Što Hrvatska može naučiti od Škotske i Italije u razvoju genealoškog turizma?

Genealoški ili turizam korijena oblik je kulturnog turizma u kojem putnici posjećuju mjesta iz kojih potječu njihovi preci kako bi istražili obiteljsku povijest i ponovno uspostavili vezu s vlastitim identitetom. Novo znanstveno istraživanje pokazuje da Hrvatska ima veliku dijasporu, bogatu arhivsku baštinu i snažan potencijal za razvoj ovog segmenta, ali još uvijek nema koordinirani nacionalni model poput Škotske ili Italije.

Za milijune ljudi diljem svijeta putovanje u zemlju predaka nije klasičan odmor, nego potraga za osobnom pričom: mjestom iz kojeg je obitelj otišla, prezimenom, kućom ili lokalnom zajednicom s kojom i dalje postoji emocionalna veza.

Zato genealoški turizam nije putovanje prema destinaciji, nego prema identitetu ili povratak korijenima.

Upravo zato novi znanstveni rad autorica Renate Tešije iz Splitsko-dalmatinske županije i Mijane Matošević Radić sa Sveučilišta u Splitu, Sveučilišnog odjela za stručne studije, Back to Roots: A Comparative Approach to Genealogical Tourism Development in Scotland, Italy, and Croatia, objavljen u zborniku radova konferencije CIET 2026 ( str. 164-180 ), otvara važno pitanje za hrvatski turizam: može li Hrvatska razviti sustavan model turizma korijena i pretvoriti svoju bogatu iseljeničku baštinu u održiv turistički proizvod?

Genealoški turizam ili “roots tourism” posljednjih godina sve je prepoznatljivija niša kulturnog i doživljajnog turizma. Riječ je o putovanjima motiviranima osobnim podrijetlom i željom da se posjete mjesta iz kojih potječu preci, pronađu obiteljski korijeni i ponovno uspostavi veza s vlastitim identitetom.

Zemlje s velikom dijasporom upravo u tom segmentu vide priliku za razvoj turizma visoke dodane vrijednosti, koji nije vezan isključivo uz ljetnu sezonu.

Autori su kroz komparativnu analizu usporedili modele razvoja genealoškog turizma u Škotskoj, Italiji i Hrvatskoj, analizirajući institucionalni okvir, turističku praksu, postojeće inicijative te mogućnosti razvoja ovog specifičnog oblika kulturnog turizma. Zaključci su posebno zanimljivi za Hrvatsku, koja raspolaže velikim potencijalom, ali još uvijek nema sustavno razvijen nacionalni model ovog oblika turizma.

Autori pritom ne promatraju genealoški turizam kao još jednu turističku nišu, nego kao odgovor na nekoliko suvremenih izazova turističkog razvoja. Starenje dijaspore, rast interesa za osobni identitet, digitalizacija arhivske građe i sve veća potražnja za autentičnim iskustvima stvaraju nove prilike za destinacije koje mogu ponuditi više od klasičnog razgledavanja znamenitosti. 

Škotska: globalni lider genealoškog turizma

Prema rezultatima istraživanja, Škotska predstavlja najrazvijeniji europski model genealoškog turizma. Njezin uspjeh ne temelji se samo na bogatoj povijesti ili velikoj dijaspori, već prije svega na visoko integriranom sustavu koji povezuje državne institucije, arhive, turističke organizacije, profesionalne genealoge, kulturne ustanove i digitalne platforme.

Genealogija ondje nije dodatna turistička usluga, nego dio nacionalnog identiteta i turističke strategije. Digitalizirani arhivi, profesionalni istraživači obiteljskih stabala, specijalizirane turističke ture i ciljano obraćanje škotskoj dijaspori omogućili su stvaranje prepoznatljivog proizvoda koji privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Škotska je najjači primjer upravo zato što je genealogiju pretvorila u sustav. VisitScotland na službenim stranicama ima posebno pozicioniran segment “Scottish clans and ancestry”, u kojem posjetitelje usmjerava prema klanovima, prezimenima, tartanu, dvorcima, Highland Gamesima i mjestima iz kojih potječu njihove obitelji. Poruka nije generička: dođite u Škotsku. Poruka je: dođite ondje gdje su nekada živjeli vaši preci.

Drugi ključni element je digitalna infrastruktura. Platforma Scotland’s People omogućuje pretraživanje povijesnih zapisa, ljudi, mjesta, crkvenih i poreznih evidencija, naručivanje certifikata te pristup digitaliziranim zbirkama. To je ono što od nostalgije stvara proizvod: gost može istraživati prije dolaska, a zatim putovanje pretvoriti u obilazak konkretnih mjesta, arhiva, groblja, dvoraca i lokalnih zajednica.

Dobar primjer strateške kampanje bio je i Homecoming Scotland 2009, projekt pokrenut kako bi privukao ljude škotskog podrijetla natrag u Škotsku, s programom vezanim uz Roberta Burnsa, kulturu, baštinu, golf i whisky. To pokazuje kako se genealogija u Škotskoj ne promatra izolirano, nego kao dio šireg nacionalnog storytellinga.

Škotska u ovom kontekstu ne prodaje samo dvorce i krajolik, nego osjećaj pripadnosti i povratka vlastitim korijenima ili povratak kući.

Italija pokazuje kako država može pokrenuti razvoj

Drugi primjer u radu je Italija, koja posljednjih godina bilježi snažan razvoj genealoškog turizma zahvaljujući nacionalnim inicijativama usmjerenima prema talijanskoj dijaspori.

Važno je pritom razlikovati dvije razine. Prva je institucionalna: Italija je turizam korijena prepoznala kao nacionalnu inicijativu i kroz projekt Turismo delle Radici ciljano se obraća milijunima Talijana i njihovih potomaka u svijetu, potičući ih da posjete mjesta svojih predaka.

Druga je komunikacijska i storytelling razina, gdje je najbolji primjer Stanley Tucci. Njegove serije Searching for Italy i Tucci in Italy nisu projekti genealoškog turizma, nego autorski dokumentarci o hrani, regijama, ljudima i kulturi. No upravo kroz gastronomiju Tucci pokazuje kako se identitet jedne zemlje može istraživati kroz lokalne recepte, obiteljska sjećanja, krajolik, povijest i svakodnevni život.

Zato je Tuccijev primjer važan za Hrvatsku. On pokazuje da se interes za korijene ne mora uvijek aktivirati kroz arhiv ili rodoslovno stablo. Može početi kroz tanjur, vino, dijalekt, otočki običaj, staru obiteljsku kuću ili priču lokalnog čovjeka. Hrana nije zamjena za genealogiju, nego ulaz u identitet. Upravo taj spoj Italija koristi bolje od većine zemalja, a Hrvatska iz njega može puno naučiti. 

Njegov primjer također pokazuje koliko snažan alat za razvoj turizma korijena može biti autentičan kulturni storytelling, čak i kada nije nastao kao dio turističke strategije.

Hrvatska ima potencijal, ali nema sustav

Najzanimljiviji dio rada odnosi se upravo na Hrvatsku.

Autori zaključuju kako Hrvatska raspolaže bogatom arhivskom baštinom, razvijenim okvirom suradnje s iseljeništvom i velikom dijasporom, ali još uvijek nema sustavno razvijen model genealoškog turizma. Dakle, preduvjeti postoje, ali nedostaje organizirani sustav koji bi ih pretvorio u konkurentan turistički proizvod.

Rad posebno ističe nekoliko ključnih izazova, kao što su: nedostatak specijaliziranih edukacijskih programa, fragmentiranu digitalizaciju arhivske građe, nedovoljnu povezanost institucija te još uvijek nedovoljno jasno pozicioniranje genealoškog turizma unutar hrvatske turističke ponude.

To znači da danas osoba hrvatskog podrijetla koja želi istražiti svoje korijene uglavnom sama kontaktira arhive, župe, matične urede ili lokalne zajednice te sama organizira svoje putovanje. Dakle, umjesto koordiniranog turističkog proizvoda, često nailazi na niz nepovezanih institucija i pojedinačnih inicijativa.

Dalmacija je već napravila prvi konkretan korak

Iako znanstveni rad upozorava da Hrvatska još nema sustavan nacionalni model, važno je naglasiti kako prvi konkretni primjeri već postoje.

Splitsko-dalmatinska županija nedavno je pokrenula projekt “Povratak korijenima”, u sklopu kojeg je educirana prva generacija profesionalaca za genealoški turizam.

Kroz dvodnevni program dvadesetak polaznika prošlo je edukaciju o radu s matičnim knjigama, arhivskom građom, katastarskim evidencijama, prezimenima, grobljima, digitalnim bazama podataka, ali i zaštiti osobnih podataka te izradi specijaliziranih itinerara za potomke hrvatskih iseljenika.

Posebna vrijednost projekta nije samo edukacija vodiča, nego činjenica da se priča već počela pretvarati u konkretan turistički proizvod. Na platformi Dalmatia Storytelling već su dostupne ture i interpretatori povezani s programom “Povratak korijenima”, što znači da genealoški turizam u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije više samo razvojna ideja, nego iskustvo koje se može rezervirati i kupiti. Upravo to je ključna razlika između potencijala i proizvoda: destinacija ne ostaje na razini koncepta, nego gostu nudi konkretan ulazak u vlastitu obiteljsku i lokalnu priču.

Upravo takav pristup potvrđuje jedan od glavnih zaključaka znanstvenog rada: genealoški turizam nije romantična ideja ili usputni turistički proizvod, nego interdisciplinarni sustav koji povezuje turizam, arhive, povijest, kulturu i lokalne zajednice.

Velika prilika za kontinentalnu Hrvatsku

Genealoški turizam mogao bi biti posebno važan za kontinentalne regije, Dalmatinsku zagoru, Liku, Gorski kotar, Slavoniju, Baranju, Srijem te brojne manje otoke.

Jedan od zanimljivijih domaćih primjera je Susak, iako nije nastao kao planski razvijan turistički proizvod.

Susak je desetljećima obilježen snažnim iseljavanjem, osobito prema Sjedinjenim Američkim Državama, pri čemu se velik dio sušačke zajednice vezao uz New Jersey i šire područje New Yorka. Prema dostupnim podacima, na otoku danas živi tek mali broj stanovnika, dok znatan broj potomaka Suščana živi u SAD-u, a ljeti se mnogi vraćaju na otok svojih obitelji.

Susak je zato važan kao primjer “turizma korijena” koji nije nastao iz strategije, nego iz stvarne životne veze dijaspore i mjesta podrijetla. Povratak na otok nije motiviran klasičnom turističkom ponudom, nego obiteljskom memorijom, prezimenima, grobljem, govorom, običajima, nošnjom, kućama i osjećajem pripadnosti. Upravo takvi primjeri pokazuju da Hrvatska već ima autentične mikro-modele genealoškog turizma, samo ih još nije sustavno prepoznala, interpretirala i povezala u nacionalni proizvod.

Za razliku od klasičnih turista, genealoški posjetitelji ne dolaze zbog najpoznatijih atrakcija. Njihov je motiv osoban. Žele pronaći mjesto iz kojeg je njihova obitelj iselila, posjetiti župnu crkvu u kojoj su kršteni njihovi preci, pronaći obiteljsku kuću, obići groblje ili upoznati daljnje rođake.

Takvi gosti često ostaju dulje, putuju izvan glavne turističke sezone, uključuju više članova obitelji i imaju veću emocionalnu spremnost ulagati u autentična iskustva. Upravo zato ovaj oblik turizma može pridonijeti diverzifikaciji hrvatske turističke ponude te jačanju manje razvijenih destinacija.

Susak pokazuje da se turizam korijena ne mora nužno “izmisliti” jer u mnogim hrvatskim sredinama on već postoji, samo ga treba profesionalno organizirati.

Iskusni stručnjaci, Gary Lawrie, profesionalni genealog iz Heart of Scotland Ancestry, i Manja Lilek, licencirana turistička vodičkinja i stručnjakinja za istraživanje slovenskog i hrvatskog porijekla, podijelili su svoja dugogodišnja iskustva u ovoj specifičnoj grani turizma.

Hrvatska ne treba kopirati Škotsku, nego izgraditi vlastiti model

Najveća vrijednost ovog znanstvenog rada nije samo usporedba Škotske, Italije i Hrvatske, nego činjenica da jasno pokazuje kako genealoški turizam nije proizvod koji nastaje spontano. On se gradi sustavno kroz povezivanje institucija kao navažniji segment, kao i arhiva, lokalne povijesti, kulturne baštine, turističkog sektora i dijaspore u jedinstven doživljaj povratka korijenima.

Škotska je taj sustav gradila desetljećima kroz digitalizaciju arhiva, profesionalne genealoške usluge i snažan nacionalni storytelling. Italija je turizam korijena podigla na razinu državne inicijative usmjerene prema milijunima svojih iseljenika i njihovih potomaka. Hrvatska ima drugačiji povijesni i kulturni kontekst, ali jednako vrijedan temelj: snažnu dijasporu, bogatu arhivsku građu, župne knjige, lokalne zajednice i milijune ljudi koji i danas osjećaju povezanost s mjestima iz kojih su njihovi preci otišli.

Primjer Splitsko-dalmatinske županije pokazuje da Hrvatska više ne kreće od nule. Međutim, da bi genealoški turizam prerastao pojedinačne lokalne inicijative i postao ozbiljan nacionalni turistički proizvod, potrebno je povezati arhive, turističke zajednice, muzeje, vodiče, DMC agencije, znanstvene institucije i hrvatske zajednice u svijetu u jedinstven sustav “povratka korijenima”.

Jer gost koji dolazi zbog svojih korijena ne dolazi samo posjetiti Hrvatsku. On dolazi pronaći dio vlastitog identiteta. A to je iznimno jaka emocija i jedan od najsnažnijih motiva putovanja.

P.S. Zanimljivo je da je upravo ove godine Hrvatska turistička zajednica u međunarodnoj kampanji angažirala Johna Malkovicha, koji je dobio hrvatsko državljanstvo zbog svojih obiteljskih korijena. Iako kampanja nije bila usmjerena na genealoški turizam, upravo ovakve autentične priče pokazuju koliko snažna može biti emocionalna povezanost s vlastitim podrijetlom.