„Povratak igri“ kao dio destinacijskog menadžmenta: Turisti se spontano priključuju, a Dalmacija vraća ulični šušur

Nakon iznimno uspješne prve godine, Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije (TZ SDŽ) i Kineziološki fakultet (KIFST) u Splitu nastavljaju suradnju na projektu „Povratak igri“, za što su danas predstavnici navedenih institucija, Ivana Vladović, direktorica TZ SDŽ, i Frane Žuvela, dekan KIFST, potpisali sporazum o suradnji.

Ovogodišnje izdanje manifestacije održat će se tijekom svibnja, a u planu su destinacije Makarska, Hvar, Bol, Imotski i Split. Kroz projekt nastoji se oživjeti javne prostore kroz zaboravljene igre poput preskakanja laštika, školica, povlačenja konopa, skakanja u vrećama, bacanja sličica, pljočkanja i ostalih, potičući pritom fizičku aktivnost djece.

Glavni cilj manifestacije je vratiti život na trgove i ulice, ali i odgovoriti na suvremene izazove sjedilačkog načina života i prekomjerne upotrebe tehnologije kod djece. Stručnjaci i studenti kineziologije primijetili su kako današnja djeca, zbog prekomjerne upotrebe tehnologije, gube osnovne motoričke vještine.

Kroz „Povratak igri“, djeca se, osim što razvijaju koordinaciju i spretnost, socijaliziraju na najprirodniji mogući način, kroz igru koja nije strogo strukturirani sport, već čista zabava.

"Iznimna nam je čast nastaviti ovu uspješnu suradnju s TZ-om nakon prošle godine koja je nadmašila sva očekivanja. Naš cilj je uključiti studente u stvarne projekte, ali i pobrinuti se da tradicionalna igra ostane dio identiteta naše destinacije. U planu imamo i uvođenje kolegija „Tradicionalne dalmatinske igre“ u naš kurikulum. Informacije s terena pokazuju nam da današnja djeca te igre jednostavno ne poznaju. Na nama je da im prenesemo to znanje, da im pokažemo i naučimo ih, a djeca će onda prirodno širiti dalje igru po svojim ulicama i kvartovima" kazao je Žuvela.

Vladović je istaknula važnost manifestacije za domaće stanovništvo, ali i za Dalmaciju kao turističku destinaciju. 

"Pričati o Dalmaciji bez djece, pjesme i onog našeg uličnog šušura jednostavno nije priča koju želimo pričati. Želimo turistima ponuditi autentičan doživljaj Mediterana, onaj „laganini“ način života na otvorenom, a toga nema bez dječje igre. Cilj nam je maknuti djecu od tehnologije i pokazati im koliko je lijepo odrastati u Dalmaciji uz laštik, konop ili balun. Prošle godine odaziv od Trogira i otoka pa do Zagore bio je fenomenalan, a najviše nas je veselilo što su roditelji i starije generacije s istim žarom sudjelovali u igrama. Kad turist vidi takvu živost i veselje na našim ulicama, on kući nosi najljepšu moguću sliku naše destinacije", izjavila je Vladović.

Frane Žuvela, dekan KIFST: Turisti se spontano priključuju igrama

Delan Kineziološkog fakulteta (KIFST) u Splitu kaže kako je prošlogodišnje izdanje jasno pokazalo da su dalmatinskim trgovima i ulicama ponovno potrebni živost, sadržaj i onaj prepoznatljivi „šušur“ koji je nekad bio normalan dio svakodnevice.

„Naši trgovi su utihnuli, a s njima je nestala i ona autentična slika Mediterana u kojoj su djeca i igra bili srce svakog mjesta“, ističe Žuvela dodajući kako upravo zato „Povratak igri“ ne doživljavaju samo kao sportsko-zabavni događaj, nego kao konkretnu mjeru destinacijskog menadžmenta.

Iako je manifestacija primarno osmišljena kao sadržaj za domaće stanovništvo, time se, naglašava, automatski stvara i dodatan sadržaj za turiste koji u to vrijeme borave u destinaciji.

„Prošle godine svjedočili smo kako se turisti spontano priključuju igrama te kako mnogi od njih prepoznaju ove igre iz djetinjstva“, navodi Žuvlea, podsjećajući da je Dalmacija oduvijek bila destinacija koja živi na otvorenom, na trgovima i ulicama.

S obzirom na ugodnu klimu i tople temperature tijekom većeg dijela godine, vidi velik potencijal da se ovakvi sadržaji provode češće i izvan špice sezone. „Kada gost vidi da su ulice pune veselja i šušura, da lokalno stanovništvo uživa i da grad ‘diše’, tada dobiva istinski doživljaj Dalmacije i mediteranskog načina života. To je slika koju nosi kući, slika destinacije koja brine o kvaliteti života i čuva svoju tradiciju na najljepši mogući način, kroz igru“, zaključuje.

Upravo je ta slika, međutim, danas sve rjeđa i među djecom koja u tim prostorima odrastaju.

Žuvela upozorava da su tijekom prošlogodišnje manifestacije primijetili poteškoće koje su nekad bile nezamislive: djeci su, kaže, problematične ritmičke radnje i koordinacija, primjerice okret kod preskakanja laštika ili kontrola tijela pri okretu u skoku, pokreti koji su nekada dolazili instinktivno, a sada im predstavljaju problem.

Žuvela upravo zato razlog vidi u promjeni dječje svakodnevice jer "neurološki razvoj djeteta izravno je vezan uz igru, a igra više nije prirodni dio dana."

"Dijete uz igračku analizira njen oblik, teksturu i boju, čime se aktiviraju ključni centri u mozgu. Odmak od takve stimulacije izravno usporava kognitivni napredak. Slobodna i spontana igra, pokazuju to brojna istraživanja, ključna su za *kognitivni, socijalni i fizički razvoj djece. Igra je primarno sredstvo preko kojega djeca razvijaju intrinzične interese i vještine, uče donositi odluke, rješavati probleme, uče se samokontroli i poštivanju pravila, reguliraju emocije, sklapaju prijateljstva te se zabavljaju. Tijekom posljednjih 50 godina slobodna igra s drugom djecom značajno se smanjila, a postoje i **podaci koji ukazuju da se u tom razdoblju povećala anksioznost, despresija i osjećaj bespomoćnosti kod djece" navodi Žuvela.

Na terenu se ta promjena vidi vrlo konkretno.

Žuvela navodi kako danas postoji i velik broj djece koja nije spremna za upis u prvi razred, pa se pojavljuju i situacije u kojima dijete pokušava prstom „uvećati“ cvijet na papiru, misleći da je riječ o ekranu.

Djeca su, kaže, sve sklonija računalnim igrama jer su dizajnirane tako da češće pobjeđuju, dok u igri na ulici netko mora i izgubiti - a upravo to uči djecu rješavanju konflikata i suočavanju s porazom od najranije dobi. Upozorava i na šire posljedice zamjene igre uživo digitalnim sadržajima: smanjenje tjelesne aktivnosti dovodi do povećanja masnog tkiva, slabijeg razvoja mišića, a posljedično i slabijih motoričkih sposobnosti, zbog čega ovakvi programi imaju vrijednost koja nadilazi samu „animaciju“.

U tom kontekstu spominje i podatak da je poremećaj igranja internetskih igara 2022. godine službeno uvršten u peto izdanje ***Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje, uz istraživanja koja upućuju na povezanost s povećanim stresom, agresijom i nedostatkom empatije.

"Svaka destinacija ima svoju dinamiku i prostor, pa tim unaprijed analizira teren, bilo da je riječ o rivi, gradskom trgu ili travnatoj površini, i koncept igara prilagođava podlozi i uvjetima. Događaj obično traje nekoliko sati, no sve je, prilagodljivo i ovisi o broju zainteresiranih sudionika, uz jedno pravilo koje ne mijenjaju: cilj je da svako dijete koje dođe dobije priliku ravnopravno sudjelovati i osjetiti duh igre." ističe Žuvela.

Kako bi projekt na terenu imao jasnu strukturu, ali ostao dovoljno fleksibilan za svaku destinaciju, Žuvela pojašnjava da tim koji provodi program čini sedam studenata kineziologije koji su prošli obuku za provedbu i organizaciju igara, a na svakoj lokaciji u pravilu sudjeluju četiri studenta s Kineziološkog fakulteta u Splitu.

Upravo student kineziologije, Andrija Kuvačić prenio je iskustva s prošlogodišnjih događanja. "Na svim lokacijama prošle godine odaziv je bio ogroman, igre su spojile sve generacije, a često bi se priključili i turisti. Uz one standardne igre poput laštika, školice, slija i potezanja konopa, svako mjesto u kojem smo bili predložilo bi i neku svoju, lokalnu igru iz djetinjstva. Upravo nam je to cilj i ove godine, otkriti i promovirati autohtone igre svake nove destinacije u koju dolazimo", naveo je Kuvačić. 

Za ovu su godinu napravili i važan zaokret u terminu. Umjesto ljetnih mjeseci, manifestaciju sele u svibanj, za koji Žuvela navodi da se pokazao znatno boljim iz više razloga.

"Pokazalo se da je to znatno bolji termin za organizaciju, prije svega zbog temperatura koje su ugodnije za tjelesnu aktivnost na otvorenom nego u jeku srpnja, a dodatno i zbog toga što je u tijeku školska godina što nam omogućuje da uključimo veći broj škola i djece. Model je postavljen tako da uvijek postoji mogućnost širenja i uvođenja novih igara. Stalno istražujemo i osluškujemo povratne informacije s terena kako bismo uvrstili još više zaboravljenih aktivnosti." zaključuje Žuvela.

Foto: TZ Splitsko dalmatinske županije

Izvori:

* (Frost, J.L. A history of children's play and play environments: Toward a contemporary child saving movement; Routledge: 2010.)

** (Gray, P. The decline of play and the rise of psychopathology in children and adolescents. Americaan Journal of play 2011, 3, 443 – 463).

***(Exploring the inerplay between Internet gaming disorder, Toxic Attitudes and Empathy in Digital Entertainment. Games and Culture 2023.)