Kada govorimo o brendiranju vina u Hrvatskoj, nemoguće je ne spomenuti primjere iz Istre i Dalmacije, regije koje su planski, sustavno i dosljedno izgradile svoj identitet oko autohtonih sorti poput malvazije i pošipa. Njihova snaga nije samo u kvaliteti vina, već u jasno definiranoj poruci: ovo je vino koje predstavlja našu regiju, našu kulturu i naš terroir.
Slavonija, s druge strane, iako stoljećima njeguje vinogradarsku tradiciju, predugo je ostajala u sjeni tog narativa. Graševina, najzastupljenija hrvatska vinska sorta, istovremeno je i najzapostavljenija u smislu brendiranja. Često marginalizirana kao „vino za gemišt“, iako nepravedno, nosila je reputaciju vina koje „nema priču“. No vremena se mijenjaju.
U posljednjih nekoliko godina sve više slavonskih vinara ulaže znanje, trud i viziju u proizvodnju vrhunske graševine. I rezultati ne izostaju, brojne zlatne medalje, šampionske titule i priznanja na međunarodnim natjecanjima jasno govore da graševina može stajati rame uz rame s najboljim europskim bijelim vinima. Od suhih do predikata, od pjenušaca do arhivskih etiketa, graševina postaje sve kompleksnija, modernija i tržišno konkurentnija.
No ono što još uvijek nedostaje, i što Istra i Dalmacija već godinama imaju, je strateški, koordinirani iskorak prema tržišnom pozicioniranju graševine kao prepoznatljivog nacionalnog brenda. Slavonija mora odlučno reći: graševina nije samo sorta, ona je naš potpis.
To znači ulaganje u storytelling, edukaciju tržišta, povezivanje s gastronomijom, vinskim turizmom i kulturnom baštinom. Jer graševina nije samo vino. Ona je prilika da Slavonija konačno postane ono što po svemu već jest: relevantna vinska regija Europe.
Festival graševine 2025: Kutjevo ponovno u znaku kraljice hrvatskih vina