Primarna infrastruktura kao rak-rana naših turističkih destinacija

Prošli tjedan je u Dubrovniku realiziran jedan od kapitalnih infrastrukturnih projekata – pročistač pitke vode u Komolcu, a koji će znatno podiči kvalitetu života u Dubrovniku, prvenstveno za građane Dubrovnika, a tako i...

Prošli tjedan je u Dubrovniku realiziran jedan od kapitalnih infrastrukturnih projekata – pročistač pitke vode u Komolcu, a koji će znatno podiči kvalitetu života u Dubrovniku, prvenstveno za građane Dubrovnika, a tako i za turiste. Zamućenje vode u Dubrovniku postaj povijest.

Ukupna vrijednost projekta izgradnje crpne stanice s uređajem za pročišćavanje vode za piće i pratećim infrastrukturnim objektima je 56.516.480 kuna i financira se iz kredita HABOR-a te se planira u maksimalnom iznosu refundirati sredstvima iz EU fondova.

Tako će građani u Dubrovniku napokon imati čistu pitku vodu 365 dana u godini. Napokon i bravo.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković, najavio je i projekt Aglomeracije Dubrovnik, vrijedan 680 milijuna kuna, u sklopu kojeg će se izgraditi kanalizacijska mreža do kraja, a paralelno s tim i još jedan iznimno važan uređaj za pročišćavanje fekalnih voda, što je preduvjet za čisto more. Kada će se spomenuti projekti realizirati još nije poznato.

Dakle, u srpnju 2019 godine Dubrovnik napokon dobiva pitku vodu. A konačno rješenje za problem kanalizacijske mreže i pročistač fekalnih voda tek je u planu.

Foto: Grad Dubrovnik

Vijest koja je trebala biti objavljane prije deset i više godina, a ne tek u 2019. godni.

Odlična vijest, no postavlja se pitanje zašto tek u 2019.godini Dubrovnik, kao top turistička destinacija u Hrvatskoj, dobiva pitku vodu tijekom 365 dana u godini? Naravno ovo nije pitanje za gradonačelnika Dubrovnika, jer je pod njegovim vodstvom projekt i realiziran, nego za sve prošle vlasti do sada. Pričamo o Dubrovniku koji ostvaruje među najviše prihode od turizma.

Gdje je svih ovih godina novac od turizma uložen i reinvestiran, ne samo u Dubrovniku, nego u svim našim turističkim destinacijama? Kako uopće možemo razvijati turizam ako nemamo pitku vodu, kanalizacija ide u more, imamo prekide električne mreže kao i općenito preopterećenost iste, nemamo parkinga,imamo problem s odvodnjom smeća, nisu nam uređena turističke destinacije… ta su si pitanja trebali postaviti gradovi prije 10 i više godina, kao i sami građani.

Smisao turizma je međuostalom podiči kvalitetu života u lokalnoj zajednici, jer logično, upravo kroz turizam ostvarujem značaj prihod. U suprotnom turizam nema smisla – živjeti od rente, ako profit ne ostaje u Hrvatskoj ili ako turizmom potičemo uvoz.

Uvijek ističem kako su veći gradovi na Jadranu, upravo zbog turizma, morali bi imati najbolje škole, vrtiće… i puno veću kvalitetu života, ne tri mjeseca, nego tijekom cijele godine. Također, ne žive svi od turizma tj. nemaju svi apartman za najam. Ti ljudi od turizma nemaju ništa, osim velikih gužvi, većih cijena, buke itd… kako zbog turizma trpe, moraju imati osjećaj da imaju neku korist od istog. Upravo kroz podizanje kvalitete lokalne zajednice i drugih raznih benefita, građani moraju vidjeti da se zarada od turizma reinvestira upravo u podizanje kvalitete života u destinaciji.

U posudu kapaciteta od 10 litara, ne možemo staviti 100 litara vode. Višak vode će iscuriti van. Tako je i s kanalizacijskom mrežom. A svoj maksimalni kapacitet ima i parking, kao i električna mreža što ima svoj kapacitet. Ako dođe do prevelikog preopterećenja onda puca

Također, razmišlja li netko da se zarada od turizma strateški i ciljno usmjeri na neku novu gospodarsku granu? Nikada nije dobro da gospodarstvo države ili grda ovisi samo o jednoj gospodarskoj grani, a pogotovo ne samo od turizma koji je sklon raznim uvjetima koje ne možemo kontrolirati niti imati utjecaj na isti. Kada ako ne sada postaviti ovo pitanje, kada imamo sigurne prihode?

Što ako turizam stane? Imamo li neku drugu gospodarsku granu koji zahvaljujući turizmu razvijao i potičemo, kako bi smanjili ovisnost samo od jedne gospodarske grane?

Da zaključim, jedan od najvećih turističkih problema su upravo u tur. destinacijama, jer upravo oni razvijaju turizam. Ne MINT i HTZ, oni stavljaju neki okvir, strategiju, promociju, smjer kretanja itd… ali u konačnici za razvoj turizma zadužene su naše destinacije same. Nažalost i danas nakon desetljeća uspješnog bavljenja turizmom naše destinacije pucaju po šavovima i to zbog osnovnih i primarnih infrastrukturnih problema – voda, struja, parking, kanalizacija. Smiješno, zar ne?

Divlje i bez plana i strategije širili smo gradove, a da nismo razvijali i infrastrukturu koja to širenje može i podnijeti. u krajnjem slučaju, koliko jedna destinacija može maksimalno primiti broj turista, a da ne puca po šavovima? Pitanje održivog rasta i razvoja, koje se totalno izgubilo zbog turizmobofije i gledanja kratkoročno. Sada sve to dolazi na naplatu. A pitanje je možemo li i koliko će nam trebati novaca i vremena, da promijenimo sliku našeg turizma, s fokusom na kvalitetu?

U Hrvatskoj je jedino Splitsko-dalmatinska županija prošle godine napravila Studiju prihvatnih kapaciteta turizma na svom području. Studija prihvatnih kapaciteta turizma koja predstavlja prvi dokument jedne turističke regije u Hrvatskoj koji definira ukupni opteretni smještajni kapacitet za područje svakog od šest klastera u županiji. Kako razvijati turizam bez ovakve studije? Dok ide ide…

Sve to govori kako se turizmom nismo bavili strateški i održivo. Također nismo se bavili podizanjem ponude i sadržaja, nego smo iz godine u godinu samo podizali cijene. Iako tu se ne radi o pitanju cijene, nego vrijednost za novac. I u konačnici, upravo tu leži najveći problem našeg turizma. A pogotovo ove godine – jednostavno smo preskupi, a ne nudimo tu kvalitetu.

Turizam je puno više od brojanja noćenja i smještaja. Moramo se osvijestiti i početi se strateški i održivo baviti razvojem turizma.

Vijesti: