Zašto je važno poticati razvoj smještaja u domaćinstvu na ruralnom području?

Ranjivost ruralnih područja

Ruralna su područja u cijeloj Europi a osobito na prostoru Zapadnog Balkana pod snažnim utjecajem iseljavanja. Stanovništvo se iseljava najprije u glavne gradove regija i država a onda u neku od zemalja članica EU.

Zbog toga nastaju problemi nestanka stanovništva na ruralnom prostoru i prevelikog pritiska na infrastrukturu glavnih gradova regija i država. Kada broj radno aktivnog, reproduktivnog stanovništva na nekom području padne ispod granice samoodrživosti, tada govorimo o demografskom slomu i odumiranju nekog kraja, mjesta, sela.

Univerzalna obilježja ruralnog područja (prema Ashley i Maxwell, 2001.) su:

• Prostor gdje ljudske naseobine i infrastruktura zaposjedaju manji dio krajolika;.
• Prostor u kojemu prirodni okoliš obilježavaju livade, šume, planine ili pustinje;
• Manja naselja (prosječno od 5-10.000 stanovnika);
• Prostori u kojima većina ljudi radi na obiteljskim domaćinstvima;
• Cijena zemljišta je relativno niža od urbanih područja;
• Mjesta gdje su gospodarske aktivnosti opterećene povećanim troškovima, prvenstveno uvjetovanih udaljenošću od gradova i neadekvatnom infrastrukturom.

Bez ljudi nema života

Bez ljudi nema života, nema doživljaja kakvog današnji turisti traže. Bez radno aktivnog, reproduktivnog stanovništva nema stabilnih prihoda od poreza na dohodak, komunalnih poreza za lokalnu zajednicu. Bez tih prihoda općina ne može funkcionirati.

Zato je važno poticati ostanak i egzistenciju najprije domicilnog stanovništva a onda i povratak iseljenih obitelji. Obitelj je osnovna socijalna i ekonomska „ćelija“ društva. Zbog obitelji s djecom otvaraju se vrtići i škole, nova radna mjesta, pokreću su usluge koje su svakom domaćinstvu potrebne. U takvoj situaciji imamo i generacijsku solidarnost. Roditelji brinu o svojoj djeci a kad djeca odrastu i roditelji ostare, onda djeca brinu o svojim roditeljima. Zatvara se životni krug na dostojanstven način, život ima kvalitetu dostojnu čovjeka.

Gospodarske aktivnosti na ruralnom području vezane su najviše na poljoprivredu, stočarstvo, ratarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, ribogojstvo, u planinama na preradu drva i na obrtnička zanimanja. Danas treba dodati i sve veći udio „poslova na daljinu“ vezanih uz digitalnu ekonomiju.

Od tih primarnih gospodarskih aktivnosti stanovništvo pokriva osnovne životne potrebe za skroman način života. Nedostaju veća primanja koja bi omogućila kvalitetno školovanje članova obitelji, postizanje višeg standarda stanovanja a konačno i putovanja u druge krajeve regije, zemlje, kontinenta i na druge kontinente.

Turizam kao dodana vrijednost

Razvojem turizma na ruralnim područjima dobiva se upravo ta dodana vrijednost, taj tako važan dodatni prihod . Zahvaljujući kombinaciji primarnih gospodarskih aktivnosti i turizma, i na ruralnom području je moguće dostići životni standard koji je nekada bio moguć samo u gradovima. Kroz turistički promet i općina sudjeluje u značajno većim prihodima pa ulaganja u viši komunalni standard postaju moguća.

Turizam treba dobre finalne proizvode poput prerađevina mlijeka, mesa i suhomesnatih proizvoda, odjeće od vune, namještaja od drva i slično. Pored tradicionalnih proizvoda, turizmu su potrebne usluge svih djelatnosti vezanih za građenje i održavanje objekata, digitalnu tehnologiju, transport i slično.

Zbog potražnje koju je stvorio turizam  unapređuju se  primarne i sekundarne gospodarske aktivnosti. Finalni proizvodi dobre kvalitete i dizajna postižu dobru cijenu i postaju traženi i izvan turističkog mjesta. Kroz turizam se izgrađuju novi proizvodi i usluge do razine konkurentnosti na širem tržištu.

