Ukrajina traži status UNESCO-ve svjetske baštine za Černobil. Zanimljiv je narativ i argument

Ukrajina traži status UNESCO-ve svjetske baštine za mjesto najgore nuklearne nesreće na svijetu – Černobil. U gradu Pripjatu i njegovom poznatijem susjedu Černobilu mnogi posjetitelji lutaju među zgradama i...

Ukrajina traži status UNESCO-ve svjetske baštine za mjesto najgore nuklearne nesreće na svijetu – Černobil.

U gradu Pripjatu i njegovom poznatijem susjedu Černobilu mnogi posjetitelji lutaju među zgradama i ulicama iz kojih je prije više od tri desetljeća evakuirano tisuće ljudi.

“Černobilska zona već je svjetski poznata znamenitost”, rekao je turistički vodič Maksym Polivko za AFP tijekom obilaska nedavnog mraznog dana te dodao kako ovo područje nema nikakav službeni status.

Inače cijela zonu isključenja buja životom, naravno ne ljudskim nego životinjskim. Kao što znamo, eksplozija u četvrtom reaktoru u nuklearnoj elektrani u travnju 1986. ostavila je teško kontaminirane dijelove Ukrajine i susjedne Bjelorusije i dovela do stvaranja zone isključenja otprilike veličine Luksemburga. Sada biljni i životnjski svijet preuzima pusti grad i sve zgrade iz sovjetskog doba. No, to bi se moglo promijeniti u okviru vladine inicijative da se to područje uvrsti na UNESCO-ov popis baštine.

Dužnosnici se nadaju da će priznanje UN-ove agencije za kulturu poboljšati mjesto kao turističku atrakciju i zauzvrat ojačati napore u očuvanju starih zgrada u blizini. Ukrajinske vlasti kažu da cijelo područje možda još narednih 24.000 godina neće biti pogodno za život ljudi, no kako u turističke svrhe svakako može iskoristiti cijeli lokalitet, naravno uz ograničeno vremensko zadržavanje i kontrolirani kretanje.

U Pripjatu, kilometrima daleko od elektrane u Černobilu, sobe u jezivim stambenim blokovima nagomilane su stvarima bivših stanovnika. Sve je netaknuto i ostalo isto, od trenutka kada su tadašnji stanovnici evakuirani tog kobnog travnja 1986.godine.

Černobil privlači sve više i više turista, iako je teško dobiti dozvolu Ukrajinskih vlasi. Tako je prošle godine rekordni broj od 124.000 turista posjetio Černobil, uključujući i 100.000 stranaca nakon izlaska izuzetno popularne televizijske serije u Černobilu, koja je emitirana 2019. godine na HBO-u. Trenutak koji je značajno podigao interes za turističkim posjetom Černobila.

Već prije postoje domaće agencije koji nude posebne ture po Černobilu, i to po cijeni od 99 dolara na dalje.. Od grupnih do individualnih tura. Putnička agencije Intrepid Travel imala je rast potražnje od 130 % nakon emitirana serija, za odlazak na Černobil. Ture traju od 10-12 sati, a čak im ai dvodnevnih tura za avanturiste koji bolje žele istražiti cijelo područje.

Stjecanje statusa UNESCO-a moglo bi promovirati zonu isključenja kao “mjesto sjećanja” koje će upozorenje da se nuklearna katastrofa više nikada ne dogodi, narativ je ukrajinskih vlasti prema UNESCO-u.

“Područje može i trebalo bi biti otvoreno za posjetitelje, ali to bi trebalo biti više od pustog odredišta za istraživače“, rekao je ukrajinski ministar kulture Oleksandar Tkačenko, za AFP. Vlada bi trebala predložiti određene objekte u zoni kao naslijeđe prije ožujka, ali konačna odluka mogla bi doći tek 2023. godine.

Nakon eksplozije 1986. godine, tri druga reaktora u Černobilu nastavila su proizvoditi električnu energiju sve dok stanica konačno nije zatvorena 2000, tako da će Ukrajina 15. prosinca obilježiti 20. godišnjicu zatvaranja. Prema određenim službenim informacijama, neka područja na Černobilu nisu toliko radioaktivna te razina radijacije ne utječe negativno na ljude, te se upravo na tim područjima i vode turističke grupe.

Čak preko 100 ljudi i živi na okolnom području, iako nije sigurno, pogotovo u Bjelorusiji. Ipak turistički obilazak zahtjeva neke preduvjete, kao što su dugi rukavi i hlače te zatvorene tenisice su neophodne. Postoje neka područja gdje je se nalazi onečišćene tla i čestica prašine, a koje su se taložile, a koje mogu predstavljati opasnost. U svakom slučaju, turisti će biti skenirani na kontrolnoj točki prije izlaska iz zone isključenja.

Foto: Viator

No pitanje je zašto bi ljudi uopće posjetili Černobil jer se i dalje radi o radioaktivnom području?

Prvenstveno zbog znatiželje, avanturizma, prestiža, a u posljednje vrijeme i fotografija na Instagramu. Inače, prema službenoj definiciji postoji Dark tourism ili tamni turizam, a koji je definiran kao turizam koji uključuje putovanja u mjesta koja su povijesno povezana sa smrću i tragedijom. Također, lokacija istih se često pozicioniraju kao mjesto sjećanja ili kroz edukativne centre, kao podsjetnik da se isto više nikad ne dogodi, kao što je i narativ i ukrajinskih vlasti.

Tkačenko je za kraj rekao da je napor da se osigura status UNESCO-a novi prioritet nakon što su 2016. godine završeni radovi na divovskoj zaštitnoj kupoli nad četvrtim reaktorom. S obzirom da je to mjesto sada sigurno sto godina, rekao je kako se nada da će status svjetske baštine povećati broj posjetitelja na milijun godišnje. To je brojka koja bi trebala popraviti lokalnu infrastrukturu i putem turističke potrošnje podići cijelu regiju.

Upravo pozicioniranje narativa kako se radi o “mjestu sjećanja” je bila tema za motiv pisanje ovog članka. UNESCO status naravno otvara velika vrata globalnom turizmu, ali je i velika opasnost zbog prekomjernog turizma. Zato se cijela priča treba voditi održivim i strateškim razvojem turizma.

Foto: Croatia.hr

No, narativ prema UNESCO-u je ključan. Nekada moramo promijeniti kut gledanja i narativ da bi postigli uspjeh, pa tako i UNESCO zaštitu. Hrvatska na UNESCO-ov popis svjetske baštine ima deset lokaliteta.

Ima li prostora za novim lokalitetima u Hrvatskoj koji zaslužuju UNESCO zaštitu? Ima sigurno, jedan od njih je po mojem mišljenju Vučedolska kultura koja se razvijala na Vučedolu u Vukovaru. Ostale prijedloge napišite u komentaru na FB ili LIN.

Naslovna fotografija: Two Scots Abroad

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN