Đana Lučić: Inkluzivni turizam je održiva i ekonomski opravdana turistička ponuda

Hrvatska se voli promovirati kao destinacija 'turizma za sve', no koliko to uistinu ima veze sa stvarnošću? Iza lijepo uređenih brošura i poneke rampe za plažu, krije se mreža nepristupačnih pločnika, restorana i apartmana koji osobama smanjene pokretljivosti odmor pretvaraju u izazov.

Naime, pristupačni turizam temelji se na načelu univerzalnog dizajna što znači da turističke usluge i prostori moraju biti lako iskoristivi za svakoga - od osoba s invaliditetom do obitelji s članovima u kolicima.

Ključ je u stvaranju neprekinutog lanca pristupačnosti koji povezuje prilagođeni prijevoz, smještaj bez fizičkih barijera i točne, unaprijed dostupne informacije. Cilj je omogućiti svim gostima ravnopravno, samostalno i dostojanstveno uživanje u odmoru uz educirano i senzibilizirano osoblje.

Međutim, neprilagođenost nije samo etički problem, već i golemi gubitak turističkih prihoda jer se radi o klijenteli koja putuje izvan sezone.

O svemu tome i o ponudi obitelji Lučić iz Bibinja u Zadarskoj županiji, razgovarali smo s Đanom Lučić, ponosnom ženom, majkom i poduzetnicom, koja nam je otkrila detalje ”iz prve ruke, bez uljepšavanja - točno onako kako izgleda život na terenu”, kako sama ističe.

„Živjela sam s obitelji u Zadru, a onda smo u jednom trenutku donijeli odluku života i u potrazi za mirom i smislom preselili u manje mjesto Bibinje. Shvatila sam, naime, da neću biti sretnija ako imam više novca na računu, već ako imam mir u duši”, započinje Đana dirljivo, napominjući kako se odluka vrlo brzo pokazala ispravnom.

U Bibinjama su prvotno počeli graditi veliku kuću namijenjenu isključivo za standardni, komercijalni turizam. Međutim, kada su se i sami odlučili trajno ovamo preseliti, planovi su se potpuno promijenili - došli su do ideje za uređivanje apartmana prilagođenog osobama s invaliditetom.

Tako danas u istom dvorištu i kući boravi njena obitelj zajedno s gostima. Gosti imaju u prizemlju zasebni apartman, ali Lučići su im svakodnevno na raspolaganju i usluzi.

„Umjesto klasične 'copy-paste' apartmanizacije, konfiguracija terena nam je dala viziju i inspiraciju za nešto sasvim drugačije pa posljednje dvije godine iznajmljujemo smještaj koji je prilagođen osobama s invaliditetom. Naš obiteljski slogan je: Mjesto gdje ljudi dolaze kao gosti, a odlaze kao prijatelji”, priča Đana koja je ugledavši ravno dvorište osjetila da mora ponuditi nešto što ima višu svrhu.

„Tu je na scenu stupio suprug Mate koji ima građevinsko znanje i vješte ruke pa je strpljivo krenuo u realizaciju svih mojih ideja i želja. A vjerujte mi, ideja mi nikad ne nedostaje”, smije se. Dodaje kako je starija kćer Tara zadužena za komunikaciju s gostima s njemačkog govornog područja, a mlađa Iskra prenosi čari opuštenog života u Bibinjama na mlađe goste. Očito je kako je ovo pravi obiteljski projekt koji obavljaju sa srcem.

„Reakcije su predivne. Jedna nam je gošća rekla da se osjećaju kao u vili jer imaju potpunu privatnost i bazen samo za njih uz pristupačnu cijenu. To i jest naš cilj: luksuz u malom za mudre ljude koji cijene hedonizam i sigurnost”, otkriva Đana napominjući kako gosti često kažu da kod njih konačno mogu ”napuniti baterije”.

Svi zajedno se druže, dijele domaća jaja koje nose kokoši iz susjedstva – i koje redovito bježe kod njih jer ”znaju gdje je dobra hrana”. Gosti, osim toga, mogu sami ubrati povrće iz njihovog vrta.

„Dosta velik broj naših gostiju su i obitelji s djecom iz spektra autizma. Njima osobito godi privatnost i spoznaja da ovdje mogu biti upravo onakvi kako su u tom trenutku raspoloženi. Nema pritiska, nema osuđivanja okoline i, što je najvažnije, apsolutno nikome ne smetaju niti imaju potrebu ikome se sklanjati. Tu pronalaze svoj mir”, zadovoljno rezimira.

Zanimalo nas je jesu li se prilikom uređivanja prostora susreli s izazovima u pronalasku informacija o tome što sve jedan ”pristupačan” objekt mora imati i na kakve su sve probleme nailazili?

„Na samom početku, prva vrata na koja sam pokucala bila su vrata Udruge osoba s invaliditetom u Zadru. Tadašnji tajnik, a današnji predsjednik Filip Jadrijev, dao mi je prve, ključne informacije o širinama prolaza, pragovima i nagibima rampi. No, prava škola dolazi tek kroz praksu”, poručuje Đana.

Invaliditet nije jedna dijagnoza, obrazlaže, netko ima snažne ruke pa u bazen uđe ”na guzi” preko stepenica, dok drugi traže bolesnički krevet i dizalo. Zato svaku zimu koriste za nove radove i nadogradnje, osluškujući potrebe gostiju. Savjet koji bi dala drugima je: pitajte ljude na terenu, a ne urede.

Upitali smo ju i za osvrt na trenutačnu ponudu, odnosno manjak prilagođenog smještaja u Hrvatskoj, na što komentira da je ”ponuda katastrofalna jer sustav i ključni ljudi pate od nedostatka vizije”.

„Lakše je izbaciti deset novih standardnih apartmana nego se primiti posla i ući u problematiku pristupačnosti. Eto, dok se drugi iznajmljivači u špici sezone bore za goste i spuštaju cijene, moj kalendar se već lagano puni za 2027. Tržište i potreba postoje, ali većina i dalje bira liniju manjeg otpora”, bez okolišanja progovara.

Zanimalo nas je i njeno mišljenje izbjegavaju li možda iznajmljivači prilagodbu zbog financijskih troškova ili jednostavno zbog nedostatka svijesti o potrebama ovakvih gostiju?

„I jedno i drugo, ali najviše zbog komfora. Istina je, prilagodba košta - specijalna oprema i bazenska dizala na tržištu se tretiraju kao luksuz i hir, a ne kao osnovna životna potreba, što je sramotno. Najveći je ipak problem manjak empatije i vizije. Ljudi ne razumiju da inkluzivni turizam nije socijalna pomoć, nego održiva i ekonomski opravdana turistička ponuda”, ističe naša sugovornica.

Dolazimo do zaključka kako hrvatski turizam još nije spreman za goste s invaliditetom, što Đana potvrđuje komentarom da se naš turistički sektor ”uglavnom bavi 'kozmetikom', dok institucije spavaju zimski san”.

„Prema gostima sam uvijek brutalno iskrena, kažem im što ih čeka u našem dvorištu, ali i kakvi će ih uvjeti dočekati van njega. Čim izađu s našeg posjeda, za njih počinje borba s neravnom cestom, nepropisno parkiranim autima, visokim rubnjacima i neprilagođenim plažama te nepostojanjem prilagođenih javnih WC-a”, opisuje.

Dodaje kako ju je nedavno kontaktirala Fernanda Küster s globalne platforme 'The World is Accessible' da njihov apartman besplatno uvrste među najbolje pristupačne smještaje. Tužno je, kaže, da njihov trud više prepoznaju i cijene u svijetu nego kod kuće.

Zanimalo nas je dalje nude li smještaj i van sezone, na što odgovara kako zimski period strogo čuvaju za radove, adaptacije i nove investicije s ciljem da iduće ljeto budu još bolji.

No, potražnja postoji i u predsezoni i posezoni jer tim obiteljima često ljetne žege ne odgovaraju, a mir koji tada nude im je neprocjenjiv. Uz to, u tim su razdobljima i cijene povoljnije, što im znatno olakšava odluku.

Koliko je važno da pristupačan smještaj bude cjenovno pristupačan s obzirom na to da su osobe s invaliditetom često izložene dodatnim troškovima života, bilo je sljedeće pitanje, a našoj sugovornici najbolnije.

„Moje noćenje košta između 150 i 300 eura, ovisno o datumu, dužini termina i broju osoba. Svjesna sam da je to mnogima preskupo i zbog toga se kao čovjek osjećam iznimno loše. Ali ja sam privatnik koji je uložio ogroman obiteljski novac u skupu opremu, a svake godine imam nova ulaganja kako bih dopunila ponudu”, odgovara dodajući kako mora poslovati na principu održivosti da bi opstala.

Mišljenja je kako je tu država zakazala, stoga pita gdje su subvencije, gdje su vaučeri za ljetovanje takvih obitelji ili poticaji za one koji ulažu u pristupačnost pa da mogu spustiti cijene? Teret socijalne osjetljivosti prebačen je isključivo na leđa šačice privatnika, s pravom negoduje.

„Za izravne rezervacije osobama s invaliditetom uvijek dajem dodatni popust, to je moj maksimum i od srca ono što mogu. Osim toga, na početku i završetku sezone, dvije godine koliko radimo, dajemo besplatan smještaj osobama s invaliditetom i pratnji, odnosno obitelji, a prošlu sezonu smo zatvorili s majkama žrtvama obiteljskog nasilja i njihovom djecom”, govori Đana.

Dodaje kako lokalna samouprava izražava ponos i tapša ju po ramenu, ali konkretno djelovanje je još uvijek na razini obećanja. S veliki nestrpljenjem čeka završetak ove sezone da vidi hoće li se konačno pokrenuti obećani radovi na prilagodbi lokalne plaže. Raduju je najave i iskreno se nada da će se planirano ostvariti.

Ističe da ju je upoznavanje ovakvih gostiju naučilo životu, snazi i zahvalnosti. „Svaki susret s tim ljudima za mene je šamar realnosti i podsjetnik na istinske životne vrijednosti. Naučili su me da gledam i pritom vidim srcem, te me podsjetili da je radost uistinu u malim stvarima”, otvoreno priznaje.

Prije je ustajala iz kreveta vrteći u glavi obaveze, planove i probleme. Danas ustane, svjesna da je stala na svoje dvije noge, zahvali Bogu na tom prvom koraku, pa tek onda kreće u dan.

„Moji gosti prolaze kroz strašne, lavovske borbe s birokracijom i sustavom samo da bi dobili status njegovatelja ili osnovna pomagala, a iz njihovih očiju pršti takva snaga, radost i nezaustavljivost. Oni su moji najveći učitelji”, iskreno će Đana.

Iznajmljivačima poručuje neka rade sa srcem jer se ljudskost i iskrenost uvijek prepoznaju i naplate, a niti uspjeh neće izostati. Nadležnima u ministarstvima i turističkim zajednicama šalje drugačiju, oštriju poruku: Probudite se iz zimskog sna!

„Ništa se neće promijeniti dok se na vodeće funkcije u turizmu ne prestanu birati ljudi isključivo po podobnosti i adekvatnoj diplomi, a počnu birati ljudi s vizijom, empatijom i stvarnim znanjem s terena”, mišljenja je Đana Lučić.

Načela dostupnog turizma

Za one koje dublje zanima ova tema, u nastavku donosimo načela i standarde Europske mreže za pristupačni turizam (ENAT) koja osiguravaju da turističke destinacije i usluge budu jednako funkcionalne za osobe s invaliditetom, starije osobe, ali i obitelji s malom djecom.

Glavna načela dostupnog turizma uključuju:

1. Pristupačnost bez prepreka (Barijera-free)

Fizički pristup: Osiguravanje rampi, dizala, širokih vrata i ravnih površina na ulazima u hotele, restorane, muzeje i plaže.

Prilagođeni toaleti: Izgradnja i jasno označavanje javnih i privatnih toaleta koji zadovoljavaju tehničke standarde za korisnike invalidskih kolica.

2. Dostupnost provjerenih informacija

Pouzdani podaci: Turisti moraju unaprijed imati točne informacije o razini pristupačnosti objekta kako bi izbjegli neugodna iznenađenja.

Digitalna pristupačnost: Web stranice turističkih zajednica i hotela moraju biti prilagođene (kontrast, čitači ekrana, jednostavan jezik) slijepim, slabovidnim i osobama s kognitivnim poteškoćama.

3. Kontinuitet u lancu putovanja

Povezanost usluga: Pristupačnost ne smije stati na vratima hotela. Lanac uključuje prilagođen prijevoz (npr. niskopodni autobusi, taksi vozila za kolica), pristupačne pločnike, atrakcije i ugostiteljske objekte.

4. Edukacija i senzibilizacija osoblja

Komunikacija bez predrasuda: Edukacija turističkih djelatnika o specifičnim potrebama gostiju i pravilnim načinima pružanja asistencije.

Oznake dobrog domaćina: Razvijanje standarda koji potvrđuju da je osoblje spremno i educirano za prihvat gostiju s različitim oblicima invaliditeta.

5. Fleksibilnost i jednostavnost korištenja

Jednakost u iskustvu: Svi gosti trebali bi koristiti iste prostore i usluge kad god je to moguće, umjesto da se osobe s invaliditetom odvajaju na posebne, izolirane ulaze ili rute.

Hotelijerstvo i prilagodba zakonima o pristupačnosti

Kada govorimo o hotelskoj industriji i prilagodbi zakonima o pristupačnosti, treba reći kako hoteli prolaze kroz strukturnu promjenu u svom digitalnom poslovanju.

Pružatelji usluga diljem Europe i Ujedinjenog Kraljevstva prilagođavaju svoje digitalne sustave i platforme usmjerene na korisnike kako bi ispunili nova pravila o pristupačnosti i podacima koja mijenjaju način na koji se online rezervacije dizajniraju i upravljaju.

Europski zakon o pristupačnosti (EAA), koji je stupio na snagu u lipnju 2025., uveo je obvezujuće zahtjeve za digitalne usluge, uključujući web stranice hotela, sustave za rezervacije i mobilne aplikacije.

Istodobno, Zakon EU o digitalnim tržištima (DMA) mijenja način na koji hoteli komuniciraju s velikim online platformama za putovanja, posebno u područjima povezanim s cijenama, vidljivošću i pristupom podacima.

Kombinirani učinak ovih propisa gura pristupačnost i pravednost platforme u središte digitalne strategije hotela. Pružatelji usluga sada su dužni tretirati usklađenost ne kao opcionalnu nadogradnju, već kao temeljni operativni standard u sustavima distribucije i iskustva gostiju.

Avanturizam za sve

Jedan od novijih trendova su pristupačna avanturistička putovanja. Pristupačna avantura mijenja način na koji osobe s invaliditetom mogu doživjeti prekrasnu prirodu i svijet u cjelini.

Od inovativne adaptivne sportske opreme do inkluzivnijih pružatelja turističkih usluga, trend se fokusira na to da aktivnosti na otvorenom budu pristupačne uklanjanjem fizičkih i svih drugih barijera.

Pristupačna avantura postaje temelj industrije aktivnosti na otvorenom, potaknuta društvenom potražnjom za inkluzivnošću i rastućom kupovnom moći osoba s invaliditetom koja se projicira na više od 13 bilijuna dolara globalno.

Trend se također poklapa s rastućim fokusom na jednaki pristup rekreaciji i wellnessu jer istraživanja sve više ističu fizičke i mentalne zdravstvene prednosti aktivnosti na otvorenom bez obzira na sposobnosti pojedinaca.

Pristupačna avanturistička putovanja jedan su od vodećih trendova u 2026. godini, a putnici sve više traže autentična iskustva koja spajaju adrenalin i prirodu, ali uz racionalnije upravljanje budžetom.

Ključne značajke ovoga trenda u 2026. obuhvaćaju: putovanja izvan sezone (Off-Peak Time-Tripping), fokus na Istočnu Europu i Aziju, aktivni turizam bez luksuza, putovanja željeznicom (Rail Revival) i ”darecations” (izazov-putovanja) za mlađe generacije.