Zašto je dubrovački Park & Ride već sada jedna od najvažnijih turističkih vijesti 2026. godine

Postoji jedna velika zabluda u turizmu.

Ljudi često misle da turizam počinje kada gost stigne u destinaciju. No stvarnost je drugačija. Turizam započinje mnogo ranije - u trenutku kada gost planira dolazak, traži informacije, procjenjuje gdje će parkirati i koliko će cijeli proces biti jednostavan, jasan i predvidljiv. Upravo tada počinje formiranje stvarnog iskustva destinacije.

Destinacije koje to razumiju upravljaju pristupom. One koje to ne razumiju upravljaju posljedicama.

Zato projekt Park & Ride u Dubrovniku nije prometni projekt, nego projekt upravljanja destinacijom. Dapače, i već sada mogu reći kako se radi o jednoj od najvažnijih turističkih vijesti 2026. godine u našem turizamu. Zašto? Jer pokazuje put prema kojem moraju krenuti sve destinacije, a to je upravljanje i strateški razvoj.

Jer svaki automobil koji uđe u povijesnu jezgru nije samo prometni problem. On je prostorni i infrastrukturni problem, ekološki problem, ali i turistički problem. Jer destinacija koja nije ugodna za život lokalnog stanovništva, dugoročno prestaje biti ugodna i za turiste. Gužva i nemogućnost parkinga je ista, kako za lokalno stanpvništvo, tako i za turiste. Ovi potezom se rješeva korijen problema. 

Dubrovnik ovdje radi nešto što je ključno: ne pokušava riješiti gužvu u starom gradu, nego pomiče kontrolnu točku destinacije iz centra na periferiju. Budimo iskreni niti može riješiti gužvu, jer se radi o malom prostoru, praktički jednoj glavnoj cesti - znam svi bi parkirali točno u centru ili ovom slučaju ispred Dubrovačkih gradskih zidina, ali zato postoji upravljanje destinacijom, a ne stihija. 

Osobno smatram kako turisti, kako domaći tako i strani, uopće ne bi uopće smjeli imati opciju doći do centra automobilom, jedino lokalno stanovništvo. I to vrijedi za sve destincije, od Pule do Duborvnika. Potrebno je staviti barijere, mislim na stupiće koji čitaju registraciju automobila, no prije toga je ključno osigurati stabilan sustav i više alternativa. Zabrana je zadnji korak. To nikako da shvate u gradu Zagrebu. 

Uprvo to radi Dubrovnik. Dislociranje parkinga i sprječava da gužva uopće nastane. To je ogromna razlika u kontekstu upravljanja jer prava snaga destinacijskog menadžmenta nije u rješavanju problema, nego u njihovoj prevenciji.

/// Destinacijski menadžment u praksi: Najskuplja vožnja u gradu nije taksi, nego loša recenzija

Posebno je važan jedan detalj: integracija s javnim prijevozom. Park & Ride bez integriranog, multimodalnog prijevoza koji uključuje različite opcije poput shuttle linija, električnih autobusa ili drugih povezanih oblika mobilnosti - ostaje samo parking i kao takav gubi svoj smisao. Park & Ride s javnim prijevozom je jedino rješenje. To znači da destinacija preuzima kontrolu nad svojim vlastitim opterećenjem. I to je ključna riječ: kontrola.

Jer najveći mit turizma je da je rast uvijek dobar. Ali razvoj turizma bez kontrole vodi do degradacije prostora, pada kvalitete iskustva i na kraju pada vrijednosti destinacije.

Dubrovnik ovdje radi upravo suprotno. On smanjuje pristup kako bi povećao vrijednost. I to je suština održivog i kvalitetnog turizma.

Ne dolazi svatko gdje želi, kada želi i kako želi. Destinacija svaka za sebe mora jasno definirati pravila. 

I upravo zato Park & Ride nije parking projekt. To je infrastrukturni temelj nove faze turizma u Dubrovniku. Faze u kojoj destinacija ponovno preuzima kontrolu nad sobom.

Tek prvi u Hrvatskoj

Park & Ride je jednostavno jedan od "najpametnijih" i konkretnih alata, i iskreno, čudim se da u Hrvatskoj odavno nemamo puno više takvih sustava.

O tome sam pisao više puta, još 2017. godine mi to je bilo nelogično.

/// Hoćemo napokon osigurati našim gostima parking?

Ako pričamo o destinacijama koje se razvijaju primarno kroz turizam - koje doslovno žive od turizma, pogotovo one na Jadranu kojima je prostor dodatno fizički skučen zbog magistrale, onda se logično nameće pitanje: zašto nijedna od tih destinacija, recimo Vodice, Trogir, Biograd na Moru i slične, nije kupila zemlju iznad magistrale i osigurala veliki, sigurni parking za turiste?

Zar im Park & Ride i kontrola ulaska vozila u centar ne bi trebali biti čisti interes i dugoročno najisplativija investicija u kvalitetu života i kvalitetu iskustva?

I upravo zato bi iznad magistrale, na ulazima u destinacije, trebalo raditi velike, sigurne Park & Ride zone.

Gost dođe, parkira bez stresa, zna da mu je auto na sigurnom, i spušta se u destinaciju organiziranim javnim prijevozom: električni mini busevi, shuttle, sustav javnih bicikala, sutra možda autonomnim vozilima koji voze samo tu dionicu ( robot taxi ), čim god...ali veza između parkinga i centra mora biti pouzdana, česta i jednostavna.

Dapače, taj bi prijevoz trebao biti uključen u cijenu parkinga, odnosno za korisnika praktično besplatan jer je već sadržan u parking karti, dok sama cijena parkinga mora biti razumna i uravnotežena, a ne postavljena kao još jedan alat za maksimalizaciju prihoda. Sigurno ne 10 eura po satu.

Previsoka cijena parkiranja bez alternative ne upravlja prometom, ona samo kažnjava korisnika, a samim time onda nema niti smisla niti efekta. Jer ovdje cilj nije prihod, nego upravljanje prostorom, očuvanje kvalitete destinacije i unapređenje ukupnog iskustva. Jer tek tada Park & Ride nije parking, nego sustav upravljanja destinacijom.

Rezultat je jednostavan, ali ključan: manje vozila u centru, manje opterećenje prostora, manje buke i stresa - i za goste i za lokalno stanovništvo. Ono što gost dobiva zauzvrat nije samo parking, nego sigurnost, jasnoću planiranja i kvalitetnije iskustvo dolaska.

Naše obalne destinacije su prostorno ograničene i već sada rade na granici svojih infrastrukturnih kapaciteta. Park & Ride nije luksuz, nego nužan alat upravljanja destinacijom u uvjetima ograničenog prostora.

Dubrovnik je ovim potezom napravio ono što razlikuje destinacije koje dugoročno opstaju od onih koje postupno gube vlastitu kvalitetu: preuzeo je kontrolu.

Turizam bez upravljanja nije razvoj niti strategija. To je stihija koja prije ili kasnije počinje degradirati upravo ono zbog čega ljudi dolaze.