i dalje mora biti autentičnost. Kako je nedavno izjavio poznati chef Mate Janković: “Kvalitetna i domaća namirnica je luksuz

Ljudi putuju kako bi upoznali nove načine i kulturu življenja, te je autentičnost sama esencija turizma. “Ne smijete nikada zaboraviti tko ste, što ste, odakle dolazite i vaše vještine s lokalnim proizvodima. Ne bih htio da hrvatski chefovi učine istu grešku kao i talijanski ili španjolski, koji pokušavaju zadovoljiti turiste, a zaboravljaju tradiciju. Važno je da zaštitite i branite recepte svojih predaka, inače će se izgubiti. Razumijem da želite opstati turistički, ali morate turistima govoriti realno” poručio je svjetski poznati Chef s Michelinovom zvjezdicom Lionel Levy, kada je bio u Hrvatskoj te dodao kako je francuska kuhinja, iako ima ogromnu tradiciju, svojevremeno bila pod jakim utjecajem stranih kuhinja, posebice španjolske, ali su se uspjeli otrgnuti tim utjecajima i vratiti se korijenima. 

Pitanje za kraj: Hoćemo li djelovati ili i dalje stagnirati? Nema tu neke teorije zavjere, sve do nas samih. Day One or One Day?

Foto: screenshot 

 

 

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN