EN
HR
Svi smo godinama slušali priče o dolasku EES sustava (Entry/Exit System). Godinama!
Rokovi za uvođenje ovog masovnog biometrijskog skeniranja na vanjskim granicama EU-a pomicali su se i odgađali unedogled. Prvo 2022., pa 2023., pa 2024. kako se ne bi poremetile Olimpijske igre u Parizu, da bi nakon svih silnih kompromisa sustav konačno postao potpuno obvezan u travnju 2026. godine.
Svaka država članica imala je i više nego dovoljno vremena. Imale su godine čiste tehničke pripreme da nabave skenere, postave kioske, zaposle i obuče ljude i pripreme se za novu realnost u kojoj putnici iz trećih zemalja moraju ostaviti otiske prstiju i sken lica.
I što imamo danas, na pragu prave ljetne špice 2026. godine? Imamo paniku, dramatične apele i traženje alibija.
Rim proglašava "katastrofu" i traži otvaranje ventila
Zadnji u nizu šokova stiže iz Italije, a situaciju je detaljno razotkrio ugledni Financial Times. Prvi čovjek kompanije koja upravlja rimskim aerodromima Fiumicino i Ciampino, Marco Troncone, javno je u intervjuu za Financial Times izjavio da je sustav "nekompatibilan s vršnim volumenima prometa s kojima se suočavamo". Čovjek je svoju zabrinutost za ovo ljeto ocijenio s osam ili devet na ljestvici do deset i ponudio "spasonosno" rješenje: privremeno suspendirati EES provjere i, citiram, "otvoriti ventil". Drugim riječima, pustimo ljude bez registracije da izbjegnemo kaos.
Zanimljivo, upravo je njegova odgovornost bila da sustav funkcniora.
Na isti bubanj udara i udruženje europskih aerodroma ACI Europe. Kako prenosi stručni portal Aviation Week, predsjednik udruženja Stefan Schulte poručio je europskim vlastima da "prestanu glumiti kako EES radi sasvim u redu, jer ne radi", otvoreno tražeći od vlada da iskoriste ugrađenu fleksibilnost sustava i dopuste suspenziju kontrola kako se aerodromi ne bi potpuno začepili.
Zrakoplovni sektor i turoperatori, predvođeni Međunarodnom udrugom za zračni prijevoz (IATA), sada agresivno lobiraju da se ta pravna rupa - koja je schengenskim pravilnikom zamišljena samo kao kratkotrajni izlaz u nuždi u trajanju od nekoliko sati, rastegne na cijelu ljetnu sezonu.
Prije Rima, sličan smo scenarij gledali s Grčkom.
Grčke su vlasti mjesecima ispod stola obećavale britanskim turoperatorima da će njihovi gosti imati "fast-track" tretman i da im se biometrijski podaci neće uzimati preko ljeta. Čisti marketing i pokušaj lovljenja u mutnom. Kada im je Bruxelles lupio šakom o stol i objasnio da europska uredba ne poznaje izuzetke na temelju nečijeg državljanstva, Grci su morali podviti rep i sramotno priznati: "ups, šalili smo se, ipak morate u redove".
Gužve nisu iznenađenje, nego matematička konstanta
Budimo do kraja iskreni: gužve na granicama i aerodromima u ljetnoj špici su potpuno očekivane i logične. Svatko tko imalo razumije turistički promet zna što se događa kada na granični prijelaz odjednom stigne deset autobusa sa stotinama turista koji moraju proći biometrijsko skeniranje. Zna se što se događa kada na aerodromsku pistu u razmaku od pola sata sleti nekoliko velikih, širokotrupnih zrakoplova poput Airbusa ili Boeinga i stvori se trenutačni pritisak tisuća ljudi koje sustav mora obraditi.
To nije nikakva viša sila niti tehnički kvar sustava, nego predvidljiva realnost. Ali za tu realnost postoji vrlo jasno operativno rješenje koje su ozbiljne države i aerodromi odavno implementirali: proširi kapacitete na vrijeme, definiraj jasan protok kretanja putnika, postavi dovoljan broj biometrijskih kioska i precizno predvidi gdje će ti biti kritične točke gužvanja.
Bilo je vremena, nema popuštanja
Pustiti spomenute, ili bilo koju drugu, države da sada, pod izgovorom "spasimo turističku sezonu", progledaju kroz prste i provode kontrole ofrlje je opasan i nedopustiv presedan. Kada direktor rimskih aerodroma javno prizna da oni ne mogu isporučiti 100 posto registracija, to nije kritika prema Europskoj uniji ili softveru. To je javno priznanje vlastite neozbiljnosti, nerada i operativne neučinkovitosti.
Popuštanje onima koji su godinama spavali doslovno ruši cijeli sustav i "pljuje" u lice onim državama, aerodromima i graničnim prijelazima koji su uložili milijune, reorganizirali posao i dočekali travanj spremni. Ako se Italija, Grčka ili bilo tko treći nije pripremio, rješenje ne smije biti suspenzija pravila.
Bilo je i više nego dovoljno vremena, rokovi su se micali godinama i prostora za nova popuštanja jednostavno više nema. Ako se nisu spremili, države i njihove aerodrome treba radikalno i rigorozno kazniti. Ako tvoj aerodrom ne može procesuirati putnike jer si pet godina ignorirao rokove, onda neka tvoji putnici čekaju u redovima po šest sati, neka avioni kasne i neka ti propada turistički promet.
Možda zvuči okrutno, ali to je jedini način da se nacionalne birokracije nauče odgovornosti. Dopustimo li im da pod pritiskom ljetnih gužvi sruše zajednička pravila sigurnosti samo zato što su bili lijeni, onda nam nikakav softver, digitalizacija ni zajednička pravila Europe više nikada neće pomoći.
Pravila u turizmu i sigurnosti moraju vrijediti jednako za sve ili cijeli ovaj europski sustav nema apsolutno nikakvog smisla.
