Ivana Jakovljević: Local Host spaja autentičnost domaćina s očekivanjima današnjeg gosta

Možda smo posljednjih godina, govoreći o obiteljskom smještaju, previše razgovarali o samom smještaju, a premalo o domaćinu.

Kvadratura, kategorizacija, bazeni, dizajn, oprema, cijene, distribucijski kanali i popunjenost postali su dominantne teme, dok je jedan od elemenata na kojima se hrvatski turizam desetljećima gradio polako ostajao u drugom planu: osobni odnos između gosta i čovjeka koji ga prima u svoj grad, selo, otok ili regiju.

Upravo u toj razlici nalazi se i ideja oznake Local Host, kojom Hrvatska turistička zajednica jasnije izdvaja domaćine kod kojih obiteljski smještaj nije samo nekretnina za kratkoročni najam, nego dio lokalnog turističkog iskustva.

Hrvatski turizam desetljećima se gradio upravo na bliskom odnosu domaćina i gosta. Gosti su se vraćali istim obiteljima godinama, ponekad i desetljećima, a osobni odnos, preporuka i upoznavanje lokalnog načina života bili su prirodan dio njihova boravka. Danas za mnogo toga koristimo nove termine; autentičnost, personalizacija, slow travel, lokalno iskustvo ili održivost – no riječ je, u velikoj mjeri, o starim vrijednostima interpretiranim kroz novi jezik i očekivanja današnjeg gosta.

Bile su i ostale dio DNK-a hrvatskog turizma.

Zato Local Host ne pokušava izmisliti novi model turizma, nego ponovno staviti naglasak na domaćina, osobni odnos i osjećaj da gost nije došao samo prespavati, nego barem nakratko živjeti destinaciju.

Ivana Jakovljević: Local Host nudi autentičnost i drugačije iskustvo smještaja

Upravo iz te perspektive razgovarali smo s Ivanom Jakovljević, domaćinom smještaja Sea House Kaštilac u Kaštel Gomilici i nositeljicom oznake Local Host.

Njezino iskustvo zanimljivo je jer vrlo konkretno pokazuje što se krije iza "apstraktnih" pojmova poput autentičnog iskustva i lokalne povezanosti. Jakovljević goste prima u specifičnom dalmatinskom ambijentu, u nekoliko stoljeća starom prostoru uz more, gdje se povijesna arhitektura i kamen ne pokušavaju pretvoriti u scenografiju, nego ostaju dio svakodnevnog života.

Objekt je pritom suvremeno opremljen i gostu pruža sve ono što danas očekuje od kvalitetnog smještaja, ali upravo je način boravka ono što ga izdvaja. „Local Host ipak nudi autentičnost i drugačije iskustvo smještaja. To nije samo smještaj u kojem dobiješ krevet i kupaonicu pa te zapravo nije briga gdje si. Ovdje na neki način ulaziš u samu bit života lokalnog područja“, opisuje Jakovljević.

Jedan od komentara gostiju posebno joj je ostao u sjećanju. Švicarski par koji je mnogo putovao rekao joj je da je to bio jedan od rijetkih odmora na kojima nisu osjećali potrebu svakodnevno tražiti nove atrakcije i izlete. Umjesto toga uživali su u ritmu lokalnog života, moru, kavi na terasi i druženju s lokalnim stanovništvom.

„Jednostavno su uživali u tom opuštenom stilu života uz more. Ujutro popiješ kavu na terasi, odeš u more, izađeš, ne moraš čekati prijevoz, sjedati u auto ili tražiti mjesto. Razgovor s lokalcima, praćenja našeg ritma života, pogotovo ispijanja kava, pripreme hrane… To je iskustvo boravka“, govori Jakovljević.

Upravo izraz iskustvo boravka dobro opisuje ono što se često izgubi kada turistički proizvod promatramo samo kroz atrakcije, infrastrukturu i sadržaje koje gost treba obići. Iskustvo destinacije nastaje i u vremenu između tih sadržaja.

U jutarnjoj kavi, razgovoru s domaćinom, odlasku u lokalnu trgovinu ili ribarnicu, restoranu koji gost možda nikada ne bi pronašao na prvoj stranici Googlea ili boci lokalnog vina koju ne poznaje. Jakovljević zato gostima već pri dolasku nastoji predstaviti hrvatske proizvode: lokalno vino, maslinovo ulje, sezonsko voće i druge proizvode karakteristične za lokalno područje ili Hrvatsku.

Ponekad su to sasvim mali detalji, no upravo u tome i vidi smisao.

Jakovljević ne skriva da podržava ideju Local Hosta. Štoviše, smatra kako je riječ o dobrom smjeru upravo zato što pokušava napraviti jasniju razliku između različitih modela privatnog smještaja.

„Local Host nudi drugačije iskustvo smještaja. To nije samo smještaj u kojem dobiješ krevet i kupaonicu, nego na neki način ulaziš u samu bit života lokalnog područja“, ističe Jakovljević.

Važan dio iskustva je i komunikacija s domaćinom. Nisu svi gosti isti niti traže iste stvari, pa Jakovljević preporuke prilagođava njihovim interesima - od restorana i izleta do lokalnih iskustava. „Kroz razgovor vidim kome što više odgovara i prema tome dajem preporuku“, objašnjava.

U vremenu kada gost na internetu može pronaći gotovo beskonačnu količinu informacija, vrijednost domaćina upravo je u tome što poznaje destinaciju i može izdvojiti ono što je za gosta relevantno. Zato, naglašava Jakovljević, domaćin mora biti informiran i pratiti što se u njegovu području događa.

„Ima gostiju koji stvarno vole pitati sve. Kada vidiš da su otvoreni za to, šalješ im informacije. Neki mi se jave tijekom dana gdje su bili, što su vidjeli, pitaju što još mogu napraviti. S nekima gotovo postanemo prijatelji. Ali opet im treba dati njihovu privatnost. Tu sam ako im nešto treba, i to je najvažnije da gost osjeti i zna“, govori Jakovljević.

OTA platforme potpuno su promijenile način na koji biramo i rezerviramo smještaj.

Gost danas unaprijed zna gotovo sve o objektu, a cijeli boravak može proći i bez osobnog kontakta s domaćinom. No nije isti proizvod kao domaćinstvo u kojem je osoba koja prima gosta aktivni dio iskustva.

Upravo oznaka Local Host gostu jasno pokazuje tu razliku.

No nije isti proizvod kao domaćinstvo u kojem je osoba koja prima gosta aktivni dio iskustva. Pritom razgovor s Jakovljević otvara još zanimljiviju temu. Velik dio onoga što danas turistička industrija predstavlja kao nove trendove u hrvatskom turizmu zapravo smo nekada radili potpuno prirodno.

Jakovljević je odrasla u Dalmatinskom primorju i dobro pamti vrijeme kada su u obiteljsku kuću dolazili isti gosti iz godine u godinu. Smještaj nije imao današnju razinu komfora, dijelili su se prostori, kuhinja, dvorište, ponekad i kupaonica, ali se između domaćina i turista stvarao odnos koji je teško svesti na klasičnu transakciju kupnje smještaja.

„Možda mi je to ostalo iz djetinjstva. Kod moje bake kuća je bila puna gostiju, ali ti ljudi više nisu bili samo gosti. Bili su kao familija. Dvije obitelji dolazile su po deset ili dvadeset godina, svake godine. Dijelili smo kuhinju, dvorište, sve je bilo zajedničko. Vidjeli bi što kuhamo, zajedno bi se pekla riba i svi bismo jeli. Nisu tražili ništa više od toga“, prisjeća se.

Kasnije su došli noviji apartmani, veći standardi i moderniji hoteli, ali ti gosti nisu nužno željeli otići negdje drugdje. „Njih to nije zanimalo. Zanimao ih je taj doživljaj - da dođu među svoju ‘familiju’ i žive kako mi živimo. Mislim da Hrvatskoj taj pristup treba“, kaže Jakovljević.

To ne znači da veći sustavi nužno nude lošiji proizvod, nego da Local Host predstavlja drugačiji oblik iskustva smještaja, u kojem domaćin postaje ključan dio iskustva gosta i njegove povezanosti s destinacijom.

Zanimljivo je i da je proces apliciranja, prema iskustvu Jakovljević, prilično jednostavan. Kada je vidjela da se oznaka počela promovirati, prijavila se, sustav je provjerio ispunjava li kriterije te je nakon toga dobila oznaku. „Nije bilo ništa komplicirano. Ako stvarno jesi domaćin i zadovoljavaš kriterije, nema tu neke posebne investicije ili zahtjeva. Mislim da se svatko tko smatra da zadovoljava te kriterije može prijaviti“, opisuje Jakovljević i dodaje kako se Local Host u njezinu slučaju temelji upravo na posebnostima samog smještaja i iskustva koje pruža gostima.

„Moj je objekt star petsto godina, nalazi se na hridi i ima izravan pristup moru. Poseban je upravo zbog svoje povijesti i autentičnosti, a istodobno je moderno opremljen i gostima nudi sve što im je potrebno za ugodan boravak.“

Upravo zato Hrvatska turistička zajednica kroz promotivne aktivnosti gradi vidljivost oznake Local Host i njezino značenje među gostima. Ovoga ljeta HTZ je u suradnji s Booking.com-om proveo kampanju „Experience real Croatia“ na tržištima Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Mađarske, koja je ostvarila više od osam milijuna impresija i gotovo 500 rezervacija.

Vrijednost koncepta je u tome da zajedničke standarde gostoljubivosti, lokalne povezanosti i osobnog pristupa svaki domaćin interpretira kroz vlastitu destinaciju, njezin način života, ljude, hranu, prirodu i identitet.

U Dalmaciji ona izgleda kao more, kamen, lokalna ribarnica, konoba, maslinovo ulje i život uz buru, jugo i valove. Jakovljević svojim gostima čak objašnjava da boravak uz more ponekad znači i prilagoditi se moru: skloniti stvari kada zapuše, zatvoriti prozor ili jednostavno prihvatiti da priroda nije kulisa koju se može uključiti i isključiti.

„Ovdje živite uz more. Osjetit ćete more, vjetar i valove. Ako se promijeni vjetar, morate zatvoriti što treba, nitko to neće napraviti umjesto vas. Na neki način morate se suživjeti s tim kako bi bilo da vi ovdje živite“, opisuje.

Isti princip, naravno, u drugim dijelovima Hrvatske izgleda potpuno drugačije. U Slavoniji i Baranji može značiti bicikliranje kroz vinograde, posjet vinaru ili upoznavanje lokalne gastronomije. U Istri susret s proizvođačem, maslinarstvom ili tradicionalnim receptima.

U Zagorju, Međimurju, Lici, Gorskom kotaru ili drugim kontinentalnim područjima lokalni domaćin može gosta povezati s prirodom, tradicijom, lokalnim običajima, poljoprivredom, gastronomijom ili ljudima koje klasični turistički itinerar možda uopće ne obuhvaća.

Upravo se kroz takav odnos prema lokalnoj hrani, proizvođačima, sezonskim namirnicama, prirodi i zajednici otvara i druga dimenzija Local Hosta - održivost koja nije samo ekološka deklaracija, nego prije svega pitanje koliko turistička potrošnja i iskustvo gosta ostaju povezani s prostorom u kojem se turizam događa.

Local Host upravo zato garantira zajedničku filozofiju domaćinstva koja će u svakoj regiji izgledati drugačije.

Ivana Jakovljević svoje goste zna dočekati kruhom, nečim za pojesti ili popiti, kako ne bi prva stvar koju moraju napraviti na odmoru bila potraga za trgovinom. „Ako ste dugo putovali, zašto biste odmah morali trčati negdje u trgovinu? Neka prvo sjednu, pojedu nešto, popiju čašu vina i onda dalje. Odmah ih uvedeš u taj pomalo“, kaže.

Možda je upravo to najbolji primjer onoga što se u turističkim strategijama često opisuje velikim riječima poput personalizacije ili gostoljubivosti. U praksi su to vrlo često male, jednostavne i ljudske stvari. Domaćin koji razmišlja što će gostu trebati prije nego što ga gost mora pitati. Čovjek koji zna da obitelj s djecom treba drugačiju preporuku od para koji želi mir, da biciklist traži jedno, gastronomski motiviran gost drugo, a gost koji samo želi tjedan dana usporiti možda zapravo ne treba nikakav itinerar.

I tu se na kraju vraćamo početnoj ideji.

Biti domaćin.

Ne samo vlasnik objekta, administrator rezervacije ili osoba koja predaje ključ, nego netko tko gosta povezuje s mjestom u koje je došao. Čovjek koji zna gdje se dobro jede, što se upravo događa, gdje otići, što kušati, što možda preskočiti i kako barem nekoliko dana živjeti ritmom destinacije.

I upravo se u tome najbolje vidi vrijednost cijelog koncepta. Ako gost nakon putovanja može reći samo da je imao lijep apartman, onda je dobio dobar smještaj. Ako se sjeća čovjeka koji ga je dočekao, mjesta na koje ga je poslao, hrane koju je prvi put probao, razgovora koji je vodio i osjećaja kako se nekoliko dana tamo stvarno živjelo - onda je dobio nešto više.

A upravo to „nešto više“ opisuje značenje oznake Local Host.

Foto: HTZ