Pretjerana birokracija jedan je od primarnih problema za pružatelje agroturističkih usluga

Prema procjenama, u Hrvatskoj ima između 500 i 800 pružatelja usluga u seoskom turizmu, no točna brojka, ponajviše zbog nedovoljno uređenog pravnog okvira, ne može se točno utvrditi. No,...

Prema procjenama, u Hrvatskoj ima između 500 i 800 pružatelja usluga u seoskom turizmu, no točna brojka, ponajviše zbog nedovoljno uređenog pravnog okvira, ne može se točno utvrditi. No, kontinuirane izmjene raznih pravilnika i propisa, veliki obujam često nepotrebne papirologije i birokracije te činjenica da njihove djelatnosti reguliraju dva ministarstva, velik su problem za seoski turizam, prenosi Deutsche Welle.

Statistički pokazatelji ne postoje jer nije jasno definirano tko su sve pružatelji usluga u seoskom turizmu. Ovim poslom se mogu baviti i OPG-ovi, obrti i trgovačka društva koja u nekom ruralnom području imaju restoran, ali nemaju vlastitu proizvodnju. A mi smatramo da je seoski turizam neodvojiv od poljoprivrede i da je upravo poljoprivreda ono što nas izdvaja od ostatka ugostiteljske i turističke ponude. Mišljenja smo da svatko od nas mora imati bar jedan poljoprivredni proizvod koji ćemo imati u cjelogodišnjoj ponudi, na čemu ćemo graditi autohtonu priču i što će nas razlikovati od klasičnih ugostitelja. A bilo bi odlično da ih imamo nekoliko“, objašnjava Janko Kezele, vlasnik agroturističkog imanja Kezele i dopredsjednik Udruge ruralnog turizma Hrvatske.

Od Ministarstva poljoprivrede Udruga je tražila pojednostavljenje uvjeta proizvodnje poljoprivrednih proizvoda koje nude gostima. Što se hrane koju sami proizvode tiče, za nju moraju imati čitav niz različitih rješenja te ispuniti stroge uvjete kao da ih proizvode u količinama za supermarkete. Mišljenja su da je sektor prenormiran, jer ako žele nuditi više raznih proizvoda u vlastitoj proizvodnji, poljoprivrednici moraju zasebno registrirati vinarije, sirane, prerade mesa, što je, prema njima, preširoko za mali volumen proizvodnje.

Imamo jako dobar primjer u Austriji gdje naši kolege u istom prostoru mogu proizvoditi različite tradicijske i poljoprivredne proizvode“, ističe Bernard Tkalčec, vlasnik seoskog turizma „Zlatni klas“. Anđelka Pejaković iz Ministarstva poljoprivrede, u okviru Savjetodavne službe tumači i pomaže ljudima shvatiti zakone kao dio svojih obveza u poslovanju. „Zakonodavstvo je komplicirano jer se radi o hrani, a hrana je striktno regulirana i ima puno propisa, naročito hrana životinjskog porijekla. Tu je i niz uredbu Europske komisije koje se su svim zemljama jednaku primjenjuju i koje se moraju poštivati“, objašnjava Pejaković.

Načelnica sektora za posebne oblike turizma Ministarstva turizma, Vesna Rajković, smatra kako iz ministarstva čine dosta kako bi olakšali poslovanje poduzetnicima iz područja seoskog turizma. Zbog toga su imali mnoge prigovore vlasnika hotela kako se ide niz dlaku agroturističkim gospodarstvima. „Ministarstvo nastoji balansirati između zahtjeva, olakšati poslovanje i maksimalno skinuti opterećenja koja se mogu skinuti. Mogli smo ići i oštrije, ali da bi oživjeli sela zaista smo bili dosta fleksibilni i pojednostavili Pravilnik za seoski turizam što je na kraju dalo odlične rezultate. Zadnjih sedam godina provodimo program konkurentnosti turističkog gospodarstava gdje jedino kod seoskog turizma imamo fleksibilniji način dodjele potpora. U ovom sektoru se mogu javiti i početnici za razliku od hotela ili kampova koji prvo moraju pokazali rezultate“, izjavila je Rajković.

Bernard Tkalčec i Janko Kezele smatraju kako je puno učinjeno na afirmaciji i poticanju seoskog turizma, no da uvijek može bolje. Ponajviše jer se u praksi postavljaju nova pitanja i moguća rješenja na osnovi vlastitih iskustava, kao i uspješnih primjera iz drugih zemalja. Formiranje posebne radne skupine pri Ministarstvu turizma koja bi se bavila samo seoskim turizmom, jedan je od prijedloga.

Izvor / foto: Deutsche Welle; Seoski turizam „Zlatni klas“

Vijesti: