Romana Lekić,dr.sc: Komunikacija predstavlja osnovni preduvjet razvoj turizma

Europska komisija  je 2010,g,  prepoznala  turizam kao sredstvo jačanja kohezije europskih građana potičući kontakte i razmjene između država i ljudi, bez obzira na razlike u jeziku, kulturi ili tradiciji....

Europska komisija  je 2010,g,  prepoznala  turizam kao sredstvo jačanja kohezije europskih građana potičući kontakte i razmjene između država i ljudi, bez obzira na razlike u jeziku, kulturi ili tradiciji. Europski turistički forum tako 2013.g. predlaže turizam kao „SILU ZA EKONOMSKI RAST, DRUŠTVENU PROMJENU I BLAGOSTANJE”. 

Kriteriji Svjetske turističke organizacije (UNWTO) ističu pak da je za praksu održivog turizma bitno ispuniti kriterij poštivanja lokalne kulture i tradicije tako da strani posjetitelji trebaju naučiti lokalni način ponašanja, jezik i kulturu, ali da i lokalno stanovništvo uči o različitim očekivanjima stranih gostiju. Nadalje, kako UNWTO ističe, treba težiti kvaliteti, a ne kvantiteti te da se uspješnost turizma može mjeriti trajanjem boravka, potrošnjom i kvalitetom turističkog iskustva, a ne samo brojem posjetitelja i brojem noćenja. Isto tako, UNWTO ističe i zadovoljstvo, jer zadovoljan posjetitelj kada se vrati kući, preporučit će nezaboravnu destinaciju svojim rođacima i prijateljima, što omogućava daljnje poslovanje tih destinacija, stoga se sve više naglašava kvaliteta turističkog iskustva i doživljaja temeljenog na autentičnosti i tradiciji. 

Komunikacija predstavlja osnovni preduvjet razvoj turizma

U samom startu komunikacija je potrebna za prezentaciju ponude potencijalnom turistu i tijekom boravaka turista u destinaciji. Time komunikacija ima bitnu ulogu u razvoju turizma jer ona ne služi samo za sporazumijevanja i prijenos informacija već i za upoznavanje kulture te stvaranje međuljudskih odnosa.

Razvoj turizma započeo je u 19. st. i  svojom dokoličarskom filozofijom pratio je tehnološki razvoj tako da je postao tržište za više vidova razonode. U ime sreće širi se društvo hiperpotrošnje, pa tako i turizam postaje masovniji, međutim, iako se proizvodi i troši, sve više ulazimo u krizu materijalističke kulture sreće gdje se istovremeno produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, gubi se bliskost a nove tehnologije često umjesto da zbližavaju ljude postaju sredstvo otuđivanja.

Mobilnost i gostoprimstvo bila su dva ključna pojma u korijenima mnogih  mitologija a danas su esencija turizma. Gostoprimstvo je značilo nekada obustavu sukoba ili korijena neprijateljstva pa su stoga i mitovi važni za način na koji će društvo shvaćati svoje  postojanje na ovom svijetu. Iz mitova saznajemo da je ne ugostiti stranca predstavljalo grijeh a to je značilo na sebe navući i gnjev bogova.

Bitno je ne izgubiti iz vida da su ljudsko ponašanje i običaji, pa i turizam i potreba za odmorom, tipizirani u mitovima svih civilizacija. Na tom evolucijskom tragu održivi turizam posjeduje moć transformacije, odnosno oslobođenja, i to tako da mu je glavni cilj promijeniti turiste/putnike ali i pružatelje usluga, odnosno lokalnu zajednicu od pasivnih bića unutar fenomena turizma – u subjekte, u mjenjače turističkih zbivanja kako bi se ostvarila istinita komunikacija s turistima.

Danas su putnici motivirani željom da upoznaju kulturu drukčiju od vlastite u mjestu koje se ne može zamijeniti bilo kojom drugom turističkom destinacijom – dr. sc. Romana Lekić

Gostoljubivost u pravom smislu te riječi dopušta gostu određen stupanj bliskosti s domaćinom, prirodnom i kulturnom sredinom. Bit turizma jest da posjetitelj traži socijalne kontakte koji su iskreni, pa čak i prisni u sredini koja je neobična i privlačna. Turistima turistička destinacija treba omogućiti da budu više od promatrača i da postanu stvarni akteri svoga putovanja uspostavljajući socijalni kontakt s lokalnim stanovništvom. Razmjena, jer i turist je prenosilac svojeg duha i kulture, omogućuje bolje međusobno razumijevanje.

Interkulturalna komunikacija kao oblik komunikacije koja se odvija u turizmu predstavlja komunikaciju između različitih kultura, preciznije između ljudi koji dolaze iz različitih država i gradova odnosno kultura i ostvaruju međusobne kontakte i interakciju na nekom prostoru. Takva komunikacija uključuje interakciju ljudi čije su kulturne percepcije i simbolički sustavi dovoljno različiti da mijenjaju komunikacijski čin.

Kada pripadnik jedne kulture stvori simbol, poruku ili informaciju za drugog pripadnika neke druge, različite kulture i njihova interakcija te komunikacija zapravo je interkulturalna komunikacija. U kontaktu s onim „drugim“ često se vrijednosni sustavi ruše, mijenjaju ili nadopunjavaju, šire se vidici kod pojedinca, brišu se stereotipi i naposljetku – osobe odnosno pojedinci se posredstvom interkulturalne komunikacije mijenjaju, a to je ono najvažnije kod interkulturalne komunikacije, dakle spoznavanje, modificiranje i mijenjanje. Pri kulturnom kontaktu u turističkoj destinaciji važno je razlikovati lokalno stanovništvo i njihovu kulturu; turiste i turističku kulturu (zajedničku većini turista); rezidualnu kulturu (jedinstvenu svakom turističkom tržištu), turističke djelatnike (koji pružaju usluge turistima i djeluju kao posrednici između domaćinske i gostujuće populacije) i njihovu menadžersku i poslovnu kulturu, itd. 

U  turizmu se miješaju ljudi i kulture, oblici i snage jedinstvene svakoj pojedinačnoj lokalnoj zajednici, odnosno turistima, a bolje razumijevanje tih kultura dovest će nas do shvaćanja turizma kao faktora promjene u samoj zajednici, ali i izvan nje – turizam na ovaj način dobiva  transformativnu i isjeljujuću snagu – dr. sc. Romana Lekić

U turizmu komunikacija se može odvijati na više razina i u više dimenzija. Kroz turizam i lokalnu kulturu,  šaljemo poruku  svijetu riječima, slikama i brojkama   koje proizlaze iz naše povijesnosti  te upućujemo  na privlačnost prostora za sve one kreativce i znatiželjnike koje teže autentičnom doživljaju izvornih vrijednost. Naglasak je na izvornosti i identitetu jer su oni zapisani u našem staničnom sjećanju i kolektivnoj memoriji. Slanje i primanje poruka  ogleda se u identitetu, stavovima i mišljenjima pojedinca koji je originalan i unikatan.

Stoga se događa situacija u kojoj komunicirajući  interkulturalno pojedinci poštuju jedan drugoga te ogledajući se u drugome vide sami sebe kakvi zapravo jesu. Ta je komponenta turizma zapravo sociološka i antropološka kategorija spoznavanja samoga sebe.

Budući da svijet postaje sve povezaniji, globaliziraniji i liberalniji te kulturološki i antropološki razvijeniji – on opstaje samo u raznolikosti i pluralizmu, a ne u istosti i monizmu, tako da u tom smislu interkulturalna komunikacija – u turizmu, ali i šire – postaje nužna i neophodna za mnoge pojedince, odnosno za sve veći broj ljudi. 

Autor: dr. sc. Romana Lekić, pomoćnica dekana za studije turizma na Edward Bernays visokoj školi za komunikacijski menadžment u Zagrebu

Foto: Pexels.com / Ilustracija: HrTurizam.hr

Vijesti: