Edvin Jurin: U susret turizmu 2022. i – kodovima turističke budućnosti

Stvaranje scenarija budućnosti postaje – potreba i time ujedno svjetski poslovni i sociološki hit. Kojem ću se počesto u ovoj rubrici od sada pa nadalje s vremena na vrijeme - vraćati.

Pogotovo što stalno nove varijante Covida-19 poput omikrona, i nadam se ne previše njegove nove virusne braće ubuduće, ostavljaju svoj konkretan trag. I stalno mijenjanju već – mijenjano.

Posebice kad se radi o turizmu.

Predviđanja Hrvatske turističke zajednice da će hrvatski turizam u 2022. doseći 90% od referentne 2019. za sada drže vodu. Omikron je u biti poremetio i još uvijek značajno uneređuje interkontinentalne avio turističke programe odnosno goste. Obolijevaju ne samo putnici već i posade aviona koje ih prevoze, kao i isto tako važno tehničko osoblja koje ih sprema za let, što za posljedicu ima masovno otkazivanje letova. Poslovično sada već nadasve oprezna IATA i Alexaudre de Juniac, njen generalni direktor i CEO, najavljuje potpuni oporavak međunarodnog zračnog prijevoza tj. ''long haula'' ne u 2023., kako bi svi zasigurno željeli, već 2024.

Za nas to znači našu već ''guslama'' opjevanu komparativnu stratešku i taktičku prednost Hrvatske kao auto destinacije. Jer, da su IATA-ine procjene oko oživljavanja zračnog prijevoza iole optimističnije, spasonosno bi hollywoodski uzviknuli ''We are back!'' i najavili 2022. na razini 2019. I potom bi, kako to u Dalmaciji znaju slikovito reći, ''stavili prst u uvo''.

Barem što se kvantitativnog načina sagledavanja turističke priče tiče. Ovako se igra sa sadašnjom razinom procjena turističkog biznisa u 2022., uličnim žargonom rečeno, na ''zicer''!

A kada se igra na ''zicer'', lako je dobiti i gol iz ''kontre'' ili auto-gol i to na domaćem terenu.

Kodovi turističke budućnosti

Zato nećemo o tom.

Zadatak svakog futurističkog sagledavanja pa tako i turističkog je – prepoznavanje kodova budućnosti. Kodova, koji su nam ostavljeni u turističkom univerzumu da nađemo svoj destinacijski put prisjećajući se tko smo. Ako smo odvažni, naši konkretni odgovori i time rezultati u turističkoj praksi postaju dalekosežniji i moćniji nego što to u prvi tren očekujemo.

Pesimistima poručimo da se strateška prednost turizma temelji na činjenici da ljudi na turizam gledaju danas u 21. stoljeću i 3. mileniju kao na pravo, a ne više privilegiju.

I, da, prije toga, ''manimo'' se stalne potrebe isticanja ''monopolizacije'' utjecaja turizma na hrvatski BDP. Podaci pokazuju da je 2018. španjolski turizam sa 178 milijardi € sudjelovao u španjolskom BDP-u s 14,6%. Ili još slikovitije, 1 od 7 € dolazio je zaključno s 2019. u Španjolskoj od turizma. U Španjolskoj poznatoj po svom malom i srednjem i naravno velikom obrtničkom i industrijskom poduzetništvu! Pa tko voli, nek' izvoli!

Kuda nas dakle usmjeravaju za sada sagledivi kodovi svjetske pa potom i naše direktne turističke budućnosti?

U tri relevantna i ključna područja daljnjeg turističkog razvoja, koji je naravno jednim dijelom već tu:

• prvo – multidimenzionalnu digitalizaciju,

• drugo – zeleni turizam, i

• treće – destinacijsku kreatorsku ekonomiju (creator economy).

Multidimenzionalna digitalizacija

Multidimenzionalna digitalizacija je ,dakle, već tu. To i nije neka ''novitada'', rekli bi na našem Primorju. Brzi bezkontaktni check-up-ovi u zrakoplovnim lukama i u hotelima postaju standard što naravno povezuje i upućuje i na eru bezkontaktnog plaćanja. Značajan dio relacijskih procesa upotpunjen nizom ad hoc informativno – prodajnih destinacijskih aplikacija i raznim tipovima digitalnih concierge-a postaje ''must have''.

Covid-19 s početka naše priče je samo ubrzao neke procese.

Postoji nadalje velika vjerojatnost da će se uskoro upravljati značajnim dijelom usluga u sobama, od klimatizacije, uključivanja i reguliranja svjetala do televizora i drugih uređaja, glasom (''voice commanding''), a voznim parkovima i dijelom hotelske i logističke opreme putem interneta (Internet of Things ili IoT). Logično je očekivati da će to izazvati tektonske poremećaje kod recimo rent-a-car i turističkih i ostalih prijevozničkih tvrtki, koje će pogasiti jedna i istodobno iznjedriti nova radna mjesta, koristeći se vozilima kojima se upravlja na daljinu internetom. I to ne samo kopnom već i ubuduće i zrakom na električni pogon.

Da, već danas postoje kompanije u Engleskoj koje su primjerice razvile zračni taxi, u ovoj fazi još uvijek sa pilotom, na električni pogon koji je u stanju pružati usluge transfera i direktno između katova mega nebodera. Veselo!

Većina sadašnjih turističkih agencija i tour-operatora opstati će ako će se početi već sada transformirati i to korak po korak u IT tehnološke doživljajno – uslužne tvrtke. Drugim riječima sustave koji će upravljati svojim doživljajnim i materijalnim resursima za njihovo ostvarenje u stvarnom vremenu odnosno 24/7 putem zapovjednih centara sa brojnim ekranima i – pokazateljima. Značajna je to glavobolja za dosadašnje ''human resources'', a ubrzo ''talent policies'' odjele i područja rada takvih kompanija u traganju i izboru specijalista sa kombinacijom IT-a i humanističkih znanja i vještina. Multidimenzionalna digitalizacija u turizmu ima za sada i neka ograničenja. Ljudski jednostavna.

Kako je to opisao Willem Van Rossen, iskusni profesionalac s dugogodišnjim upravljačkim iskustvom u nizu hotela i resorta diljem svijeta i predavač u više poslovnih škola u Barceloni, ''Mi kao ljudi smo ipak društvene životinje. Želimo provesti svoje vrijeme i s drugima osobnim kontaktom dijeliti svoje doživljaje odnosno iskustva''. Prevedeno to upućuje da ''robot run – hotels'' za sada ne dolaze tako brzo u obzir. Humani faktor u dijelu pružanja usluga i dalje je na cijeni, jer je genetski upisan u čovjekov DNK. Naravno, to neće priječiti skori isprva ''soft'' pa ''hard'' pritisak takvih tehnologija u praksi iz smjera Japana, Južne Koreje i Kine. Teško pojmljivo, daleko…? Tako smo sa čuđenjem gledali kada su nam nacrtali prije 15-tak godina da će sva komunikacija završiti na – mobitelu? I….što? Dogodilo se. Puno brže nego što smo očekivali.

Na turističkim je tvrtkama i destinacijskim sustavima da već sada razmišljaju o postavljanju CFO-a (Chief Future Officer), koji će početi odmah raditi u okviru multidisciplinarnih timova sa specijalistima iz svih sastavnica turizma na više scenarija i iz njih proizlazećim konkretnim planovima inkluzivnosti hotela, kampova i marina te ostalih receptivnih segmenata u nadolazeće procese turističke budućnost čitaj: nove turističke sadašnjosti.

Jer se ta budućnost otkriva i poput vela odvija korak po korak od unatrag prema naprijed pretvarajući vidljivo u djelomično vidljivo. Željeli mi to shvatiti ili ne. U biti, ako gledamo metafizički – ona se tehnološki već dogodila. Poput spomenute priče o mobitelu. Samo što ju naša percepcija još uvijek ne doživljava.

Zeleni turizam

Zeleno ili pak ''green'' postaje drugi turistički ''must have''. Započelo je, samo primjera radi sa zahtjevima za korištenjem sobne posteljine sa organskim materijalima, nastavilo se sa odbacivanjem korištenja za more i vode devastirajuće mikroplastike, a fokus je sada sve više na upravljanju otpadom (waste management).

Upravljanje otpadom svih vrsta ''mic po mic'' postaje i postajat će i dalje isto toliko relevantno pitanje koliko i osmišljavanje i isporuka atraktivnih turističkih doživljaja.

Da budemo konkretni i direktni. Vršna opterećenja turističkom potrošnjom nastalim otpadom u našim malim, ali i velikim turističkim destinacijama nisu problem od danas nego od jučer i prekjučer. Nedostatak adekvatnih kontejnera i njihova prenatrpanost te prorijeđeno odvoženje i potom zbrinjavanje počesto zna biti groteskna dnevna slika naših što malih što većih turističkih sredina. Nastaje destinacijsko tzv. pogonsko sljepilo kad se oko lokalnog stanovnika privikne na takve prizore da na njih više i ne reagira i samo odmahuje rukom. Posebice u ''ludom sezonalnom razdoblju zlatne turističke groznice'' kada u onih tri mjeseca iracionalno na žalost ustupa prostor racionalnom – što postaje novi i ozbiljni problem.

Veći hotelski resorti i turističke destinacije neće moći ispunjavati svoju ulogu ukoliko ne postave jasno i do detalja razrađene destinacijske waste management programe sa CWMO –ima (Chief Waste Management Officer) i to sa širokim i vrlo učinkovitim ovlastima odnosno alatima za penalizaciju onih koji krše pravila.

Što će nam sva dosadašnja i nova hotelska ''svila i kadifa'' ako nismo u stanju riješiti ''škovace''?

Životni primjer mogućih odgovora pokazuju nam ''ploveće destinacije na vodi '' tj. cruiseri, koji u sastavima svojih posada imaju časnike za eco-područje (neke školovane i na našim fakultetima), zadužene za striktno i isključivo rješavanje ove problematike po unaprijed utvrđenim protokolima i u za to utvrđenim zonama. Eto primjera budućnosti koja se već dogodila, a mi ju ne želimo vidjeti dok nam ju netko ne nametne izvana. Po prilici izvan naših nacionalnih granica, naravno. O dar-maru u preizgrađenosti i izjedanju prostora prirode ovaj put neću govoriti, jer sam to spominjao ranije u više navrata.

New name of the game: destinacijska kreatorska ekonomija

U današnjoj eri tehno feudalizma, pojma koji je lansirao Yanis Varoufakis, profesor ekonomije na univerzitetu u Ateni i pisac, nekadašnji sve a ne samo uštogljeni ministar financija u grčkoj vladi, poznat po svojim nekonvencionalnim metodama i prijedlozima, kada nove virtualne feude stvaraju i njima gospodare ljudi koji imaju monopol nad novim tehnologijama oličen u raznoraznim platformama, koje isisavaju, komodiziraju i kapitaliziraju višak vrijednosti u svemu pa tako i turizmu i to u krilo nekolicine super bogatih, ključno je pitanje kako postaviti pravi i ravnomjerni okvir za destinacijsku kreatorsku ekonomiju?

Znate što simbolizira i predstavlja pojam ''kreatorska ekonomija''? To vam je, najjednostavnije rečeno kad indivudalno stvarate bez naplate sadržaj (content), gradite ga i dinamizirate, pa dijelite (share-ate) stvarajući vidljivost, svjesnost i što je najvažnije – super prihodovnost i iz nje – super profitabilnost za velike dečke, koji sjede s druge strane ekrana i smiju se puneći svoje vlastite džepove. I dijele vam potom izmišljene priče o vlastitoj genijalnosti. Na vaš račun, naravno.

Destinacije sadašnjosti i budućnosti, ako žele opstanak i razvoj, trebaju preuzeti upravo taj dio Big data procesa podatkovnog prikupljanja, ciljanog komuniciranja i segmentirane prodaje značajnim dijelom u svoje ruke i to na svim razinama – od nacionalne do županijske i gradske. Jer se upravo tu krije generator i motor proširene vrijednosti.

Ne može se, nije primjereno, potencijalni sukob privatnog i javnog interesa?

Ma, dajte, molim vas.

Ako je to tako, a nije, zašto su australska državna i regionalna tijela strukturirala i uspješno postavila još 2001. godine Australian Tourism Data Warehouse (ATDW), jedinstvenu australsku digitalnu platformu za sve digitalne turističke informacije o Australiji sa bankom podataka od više od 100 tisuća izlistanih turističkih subjekata i novih više od 60 tisuća gastro-eno biznisa? Ili pak grad Hamburg, koji unutar svojih gradskih struktura ima gradsku poslovnu marketinšku grupaciju Hamburg Marketing GmbH sastavljenu od tri samostalne poslovne jedinice odnosno poduzeća – Hamburg Tourismus Gmbh (za turistički marketing), Hamburg Convention Bureau GmbH (za kongresni turizam) i Hamburg Invest GmbH (za marketing potencijalnih investitora u sam grad). Hamburg Tourismus GmbH je razvio i svoju online platformu putem koje promovira i prodaje više od dvije stotine izabranih lokalnih hotelskih kapaciteta i bezbroj programa.

To je, između ostalog, dio kodova budućnosti za naše Ministarstvo turizma i sporta u stvaranju hrvatskih turističkih scenarija i konkretnih planova budućnosti, posebice transformaciji dosadašnjih ureda turističkih zajednica u DMO-e (destination marketing organisation).

Ne pročitamo li ih na vrijeme i ne odgovorimo li na njih na adekvatan način normativno, organizacijski i komunikacijski odnosno tržišno, naći ćemo se negdje u perceptivnom procijepu u eteru između osebujno izvedene pjesme američkog glumca i ikone Lee Marvina '' I was born under the Wandering Star'' (Rođen sam ispod Lutajuće zvijezde) i hita Stevie Wondera '' I have just call you to say I love you'' (Upravo sam nazvao da ti kažem da te volim).

Držimo palčeve da se to ipak tako ne obistini!