Biti domaćin u duhu mjesta u kojem živiš: Poruka Josipa Salacana koja možda najbolje opisuje Local Host

Možda najbolji opis onoga što bi Local Host trebao predstavljati ne mora biti kompliciran.

„Živite u Dalmaciji. Ako ste domaćin u Dalmaciji, ponašajte se lokalno, u duhu mjesta u kojem živite“ - tako je Josip Salacan, domaćin Kuće za odmor Kadulja u Trpnju na Pelješcu, na kraju našeg razgovora sažeo cijelu filozofiju svojeg pristupa gostu. 

Iza te jednostavne rečenice zapravo stoji puno više: ne pokušavati od smještaja napraviti nešto što ne pripada prostoru, nego gostu omogućiti da barem nekoliko dana doživi način života zbog kojeg je u Dalmaciju i došao.

Kod Salacana to znači kamenu kuću uklopljenu u okoliš, vrt iz kojeg gosti mogu ubrati sezonsko povrće i voće, masline i maslinovo ulje, lokalnu ribu, more udaljeno tek nekoliko minuta hoda i, prije svega, domaćina koji gosta uvijek osobno dočekuje.

Upravo se zato prijavio i za oznaku Local Host Hrvatske turističke zajednice. Postupak, kaže, nije bio kompliciran, dapače za njega neočekivano jednostavan jer kako ističe u samom konceptu prepoznao sam sam sebe i kako već godinama radim.

„Odmah sam vidio da ispunjavam uvjete za Local Host, a u oznaci sam prepoznao i priliku da kao domaćin budem vidljiviji na tržištu. Ideja je odlična jer upravo smo mi, mali pružatelji smještaja koji osobno dočekujemo i ugošćujemo goste, važan dio cijele priče. Na kraju najviše ovisi o tome kakvi smo domaćini, a ne samo iznajmljivači“, govori Salacan. 

Upravo je ta razlika između domaćina i iznajmljivača jedna od temeljnih ideja Local Hosta. Kvalitetan smještaj danas je očekivanje, ali čovjek koji gosta prima, poznaje prostor u kojem živi i spreman je dio tog života podijeliti s njim može postati važan dio iskustva same destinacije. 

Svakog gosta osobno dočekuje

Kod Salacana odnos s gostom počinje već pri dolasku. Osobni doček za njega je sastavni dio domaćinstva.

„Gotovo sve goste osobno dočekujem. Imamo i goste koji nam se vraćaju godinama i već dobro poznaju smještaj, ali i dalje žele, a tako i oni taj osobni kontakt. Osobni kontakt s gostom ključan je dio načina na koji radimo“, ističe Salacan.

Koliko će se taj odnos dalje razvijati ovisi, naravno, o gostu. Neki žele više privatnosti i samostalno istraživati Pelješac, dok drugi upravo od domaćina očekuju razgovor, interakciju, preporuke i lokalno znanje. Prema Salacanovoj procjeni, oko 70 posto gostiju zainteresirano je za takvu dublju komunikaciju, ali svi cijene taj osobni prvi kontakt.

Local Host pritom ne znači da domaćin gostu mora nametati vlastiti program odmora. Vrijednost je upravo u tome da je prisutan kada ga gost treba i da mu može ponuditi nešto više od popisa informacija koje će pronaći na internetu.

A kod Salacana to „više“ počinje već nekoliko metara od kuće - u vrtu.

Povrće i druge sezonske proizvode uzgaja prvenstveno za vlastitu obitelj, po biodinamičkim principima, ali ono što dozrijeva dijeli i s gostima. „Uzgajam sezonske proizvode u vrtu i to dijelim s gostima. Objasnim im i što su biodinamički principi. Neke ljude to jako zanima, neke manje, sve ovisi od osobe do osobe. Ali svi cijene domaće namirnice koje rastu u vrtu“, govori.

Ovisno o sezoni, tu su rajčice, tikvice i drugo povrće, kao i grožđe, smokve, limuni, šipak i masline od kojih obitelj proizvodi vlastito maslinovo ulje.

Vrt pritom nije sadržaj koji je naknadno osmišljen kako bi smještaj dobio još jednu turističku aktivnost. Zemlja, masline, lokalno bilje i hrana dio su prostora u kojem Salacan živi, a gost jednostavno dobiva priliku sudjelovati u njemu.

Sličan pristup ima i prema hrani. “Ne pokušavam svakodnevno organizirati gastronomski program, ali svakog gosta počastim večerom dobrodošlice, sjednem s njima i ispečem ribu koju kupim od lokalnih ribara, a iz svojeg vrta s gostima dijelim ono što u tom trenutku imamo.”

Kada traže nešto drugo, upućuje ih prema lokalnim OPG-ovima, restoranima, vinarijama i drugim proizvođačima.

Upravo se tu ponovno vidi vrijednost domaćina.

Gost danas može sam pronaći gotovo sve informacije o destinaciji, ali domaćin poznaje prostor i može preporuku prilagoditi čovjeku koji stoji pred njim. A za Salacana destinacija ne završava administrativnom granicom Trpnja niti Pelješca, već obuhvaća širi prostor u krugu od stotinjak kilometara.

Gostima koji žele istraživati preporučuje vinarije i restorane na Pelješcu, ali i Korčulu, dolinu Neretve, Dubrovnik te druge sadržaje u širem krugu destinacije. Ponekad upravo lokalna preporuka gosta odvede prema iskustvu koje sam možda ne bi ni tražio.

Jedna od takvih preporuka izaziva posebno zanimljive reakcije. „Gostima koji žele istraživati širu okolicu kažem da u Neretvi mogu probati žabe. Neki se odmah malo zgroze - žabe, kako će to jesti?, dok drugi to žele probati. Sve je to normalno, svatko je drugačiji, ima svoje interese i preferencije. Važno ih je prepoznati kroz razgovor kako bi im dali što bolje informacije o destinaciji i što sve mogu doživjeti“, kroz smijeh govori Salacan. 

Upravo takvi mali detalji često ostaju dio sjećanja s putovanja. Ne zato što je domaćin gostu sastavio popis deset atrakcija koje mora obići, nego zato što mu je otvorio mogućnost da proba ili vidi nešto što pripada prostoru u kojem boravi. 

Kod Kuće za odmor Kadulja je odgovor prilično jasan. More je udaljeno nekoliko minuta hoda, kuća je okružena velikom okućnicom, maslinama, kaduljom, lavandom i drugim mediteranskim biljem, a gostima je na raspolaganju vrt sa sezonskim povrćem. 

Sam smještaj nastao je upravo s idejom uklapanja u pelješki kraj, a ne stvaranja izdvojenog turističkog svijeta.

Aha, ovo je Dalmacija

Salacan pritom najbolje objašnjenje nije dobio od turističkog stručnjaka, nego od gosta.

„Nedavno su mi prvi put došli gosti na tri dana. Kada su stigli i pogledali oko sebe, čovjek je samo rekao: ‘Aha, ovo je Dalmacija.’ Meni ne treba veći kompliment od toga.“

Možda upravo ta rečenica najbolje objašnjava što autentičnost znači kada prestane biti marketinški termin. Gost nije prepoznao određeni komad namještaja, bazen ili dodatni sadržaj - prepoznao je prostor.

Local Host prije nego što se zvao Local Host

Iza svega postoji i puno dublja priča koja pokazuje da današnje „Živite u Dalmaciji“ nije poruka nastala zbog oznake Local Host.

Priča o Salacanovim kućama počela je puno ranije. Na obiteljskoj zemlji uz uvalu Luka, na kojoj su se njegovi preci bavili uzgojem maslina i proizvodnjom maslinova ulja, ideja o kućicama pojavila se još 2001. godine. Nekoliko godina poslije krenula je gradnja, a prve goste počeo je primati 2014.

