Porez na nekretnine i Zakon o lokalnim porezima

02.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 06. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar...

02.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 06. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju zakona o lokalnim porezima.

Koliko imamo korisnika lokalnih poreza i državnog proračuna?

U Republici Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave i to 429 općina i 126 gradova te 21 jedinica područne (regionalne) samouprave (županije). Prije 1992. godine postojale su samo 102 općine  Prema podacima Instituta za javne financije, 2009. godine je u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima bilo  66.000 zaposlenika. Prema podacima Ministarstva uprave od lipnja 2017., u državnom i javnom sektoru u Hrvatskoj bilo je 232 240 službenika i namještenika koju plaću dobivaju iz državnog proračuna. Kada se zbroje ova dva podatka, dolazimo do brojke od  298.240 zaposlenika koji plaću „dobivaju od poreza“. Naravno da ova brojka nije konačna jer ovdje još treba dodati razne agencije, državne tvrtke i slično, koje povremeno koriste ili sredstva državnog proračuna ili pak državna jamstva koja se u konačnici pretvaraju u sredstva iz državnog proračuna, odnosno „novac poreznih obveznika“.

Veliki broj gradova i općina nemaju kapacitete za razvoj bez državne pomoći

Prema podacima iz 2009. godine čak 50% gradova nije bilo u stanju financirati rad osnovnih škola, vrtića, domova zdravlja,javnih vatrogasnih postrojbi, da se ne govori o kazalištima i drugim potrebama u kulturi i sportu. Još 2003. godine je Hrvatski pravni centar uz pomoć SAD-a izradio opsežnu studiju „Decentralizacija javne uprave“.  Iz te je studije proizašao zaključak da čak 35% gradova i općina  nisu u mogućnosti funkcionirati bez državne pomoći. Također većina županija je nesolventna.

Umjesto reforme javnog sektora – novi porezi

Bez obzira što su sve studije pokazale da je ovako glomazan javni sektor neodrživ, neučinkovit, preveliki teret za gospodarstvo i građane, do današnjeg dana on nije smanjen, dapače. Svaka nova garnitura vlasti dodatno „uhljebljuje“ svoju stranačku vojsku na svim razinama. Danas možemo govoriti da oko 10% ukupnog stanovništva plaću prima iz proračuna. Državna vlast uporno održava postojeće stanje na način da osim što pokreće nova zaduženja, uvodi i nove poreze ili podiže stope postojećima. To je i bit svake porezne reforme. Sjetimo se samo udara na turizam i podizanja stope PDV-a na hranu i piće sa 10 na 13 pa na 25%. Održavanju postojećeg stanja služe i porezi jedinica područne i lokalne samouprave. Županije „žive“ od poreza na nasljedstva i darove, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreze na automate za zabavne igre.  Jedinice lokalne samouprave koriste slijedeće poreze: prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina a predviđa se i uvođenje poreza na nekretnine.

Porez na nekretnine

Odluku o uvođenju Poreza na nekretnine (članak 42, stavak 5), jedinice lokalne samouprave trebale su prema Zakonu o lokalnim porezima donijeti do 30. studenog 2017. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, ova je obaveza odgođena u primjeni. Ovaj je porez osmišljen na način da „decentralizira“ oporezivanje nepokretne imovine građana na mjestu gdje te nekretnine postoje. Pored plaćanja poreza na kuće za odmor, samostalni ili nesamostalni posjednici trebali bi plaćati i porez na stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i druge pomoćne prostore i ostale prostore bez namjene, građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja, bazene, saune, sportske terene i slično. Za sve navedeno jedinice lokalne samouprave trebale bi utvrditi registar i odrediti koeficijente.

Nekretnina koja plaća dodatni porez platiti će još veći porez na nekretninu

Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna po metru kvadratnom. Pored toga na nekretnine bi se primjenjivali obračuni na ukupnu neto površinu te na stvarnu površinu zemljišta i to množenjem slijedećih faktora : vrijednosti boda+ koeficijenta zone +koeficijenta namjene+koeficijenta stanja+koeficijenta dobi. Zakon kaže da se za stambeni prostor koji ne služi za stalno stanovanje što bi bili „vikend“ objekti koji se već oporezuju posebnim porezom na vikendice), te stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene uvećava za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6. Isto tako za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove taj koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5.

Koeficijent namjene se dodatno uvećava ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno povijesne cjeline na naći da ne može biti manji od 1 niti veći od 12. Dakle svaka nekretnina koja je u nekoj funkciji iz koje proizlazi obaveza plaćanja poreza npr. Na dohodak, biti će dodatno opterećena većom stopom poreza na nekretnine. Jednako tako nekretnina koja je u funkciji kroz koju plaća porez i kroz koju je u nju uloženo u adaptaciju a nalazi se u zaštićenim starim gradskim jezgrama npr. biti će dodatno opterećena još većom stopom poreza na nekretnine.

Dodatni sadržaji za turiste na meti poreza na nekretnine

Država je najprije poticala investicije u dodatne sadržaje, dijeljena su čak i nepovratna sredstva za bazene, sada se uvodi porez na bazene, dječja igrališta, garaže za automobile gostiju, badminton igrališta, jog za boće i slično.  Na sve to je već plaćen porez u procesu granje, nabave opreme i to ne mali, doduše jednokratni porez. Kod stjecanja nekretnina također se plaća porez kao i na kuću za odmor. Na sve to bi se trebalo godišnje plaćati novi porez na nekretnine. Komunalna naknada kod gradnje, plus komunalna naknada godišnje koji su se plaćali unatoč činjenici da se dodatno plaća svaki priključak na komunalnu infrastrukturu zatim izgradnja te infrastrukture od mjesta x do kućnog praga se ne računaju.

Ne računaju se niti skupi telefonski priključci kao ni visoka cijena komunalnih usluga koja također ima u sebi komponentu poreza. Kada se pribroje porez na dohodak iz plaće ali i iz djelatnosti, pa porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na nasljedstva i darove, pa famozni PDV po stopi od 25% za svaku kupovinu proizvoda i usluga… zaista ispada da se kažnjava svako ulaganje, svaka djelatnost koja bi po logici stvari trebala biti stimulirana.

Foto: TZ Dubrovnik

Hrvatski vjerovnici brinu za povrat novca

Hrvatska je prezadužena zemlja, a MMF i ostali vjerovnici se boje da će Hrvatska doći u situaciju kada neće moći vraćati zajmove. I EU se brine kako će dugoročno osigurati financiranje svog proračuna. Obzirom da središnje vlasti ne provode racionalizaciju javne potrošnje, ne poduzimaju aktivnosti za povećanje udjela produktivnih i smanjenje neproduktivnih radnih mjesta, vjerovnici predlažu nove izvore poreznog financiranja. To je ujedno i dobro opravdanje svim dosadašnjim vladama da poduzmu aktivnosti koje jačaju „harač“ ( fiskalizacija, mijenjanje stopa poreza na dobit, PDV na turizam, trošarine itd). Niti jedna od takvih mjera nije bila popraćena „stezanjem kaiša“ u vlastitim redovima. Zato opasnost od uvođenja poreza na nekretnine stalno visi nad glavom.

Ovrhe, siromaštvo i napuštanje Hrvatske

Prema podacima Eurostata iz 2017. Godine, čak 28,5 % hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti, a po pokazateljima životnog standarda hrvatski su građani gotovo na dnu svih članica EU-a. Prema ovim podacima čak milijun i 180 tisuća hrvatskih građana je egzistencijalno ugroženo. Kriteriji Eurostata se baziraju na mjesečnim primanjima samca od 2.145,00 kuna a za dvočlanu obitelj 3.537,00 kuna te za obitelj s dvije odrasle osobe i djecom ispod 14 godina starosti 4.457,00 kuna. Prema tim kriterijima čak 19,5 % kućanstava u Hrvatskoj ostvaruje primanja ispod ovih granica. Prema podacima FINA-e, krajem 2017. u financijskoj blokadi je bilo 319 800 građana. Prema podacima DZS-a prosječna neto plaća u javnoj upravi bila je 6.960,00 kuna. Razlika je očita. Prijedlogom Zakona o nekretninama za svaku nekretninu za koju vlasnik ne dostavi tražene podatke jedinica lokalne samouprave propisati će najviše stope poreza. Također zakon predviđa da svi članovi kućanstva solidarno jamče za naplatu poreza poreznom obvezniku.

Porezni obveznik postaje nekretnina koja podliježe postupku ovrhe a ovrhu provodi Porezna uprava. Jedni od najsiromašnijih građana u zemljama Europske unije koji su već pod teretom blokada i velikih poreznih opterećenja, dodatno bi mogli biti podvrgnuti opasnosti od gubitka osobne imovine ako neće biti u mogućnosti plaćati porez na nekretnine. Mnogi će pod ovakvom prijetnjom prodati svoje nekretnine po netržišnim cijenama pa će nekretninskim špekulantima ovakva situacija donijeti veliki profit. Oni snalažljiviji neće obavljati djelatnost na legalan način niti će legalizirati  sve građevine. Ipak scenarij provođenja ovakvog Zakona o porezu na nekretnine predviđa rasprodaju imovine i povećano iseljavanje iz Hrvatske.

Kome je to u interesu?

Autor: Nedo Pinezić

Povezana vijest: ANALIZA UTJECAJA STOPE PDV-A NA KONKURENTNOST ORGANIZIRANOG SMJEŠTAJA I UGOSTITELJSTVA U HRVATSKOJ

 

Vijesti: