Prije nego što turistima ispričamo priču o destinaciji, moraju je poznavati ljudi koji u njoj žive

Lokalno stanovništvo je najbolji ambasadori destinacije. I to je istina, ali isto tako ambasador može biti samo onaj tko svoj grad, njegovu povijest, ljude i manje poznate priče doista poznaje.

Dubrovnik kroz DUB PUB KVIZ otvara zanimljiv model uključivanja lokalne zajednice, dok projekt „Upoznaj svoju zemlju“ već godinama pokazuje koliko je vrijedno barem na jedan dan postati turist u vlastitom gradu.

U turizmu puno govorimo o storytellingu, identitetu destinacije, disperziji turističkih tokova i uključivanju lokalnog stanovništva. No prije svega toga postoji jedno jednostavno pitanje: koliko ljudi koji žive u destinaciji zapravo poznaju mjesto u kojem žive?

Ne samo njegove najpoznatije atrakcije, nego ljude, događaje, kvartove, sela, lokalne izraze, povijesne detalje i male priče koje određeni prostor čine posebnim.

Upravo zato zanimljiv je primjer iz Dubrovnika, gdje Dubrovačka razvojna agencija DURA u sklopu projekta People Powered Tourism organizira tematski DUB PUB KVIZ „Koliko dobro poznaješ svoj grad van zidina?“.

Kviz će se održati 25. rujna u Love Baru, a fokus neće biti na najpoznatijoj slici Dubrovnika koju poznaje gotovo cijeli svijet, nego na Gružu te Dubrovačkim Gornjim i Donjim selima.

Sudionici će kroz zabavan i interaktivan format provjeravati koliko poznaju lokalne zanimljivosti, ljude, mjesta i povijest, ali kviz ima i puno ozbiljniju destinacijsku dimenziju. Događaj se koristi za prikupljanje povratnih informacija lokalne zajednice o rezultatima mapiranja i valorizacije lokalnih prirodnih i kulturnih resursa. Građani tako sudjeluju u validaciji kataloga lokalnih resursa te, što je još važnije, u oblikovanju identiteta i priča vlastite destinacije.

Na prvi pogled riječ je „samo“ o pub kvizu. Zapravo je riječ o vrlo dobrom primjeru kako lokalnu zajednicu uključiti u proces razvoja destinacije bez konferencijskih dvorana, prezentacija od stotinu slajdova i još jednog dokumenta koji će završiti na nekoj web stranici.

Lokalni stanovnik prvo mora upoznati vlastitu destinaciju

Često ponavljamo kako su upravo lokalni ljudi najbolji ambasadori svojega grada ili regije. To svakako jesu i mogu biti. Ali ne automatski.

Ambasador destinacije ne postaje se samo činjenicom da negdje živimo. Potrebno je poznavati prostor, razumjeti njegove priče i imati što prenijeti drugome.

Koliko stanovnika nekog grada zaista zna zašto određena ulica nosi svoje ime? Koliko zna priču neke stare kuće, industrijskog kompleksa, lokalnog običaja ili osobe koja je obilježila razvoj njihova grada? Koliko ljudi gostu koji ih pita „Što još ovdje vrijedi vidjeti?“ može ponuditi nešto više od nekoliko najpoznatijih lokacija koje će gost ionako pronaći na internetu?

Tu počinje puno važniji razgovor o destinacijskom storytellingu.

Ako želimo turistima otkrivati manje poznata mjesta, stvarati nova iskustva i usmjeravati ih izvan najopterećenijih turističkih zona, te priče prvo moraju poznavati ljudi koji u destinaciji žive.

I nije dovoljno napraviti katalog, aplikaciju, web stranicu ili turističku brošuru.

Informacija sama po sebi još nije priča.

Potrebno joj je dati kontekst. Povezati mjesto s ljudima, poviješću, emocijom i identitetom. Tek tada neka građevina prestaje biti samo građevina, ulica samo ulica, a selo samo točka na karti.

U tome je vrijednost dubrovačkog primjera. Građanima se ne govori samo što bi trebali znati o svojoj destinaciji, nego ih se kroz kviz poziva da provjere vlastito znanje, otkriju nešto novo, ali i sami potvrde, komentiraju ili nadopune priče koje se o njihovu prostoru oblikuju.

Jer ljudi koji žive u prostoru moraju biti jedan od glavnih izvora znanja o tom prostoru.

Možda određena priča koju institucije smatraju važnom lokalnoj zajednici ne znači gotovo ništa. A možda postoji neka sasvim druga priča, osoba, događaj ili običaj koji nikada nisu završili u službenoj turističkoj interpretaciji, dok ih lokalni ljudi smatraju važnim dijelom svojeg identiteta.

Upravo zato participacija lokalne zajednice ne bi trebala biti formalna stavka u strateškim dokumentima, nego kontinuirani proces.

Nema boljeg nego povremeno postati turist u vlastitom gradu

Ovaj princip u Hrvatskoj već godinama na svoj način pokazuje i „Upoznaj svoju zemlju“, projekt Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske kroz koji turistički vodiči svake godine organiziraju besplatne razglede za građane.

Koncept je izuzetno jednostavan, a upravo zato i snažan: postani turist u vlastitom gradu. 

Jer grad kojim svakodnevno prolazimo vrlo brzo prestanemo gledati turističkim očima. Nama, lokalnim stanovnicima, mnoge su stvari jednostavno uobičajene. Odrasli smo uz njih, gledamo ih svaki dan i upravo zato često ne prepoznajemo koliko su zanimljive i kakvu priču nose.

Sljepoća poznatog

U psihologiji se taj proces naziva habituacija ili navikavanje na podražaj kojem smo stalno izloženi zbog čega mu s vremenom posvećujemo sve manje pozornosti. U svakodnevnom jeziku mogli bismo ga opisati i kao svojevrsnu „sljepoću poznatoga“. Ono pokraj čega mi prolazimo bez razmišljanja, turist ili posjetitelj vidi prvi put. I upravo u nečemu što je nama sasvim obično može prepoznati ono posebno i autentično.

Hodamo istim ulicama, prolazimo pokraj istih zgrada i trgova, ali ih više zapravo ne primjećujemo. Dobar turistički vodič može u samo sat ili dva potpuno promijeniti tu perspektivu. Odjednom saznamo priču o zgradi kraj koje prolazimo desetljećima, otkrijemo detalj koji nikada nismo primijetili ili čujemo priču o osobi i događaju zbog kojih prostor koji nam je do tada bio sasvim običan dobiva novo značenje.

Zato nam ponekad treba turistički vodič da bismo vlastiti grad ponovno vidjeli očima gosta.

I tu možda leži jedan od najboljih modela stvaranja lokalnih ambasadora.

Nema boljeg načina za upoznavanje destinacije nego povremeno postati turist u vlastitom gradu.

Stanovnik koji otkrije novu priču svojega grada sutra će o njemu drugačije govoriti. Možda će je ispričati prijatelju koji mu dolazi u posjet, poslovnom partneru iz inozemstva, gostu apartmana, turistu koji sjedi za susjednim stolom ili nekome tko ga jednostavno pita što bi još mogao vidjeti.

I upravo tada promocija postaje prirodna.

Ne zato što je netko stanovniku dao unaprijed pripremljenu marketinšku poruku koju treba ponavljati, nego zato što je otkrio nešto što mu je zanimljivo i vrijedno dijeljenja.

DUB PUB KVIZ i „Upoznaj svoju zemlju“ koriste potpuno različite formate, ali iza njih stoji ista logika: omogućiti ljudima da ponovno otkriju mjesto u kojem žive.

Jedan to radi kroz pitanja, druženje i interakciju, drugi kroz interpretaciju turističkih vodiča i šetnju gradom. Oba pristupa pokazuju kako upoznavanje vlastite baštine ne mora biti formalno niti dosadno.

Disperzija turističkih tokova počinje znanjem

Dubrovnik je u tom kontekstu posebno zanimljiv upravo zbog pitanja postavljenog u nazivu kviza: Koliko dobro poznaješ svoj grad van zidina?

To je ujedno i jedno od ključnih pitanja turističkog upravljanja Dubrovnikom. Ako želimo da turist izađe iz najpoznatije i najopterećenije zone grada, mora imati razlog za to. Nećemo postići disperziju turističkih tokova samo zato što smo neku lokaciju označili na digitalnoj karti ili napravili novu brošuru.

Potrebne su priče, iskustva i preporuke. A upravo lokalno stanovništvo može biti jedan od najsnažnijih kanala takve disperzije.

Recepcionar, taksist, konobar, domaćin u privatnom smještaju, vodič, trgovac ili jednostavno građanin kojega gost pita za preporuku imaju izravan utjecaj na ono što će taj gost napraviti sljedećih nekoliko sati.

Ako svi daju isti odgovor, svi će gosti završiti na istim mjestima.

Ako lokalni ljudi poznaju širi prostor svoje destinacije, otvara se sasvim drugačija mogućnost. Jedan će gosta usmjeriti prema Gružu, drugi prema zaleđu, treći će mu preporučiti neku lokalnu priču, gastronomiju ili mjesto koje možda nikada ne bi pronašao preko Googlea, Tripadvisora ili Bookinga.

To je organska disperzija turističkih tokova, a ona počinje znanjem.

Zato ulaganje u upoznavanje lokalnog stanovništva s vlastitom destinacijom nije samo lijepa društvena inicijativa. Može biti vrlo konkretan alat upravljanja destinacijom.

Ista logika vrijedi i kada razgovor proširimo s gradova na cijelu Hrvatsku: koliko mi zapravo poznajemo vlastitu zemlju?

Koliko stanovnik Zagreba zna o Slavoniji, Dalmatinac o Međimurju, Slavonac o Lici, a koliko svi zajedno poznajemo desetke manjih gradova i mjesta koji teško dolaze do prostora u glavnom turističkom narativu Hrvatske?

Ako želimo turističke tokove širiti i prostorno i vremenski, onda moramo bolje poznavati ono što nudimo. Ne samo kao turistički sektor nego kao društvo. Jer stanovnici nisu samo potencijalni domaći turisti. Oni su svakodnevni komunikatori identiteta Hrvatske.

Svaki razgovor s prijateljem iz inozemstva, gostom ili poslovnim partnerom potencijalna je preporuka. Ali možemo preporučiti samo ono što poznajemo. Zato destinacijski storytelling ne bi trebao počinjati komunikacijom prema gostu.

Njegova prva publika trebala bi biti lokalna zajednica.

Naravno, cilj nije svakog građanina pretvoriti u turističkog vodiča niti lokalnom stanovništvu nametnuti još jednu obvezu prema turizmu. Upravo suprotno. Cilj je omogućiti ljudima da bolje upoznaju mjesto u kojem žive, otkriju njegove manje poznate priče i sudjeluju u određivanju onoga što njihov prostor predstavlja.

Kada lokalni ljudi razumiju neku priču, osjećaju da im pripada i na nju su ponosni, neće je morati učiti kao turistički slogan.

Ispričat će je sami.

A prije nego što svijetu pokušamo ispričati priču o svojoj destinaciji, možda je prvi korak upravo to: pobrinuti se da je znamo ispričati sami sebi.