Nedo Pinezić: 24 sata u Trstu

"Trst je naš" , bile su parole u vrijeme "Tršćanske krize". 1947. bio je uspostavljen "Slobodni teritorij Trsta" nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika

Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ. Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer "Trst više nije naš" glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj 20. i početkom 21. stoljeća, grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću, industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, "skratili"“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu.

Nakon "trgovačkog pada Trsta", devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda… No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po "Outlet Villageu". Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih "zgoditaka" na "scontima".

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za "naš" Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija.

Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda… Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih "magazzina", trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria… Ulice su pune ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem booking.com platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan/ apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka "kategorizacije". Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine "rade zasjedu", provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu… Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u "našoj" zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste.

Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav "talijanski centar" u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji "buvljak" a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je "Trst naš". https://www.intrieste.com/ 

Autor: Nedo Pinezić, www.nedopinezic.com
Autor naslovne fotografije: Severin Herrmann/ Pixabay