Alpski model ruralnog razvoja

Na osnovama ovakve strategije razvoja ruralnih, osobito brdsko – planinskih krajeva, europske alpske zemlje su nakon pošasti drugog svjetskog rata uspjele revitalizirati krajeve s vrlo nepovoljnim uvjetima za život. Turizam je vratio život i učinio ga ugodnijim.

Vrsta turizma koja je pomogla oporavku brdsko – planinskih krajeva Austrije, Italije, Bavarske, Francuske, Švicarske je turizam baziran na lokalnoj zajednici, na lokalnom stanovništvu. U ovim krajevima smještaj je gotovo u potpunosti organiziran kao smještaj u domaćinstvu, od soba, preko apartmana do malih obiteljskih hotela.

Danas alpski turizam predstavlja globalno prepoznatljiv brand. Planine su simbol vitalnosti, regeneracije tijela i uma. Planine su posljednje oaze čiste prirode , čistog zraka i životnog balansa ljudi s okolišem.  Baš zbog toga na svima nama je velika odgovornost da planirani i provođeni razvoj u tim krhkim eko sustavima bude održiv. Kod planiranja održivog razvoja polazimo od čovjeka koji živi na takvom prostoru, njegovih potreba ali i njegovog životnog stila. To su glavni elementi razvoja turizma kojega zovemo obiteljski turizam.

Obiteljski smještaj zadržava ljude

Osnovna usluga održivog, obiteljskog turizma je smještaj. Takav smještaj zovemo obiteljskim smještajem. Zakonska regulativa je ovu vrstu smještaja prepoznala kao smještaj u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Zašto biste se odlučili baviti ovom djelatnošću? Što s time postižete? Zašto jednostavno ne otići „trbuhom za kruhom“ ako želimo bolji život? Naravno ta opcije uvijek stoji. Međutim čovjek je društveno i emotivno biće pa je sreća svake osobe vezana uz druženje s drugim ljudima. Jezik kojim se sporazumijevamo, pjesme koje pjevamo, šale koje zbijamo, običaji koji nas okupljaju… to je mozaik sreće a sreća je najveća upravo u zavičaju. Brojni emigranti širom svijeta nakon više godina provedenih daleko od kuće počinju  osjećati tu „bol za rodnim krajem“.

Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo putovati po svijetu kao slobodni ljudi, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma. I ja sam jedan od onih koji je ostao živjeti na svom otoku zahvaljujući turizmu zbog kojega su ostali i moji roditelji i djedovi i bake. Radio sam, učio i putovao zahvaljujući turizmu. Danas i moja obitelj pristojno živi i sretni smo u svojoj zajednici.

Svjesni svih ovih činjenica, još 1997. godine osnovali smo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori strukovno udruženje obiteljskog smještaja. Zajednica obiteljskog turizma HGK, kako se danas zove, najmasovnija je i jedna od najutjecajnijih takvih organizacija u Europi. ZOT HGK je članica Europskog udruženja obiteljskog smještaja, EHHAe sa sjedištem u Bruxellesu.

Primjer dobre prakse

U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja. U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine. Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i  (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

Konačno, prema upravo završenom popisu stanovništva 2021. godine, upravo se na otoku Krku bilježe pozitivne demografske stope. Taj rast nije velik, ukupno oko 3% u 10 godina. Međutim prema ukupnim rezultatima u Hrvatskoj (-9,25%) a osobito na područjima gdje nije došlo do snažnijeg razvoja obiteljskog turizma, otok Krk ima razloga za optimizam.

Dobra prometna povezanost i dobro razvijen turizam i to pretežito obiteljski, donose dobre rezultate. Otok Krk sudjeluje sa 6% u ukupnom turističkom prometu Hrvatske i 35% u ukupnom turističkom prometu Kvarnera, Primorsko – goranske županije.

Turizam ne podnosi fobije, netrpeljivosti, uništavanje životnog okoliša, zagađenja, sukobe i ratove. U turizmu nema mrzovoljnih, zapuštenih, neurednih ljudi. To su ciljevi koje bi svatko poželio.

Budite ponosni na svoj kraj, svoje običaje, kulturu, svoj način života i to spremno podijelite s turistima, s gostima koje ćete primiti kao najbolje prijatelje. Sretno!

Autor: Nedo Pinezić 

Naslovna fotografija: Rosalind Chang