Dvije kućice godinama je gradio vlastitim rukama zajedno s ocem. Salacan ih je sam osmislio, bez arhitekta, a kamen, drvo i detalji nisu birani kako bi prostor naknadno izgledao „dalmatinski“. Ideja je od početka bila da kuće pripadaju mjestu u kojem se nalaze.

Svoju logiku vrlo je jednostavno opisao: “Gledao sam okoliš i nastojao da se kućice potpuno uklope u njega”

Čak i detalji imaju svoju priču. Stare grede, vrata, komode, stolice i drugi predmeti koje je dobivao restaurirani su i ponovno korišteni, dok su stare kupe koje više nisu mogle služiti na krovovima dobile novu funkciju u uređenju okoliša. Drvo korišteno u kućama i oko njih potječe s Pelješca.

Takav pristup posebno je zanimljiv upravo u kontekstu Local Hosta jer pokazuje da lokalni identitet ne mora biti “dekoracija” koja se naknadno dodaje turističkom proizvodu. Može, prema najboljem scenariju, biti polazište iz kojeg je proizvod uopće nastao.

Zato i Salacanov pogled na ponudu vlastite kuće dobiva širi kontekst. Blizina mora i način života u Trpnju dio su iskustva koje želi približiti gostima, a sadržaje koje im nudi promatra kroz njihovu povezanost s mjestom i boravkom koji ondje mogu doživjeti.

Tu možda najbolje dolazimo do onoga što Salacan podrazumijeva pod porukom:„Živite u Dalmaciji“

Gost ne dobiva scenografiju Dalmacije, nego prostor koji je nastajao iz njezina kamena, drva, zemlje, biljaka i načina života. A da takav pristup funkcionira, pokazuje još jedan važan detalj. Salacan je još 2020. govorio kako mu se gosti često vraćaju, a njihov povratak smatra najboljom potvrdom da se ondje osjećaju dobro.

Na kraju je ipak najvažniji domaćin

Salacan dobro poznaje i turistički sustav. Iz vlastitog iskustva zna da novim projektima treba vrijeme kako bi ih tržište prepoznalo. No samu ideju smatra vrlo dobrom.

„Local Host bi baš trebao biti ono što mu ime govori. Mi mali iznajmljivači koji goste osobno dočekujemo i ugošćujemo tu smo jako važni. Na kraju najviše ovisi o tome kakvi smo mi domaćini, a ne samo iznajmljivači“, ističe.

U toj rečenici vraćamo se na početak cijele priče o oznaci Local Host.

Hrvatski obiteljski smještaj desetljećima je svoju posebnost gradio upravo na ljudima koji su goste dočekivali, razgovarali s njima, preporučivali kamo otići, nudili ono što imaju u vrtu, podrumu ili kuhinji i omogućavali im da upoznaju mjesto iz perspektive ljudi koji ondje žive.

Local Host tim vrijednostima danas daje jasniju oznaku i tržišnu vidljivost.

Kod Salacana se one vide vrlo konkretno. U osobnom dočeku. Povrću i voću iz vrta. Maslinovu ulju. Ribi lokalnog ribara. Preporuci da gost ode do vinarije, istraži Pelješac ili možda prvi put u životu proba žabe u Neretvi. U kućama koje nisu napravljene da izgledaju kao Dalmacija, nego su godinama nastajale iz prostora kojem pripadaju. 

Oznaka Local Host za Salacana je priznanje načinu na koji već godinama dočekuje goste i približava im svoj kraj. Vrijednost njegova domaćinstva proizlazi upravo iz tog odnosa prema ljudima i mjestu u kojem živi. Zato je njegova završna poruka možda i najjednostavniji opis cijelog koncepta:

„Živite u Dalmaciji. Ponašajte se lokalno, budite domaćin u Dalmaciji“, poručuje Salacan.

Ne treba je glumiti niti stvarati scenografiju za gosta. Treba je živjeti, a gostu omogućiti da joj se barem na nekoliko dana pridruži.

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom.