Marija Borko: U Đakovu smo pokazali kako tradicijsku kulturu kreirati u atraktivan hrvatski turistički brend

Đakovčani su pristupom organizaciji tradicijske manifestacije pokazali da je tradicijska kultura TOP hrvatski turistički proizvod koji ima snagu postati i TOP događanje. U Đakovu su tradiciju uspješno uklopili u suvremeno turističko tržište stvarajući autentični i snažni destinacijski brend.

Povod za razgovor s direktoricom Turističke zajednice grada Đakova Marijom Borko i etonologinjom Marijom Gačić, nadolazeća je manifestacija, 58. Đakovački vezovi. S ovako dugom tradicijom, „Đakovački vezovi“ simbol su ne samo Đakova nego i cijele Slavonije, ali i tradicijske kulture Hrvatske uopće. 

Slavonija je poznata kao prostor koji je očuvao svoju tradicijsku kulturu, a povrh toga je i prilagodio suvremenim trendovima. Tradicijska kultura se u Slavoniji živi u svakodnevnom životu, ali je postala i gotovo zaseban oblik turističke ponude, turistički proizvod Slavonije. Preobražaj tradicijskih manifestacija u događanja koja osvajaju turističke titule „TOP događanja“ koje dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica, a koje su za prošlu, 2023. godinu, ponosni vlasnici upravo „Đakovački vezovi“, razlog su za čestitke, ali i propitivanje što to Đakovčani tako dobro rade i kako, u turistički slabije razvijenom području, tradicijsku kulturu održavaju na razini TOP turističke ponude.

Direktorica Turističke zajednice grada Đakova, Marija Borko, dio je organizacije i kreiranja sadržaja Đakovačkih vezova posljednjih 16 godina. Upravo u tom vremenu, turizam je počeo snažniji razvoj i prepoznatljivost i u ovom dijelu Hrvatske.

Kako je manifestacija rasla, koje novine je uvela, što od nje očekuje lokalno stanovništvo, a što posjetitelji i kakva je budućnost tradicije u vremenu umjetne inteligencije, pitali smo direktoricu koja brine od digitalnih vizuala do kvadratnih metara šatora, nešto kao „Marija za sve“.

Pa idemo s Marijom Borko u Đakovo!

Direktorice Borko, kako teku pripreme za „Đakovačke vezove“ - TOP događanje iz 2023. godine koje će se u 2024. godini održati od 21. lipnja do 7. srpnja? Je li Vam nagrada i dodatni izazov, a možda i „teret“?

S „teretom“ pobjede nosimo se jako dobro, ima snage za još takvih „tereta“. Nagrada je još jedan u nizu pozitivnih izazova. Svi se svode na osnovno – kako u „Đakovačke vezove“ uključiti sve koji to žele i zaslužuju i kako nepregledno bogatstvo Hrvatske, Slavonije i Đakovštine prezentirati u četrnaest dana. Na te izazove ove ćemo godine dati svoj odgovor i po 58. puta na „Đakovačkim vezovima“.

Bogatstvo i raznolikost programa kao i uključivanje svih dobnih skupina predstavljaju temelj za rast i održivost „Đakovačkih vezova“. Lokalna zajednica autentični je nositelj sadržaja, a u turizmu ništa nije toliko dobro i toliko privlačno kao autentičnost. Neovisno je li riječ o prirodi, tradiciji, hrani, najvažnije je pružiti osjećaj pripadnosti, pa čak i poistovjećivanja s određenim krajem i njegovim vrijednostima.

„Biti svoji“ je osjećaj koji u Slavoniji ima posebnu snagu koja se temelji na prihvaćanju i polazište je našeg nadaleko poznatog gostoprimstva. Naše gostoprimstvo svodi se upravo na to da smo svoji, ne tuđi. Kod nas niste gost, dio ste nas. Ovakav oblik gostoprimstva nemoguće je naučiti, a ionako nisam sigurna niti da je stručno opisan. Uostalom, čemu ga i opisivati, dođite u Đakovo, pa se sami uvjerite. Ako ga uspijete definirati, jedan ste izazov savladali i – nagrada slijedi.

U vremenu sve brojnijih i atraktivnijih događanja „Đakovački vezovi“ dodatno su osnažili kao kulturna, ali i turistička manifestacija. U čemu je tajna?

Osnovna tema i cilj manifestacije nikada nisu mijenjani nego kroz godine nadograđivani. Događanja u sklopu manifestacije svake se godine dinamično prilagođavaju potrebama sudionika i posjetitelja. Također, predanost i uključenost lokalne zajednice koja je u punini uključena u kreiranje, ali i realizaciju Đakovačkih vezova, predstavlja element životnosti same manifestacije.

Stoga bih rekla da je tajna upravo u životnosti naše manifestacije. Tradicija kod nas nije nešto iz knjiga i prašnjavih škrinja, ona je živa životna supstanca. Tehnologija je jedno, a ljudskost, osmjeh, pjesma i ples drugo.

Međusobno se ne isključuju nego nadopunjuju. Na tom tragu, manifestaciju obogaćujemo digitalnim, suvremenim, pa i modernijim sadržajima, ali baš nitko od organizatora, a to su svi Đakovčani, ne napušta osnovnu nit vodilju – tradicijska kultura i Đakovo kao njezino središte.

U konačnici, ovakva realizacija ideje o tome što i kako Đakovčani žele predstaviti Vezovima, moguća je radi bezrezervne podrške glavnog organizatora Grada Đakova i Turističke zajednice grada Đakova koji osiguravaju kontinuitet i kvalitativni rast događanja.

Održivost je top turistička tema koja se primjenjuje na sve segmente i elemente turističke ponude. U Hrvatskoj je dodatno i razvoj turistički slabije razvijenih područja intenzivno istican prethodnih godina. Na koji način vidite Đakovo i Đakovačke vezove u tim ključnim turističkim kontekstima?

Semantički gledano, nakon 58 godina održavanja održivost možemo gledati i kao održavanje. Već i sama činjenica tako dugog kontinuiteta potvrđuje da je riječ o istinskim vrijednostima koje su bliske širokom krugu ljudi i za koje postoji puna podrška lokalnog stanovništva.

Naša manifestacija nije odijeljena niti od grada niti od ljudi nego ih upravo neodvojivo spaja. Prednost za Đakovo kao cjelogodišnju turističku destinaciju je i sam naziv manifestacije koja je postala najjači brend i turistički identitet grada. Neovisno o tome što događanje traje samo određeno vrijeme, tema događanja prisutna je u Đakovu kao destinaciji cijelu godinu. Običaji, konjogojstvo, koncerti, radionice, sve je dostupno u Đakovu tijekom cijele godine, a tomu svakako moramo pridodati i niz drugih manifestacija koje su na tragu tradicije, primjerice Bušari.

Naše gostoprimstvo svodi se upravo na to da smo svoji, ne tuđi. Kod nas niste gost, dio ste nas. Ovakav oblik gostoprimstva nemoguće je naučiti - Marija Borko, TZG Đakovo

Stoga bih jedan aspekt održivosti manifestacije opisala kao podršku održivosti destinacije u cjelini. Đakovo je na brendu Đakovačkih vezova, Katedrale sv. Petra, poznatije kao 'Đakovačke katedrale' i Državne ergele Đakovo, izgradilo svoju jasnu turističku prepoznatljivost s cjelogodišnjim i jedinstvenim atrakcijama na razini šire regionalne destinacije Slavonije i cijele Hrvatske. Naš turistički razvoj nije, neće i ne treba biti strelovit, treba biti siguran, autentičan i iskren i u tome nalazi svoju otpornost na sve izazove.

Doživljaj o kojem govorimo moramo pružiti svakom posjetitelju, a njega osiguravamo kontinuiranom i trajnom brigom o svom gradu, dionicima u sektoru turizma, ali i svim ostalim sektorima kao i podršci radu brojnih udruga. Svi zajedno činimo destinaciju Đakovo jedinstvenim i nezaobilaznim odredištem svakog putovanja kontinentalnom Hrvatskom.

Kako biste Vi, kako organizatorica, ali i osobno kao sudionica Đakovačkih vezova, pozvali goste na hrvatsko TOP događanje u Đakovo?

Svaki naš tekst i objava poziv je tijekom cijele godine i to nije samo formalnost nego odraz cjelogodišnjeg promišljanja o našim Vezovima. Ipak, ako trebam u jedan poziv povezati turističku i osobnu, emotivnu poruku ona bi bila na tragu poticaja na putovanje u kojem će te osjetiti ljudskost, sreću, podršku i strast prema životu, u grad i na događanje gdje su vjernost i predanost u ljubavi prema tradiciji, nasljeđu, precima i potomcima, motivacija svake pjesme, svakog kola i toplina svakog đakovačkog dvorišta i stola. Naša srca i naša dvorišta žele vam dobrodošlicu. 

No, Đakovački vezovi ne bi imali ovakve rezultate da se ipak nije dogodila uspješna simbioza između organizatora i stručnjaka za baštinu. Jedna od tih stručnjakinja je i etnologinja Marija Gačić, iz Heritage Chaser-platforme za primijenjenu etnologiju, producentica dodatnih programa Đakovačkih vezova.

Marija, kako je počela vaša suradnja s Đakovačkim vezovima i koje ste novosti uveli u poznatu shemu programa? 

Moja suradnja s Đakovačkim vezovima započela je 2017. godine kada sam radila kao kustosica u Muzeju Đakovštine. Tada sam se uključila u rad savjetom i praktičnim volonterskim radom. Prvi korak bilo je poboljšanje programa Malih vezova. Bilo je očito da je imamo posla s jednim od najvećih dječjih (folklornih) festivala u Hrvatskoj i da njegove potencijale možemo višestruko iskoristiti – ne samo za dizanje rejtinga Đakovačkih vezova, nego i za promociju baštine u suvremenom kontekstu.

Tako sam, zajedno sa suradnicom Majom Nikačević, prvo pokrenula niz kreativnih radionica za djecu. Radionice se od te 2017. godine odvijaju paralelno s nastupima dječjih folkornih skupina nakon mimohoda gradom. To je uvijek desetak radionica koje nude različite kreativno-edukativne sadržaje koji su svi povezani na neki način s baštinom i tradicijskom kulturom. 

Dalje se tijekom godina dodatno iskristalizirao taj kriterij: svi sadržaji koje na Đakovačkim vezovima kreiramo i realiziramo imaju veze s tradicijskom kulturom, prvenstveno Đakovštine, a onda i ostalih dijelova Slavonije (iznimka su jedino zabavno-glazbeni sadržaji u šatoru). Temelj je, dakle, na šokačkoj kulturi. Kasnije sam i ja svoj profesionalni interes usmjerila prema primijenjenoj etnologiji, pokrenula prvu privatnu etnološku praksu u Hrvatskoj, te kroz interpretaciju baštine, upravljanje baštinom i druge srodne metode, predlažem, kreiram i provodim razne sadržaje za ovaj festival.

Generalno, uvijek imamo na umu da su Đakovački vezovi dio kulture ovoga kraja, možemo reći i dio identiteta. S te strane, nikakve promjene se ne uvode stihijski, nego se postupno obogaćuju postojeći formati sadržajima koji na drugačiji način govore o tradiciji. 

Danas možemo reći da smo u mnogim programima uspješno primijenili spomenute principe: od likovnih i literarnih natječaja za djecu, preko koncertnih programa poput „Baština djeci“ do klasičnih programa poput mimohoda i nastupa folklornih skupina – sve odiše promišljenim pristupom, zaokruženom i kvalitetnom pričom. Publika to prepoznaje i na takve programe rado dolazi. Konkretno, spomenuti program „Baština djeci“ mali je festival koji intenzivno povezuje tradicijsku kulturu sa sadašnjošću: djeca izvode plešu suvremene plesove na glazbu poput Kićine Šokačke grane; električni instrumenti sviraju svatovac, pjeva se o domovini, Šokadiji, Slavoniji, Đakovu, govori se na dijalektu šokačkom ikavicom itd. 

Dodatno, predložila sam više stručno-edukativnih programa s temom baštine, rada folklornih društava itd. Đakovački vezovi su ipak festival koji se temelji na radu foklornih društava, kulturno-umjetničkom amaterizmu kojemu je, uz financijsku potporu, potrebna i stručna podrška. 

Osim toga, uspješno se održavaju likovni i literarni natječaj koji su posljednjih nekoliko godina prerasli u nacionalne natječaje s iznimno dobrim odazivom. 

Prevođenjem tradicije na suvremeni jezik otvaramo novi smjer, produžujemo joj život - Marija Gačić.

Kreirala sam likove za pričaonicu „Živa Đakovština“, koji utjelovljuju registrirana kulturna dobra čiji nositelji žive na području Đakovštine pa se tako tijekom vezovskih dana možete susresti s Ljeljom, Bećarušom, Samičarem, Jahačem lipicanca, Zlatoveziljom itd. 

Ove godine dodatno ćemo zagrijati atmosferu plesnim i glazbenim animacijama po gradu prije svečanog otvorenja Vezova… Cilj je postići to da grad pršti od veselja, šokačke pjesme, plesa i da atmosfera bude ono što će posjetitelji ponijeti kući – do sljedećih Vezova.

Što točno podrazumijeva vaša produkcija sadržaja za Đakovačke vezove? 

Osim početnih savjetovanja s organizatorima, kada se usvoje predloženi programi, pristupam kreiranju sadržaja. Sadržaje kreiram za različitu publiku: od djece, mladih, srednje dobi, starijih, do opće populacije publike koja dolazi u Đakovo iz raznih krajeva. 

Kod interpretaciju baštine i oblikovanja sadržaja za festivalske programe, iznimno je važno poznavati izvorni materijal, tj. tradicijsku kulturu kakva je bila u određenom trenutku u prošlosti, ali i pratiti njene odjeke u sadašnjosti. Tu se uvelike oslanjam na moja stručna, etnološka i kulturnoantropološka, znanja i vještine. No, sadržaje je potrebno dodatno prilagoditi današnjoj publici pa težimo obogaćivanju ustaljenih formata kontekstima, a ne samo šturim informacijama.

Praktično to izgleda tako da radimo npr. reviju narodnih nošnji Đakovštine pokazujući unikatne narodne nošnje popraćene zanimljivom konferansom koja otkriva niz zanimljivih činjenica ispričanih na stilski pitak način, izbjegavajući taksativno navođenje dijelova nošnje ili tehnika ukrašavanja. To ne znači da nam je manje važno koliko podsuknji je obučeno ili kojom tehnikom je nešto izvezeno. To znači da sve to ispričamo na afektivno-interpretacijski način, što publiku dodatno angažira. Dodatno, program smjestimo na neuobičajeno mjesto i dobijemo zanimljiv program kojega ove godine publika s nestrpljenjem očekuje.

Godinama pratim već folklornu scenu i jasno je da su ustaljeni formati smotri folklora postali neodrživi. No to ne znači da se vrijednost folklora i tradicijske kulture gubi. Mislim da se u njima krije iznimna vrijednost koju današnjoj publici treba komunicirati na novi način. To zapravo radimo na Đakovačkim vezovima i iznimno sam zadovoljna i zahvalna organizatorima koji su prepoznali potencijal ovoga pristupa na boljitak festivala. Prepoznaje to i publika. 

Aktivno zagovaram kreativnost u scenskim nastupima folklornih društava, interpretaciju, nove formate i obogaćivanje klasičnih formata. Ne bojim se pri tome da će tradicija zbog toga trpjeti, izumrijeti ili slično. Upravo suprotno. Čvrsto vjerujem, a praksa mi to i potvrđuje, da se takvim pristupom daje novi život tradicijskoj kulturi. Prevođenjem tradicije na suvremeni jezik otvaramo novi smjer, produžujemo joj život. 

Na samom kraju, Gačić naglašava kako da su folklorna društva u Đakovštini poprilično aktivna, vjerna svojoj tradiciji i vrlo otvorena za suradnju.

"S te strane, užitak je raditi na kreiranju programa u kojima se puno prostora daje lokalnim izvođačima, lokalnoj kulturi i koristi prilika što se tisuće ljudi slijevaju u Đakovo da bi vidjeli i doživjeli upravo to: Đakovo i Đakovštinu, Slavoniju, Baranju i Srijem – šokačku kulturu. " zaključuje Gačić.

Foto: TZG Đakovo