Zaštitili smo proizvode na razini EU, što dalje?

U registru zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla na razini EU upisani su Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres, Krkčki pršut, Neretvanske mandarine, Ogulinskog kiselog zelja/ Ogulinskog kiselog kupusa, Baranjskog kulena, Ličkog krumpira, Istarskog pršuta/Istrskog pršuta, Drniškog pršuta, Dalmatinskog pršuta, Poljičkog soparnika/ Poljičkog zeljanika/ Poljičkog uljenjaka, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje , Korčulansko maslinovo ulje i Paška janjetina, a trenutno je još 14 proizvoda u procesu zaštite oznakama izvrsnosti i zemljopisnog podrijetla na razini EU.

Oznake izvrsnosti i zemljopisnog podrijetla na razini EU štite autohtonost proizvoda kao i lokalnu ekonomiju, no cijeli posao ne staje dobivanjem oznake. Dapače, pravi posao tek tada počinje. Smisao cijele ideje je upravo poticanje lokalne ekonomije, zaštita izvornosti kao i očuvanje od izumiranja lokalnih tradicionalnih proizvoda. Kako se turizam bazira na upoznavanju novih kultura življenja, a samim time i otkrivanja novih tradicionalnih jela, potrebno je zaštićene proizvode podići na veću razinu i u pravom smislu staviti ih u službu turizma. Kroz brendiranje i zaštitu se stvara dodana vrijednost, veća cijena, potiče lokalno gospodarstvo, bolja promocija i svakako najvažnije osjećaj lokalne i autohtone pripadnosti.

No, lokalni poduzetnici moraju imati korist od istog, kao i cijela turistička destinacija. To podrazumijeva da zaštićeni proizvodi budu sastavni dio turističke destinacije. To je posao svih turističkih djelatnika, gadova i županija, a ne lokalnih proizvođača. Proizvođači „samo“ moraju proizvoditi proizvode po zaštićenim procedurama, a moraju biti zaštićeni od nelojalne konkurencije te moraju imati korist, a to je zarada. Ako se ne zaokruži cijela priča nema uspjeha.

Konkretno, svi turisti koji dođu recimo na otok Krk, moraju biti svjesni tih proizvoda, proizvodi moraju biti dostupni u svakom restoranu, konobi i drugim lokacijama gdje ih turisti mogu konzumirati kao i kupiti. Pravi posao bi bio kada bi svi restorani koristili samo zaštićeno Krčko maslinovo ulje, to bi trebao biti jedan od imperativa. Osim poticanja lokalne ekonomije, restorani bi imali dodanu vrijednost i svakako bi dugoročno profitirali. Smisao turizma je upravo kroz razvoj lokalne ekonomije koja direktno podiže kvalitetu života lokalnog stanovništva. Svi poduzetnici i građani, mikro lokacije kao što je otok Krk, žive od istog proizvoda, a to je turizam. Bez sinergije svih turističkih sudionika nema dugoročnog uspjeha.

Također, svi stanovnici otoka Krka, bez obzira bave li se turizmom ili ne, moraju biti ponosni ambasadori Krčkog turizma, a samim time i zaštićenih proizvoda. Tu se radi o poštivanju samih sebe, svoje tradicije, povijesti i u konačnici identiteta - osjećaj lokalne pripadnosti.

Upravo se tu može primijeniti i teorija signala (signaling theory). Gost prije kupnje najčešće ne može sam provjeriti je li neki proizvod zaista autohton, proizveden na tradicionalan način ili povezan s područjem iz kojeg dolazi. Oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla zato djeluje kao signal povjerenja i kvalitete koji smanjuje nesigurnost pri izboru proizvoda.

Međutim, sama oznaka nije dovoljna ako gost ne zna što ona znači. Tu počinje posao brendiranja. Potrebno je godinama sustavno graditi prepoznatljivost proizvoda, povezivati oznaku s destinacijom, gastronomijom, restoranima, trgovinama, događanjima i turističkim iskustvima te kontinuirano komunicirati priču koja stoji iza proizvoda. Tek kada gost prepozna naziv, razumije njegovo podrijetlo i spreman je zbog toga platiti veću cijenu, oznaka prestaje biti samo administrativna zaštita i postaje stvarni tržišni kapital lokalne zajednice. Zato se uspjeh zaštite ne bi trebao mjeriti brojem registriranih proizvoda, nego time koliko su oni prepoznati, korišteni i ekonomski valorizirani u destinaciji.

No, kako ovo pišem svjestan cijele situacije u turizmu i ugostiteljstvu na Jadranu tj. ponude restorana koji većina gleda samo kratkoročnu zaradu, sve gore navedeno čini mi se "neostvarivo".  Tragično je kako ne vidimo širu priču i kako sve napisano, što bi trebalo biti normalno, čini se kao iluzija i nenormalno. Sustav vrijednosti nam se skroz urušio, a to je pitanje puno šire tematike, kako turizma tako i stanja u društvu.

Ali opet sve nam je na raspolaganju i sve imamo, od znanja, primjera dobre prakse, izvora financiranja… te se vračamo na ključni element i početak svake priče - sve je do ljudi.

Ljudi su ti koji svojim djelovanjem i proaktivnosti mijenjaj stvari na bolje. Sve kreće od pojedinca i lokalne sredine što je najbolji dokaz kako je čovjek ključ uspjeh turizma. Poštujmo sami sebe, naš lokalni način življenja, našu povijest, identitet kao i naše autohtone proizvode jer jedino tako će nas poštivati i drugi. I ne zaboravite, turisti su željni autohtonih proizvoda, samo ih moramo lijepo upakirati i ponuditi im.

3,2,1…krenite pričati svoje autohtone priče, sve je do Vas samih.

Povezana vijest : Uskoro 14 novih proizvoda zaštićeni oznakama izvrsnosti i zemljopisnog podrijetla na razini EU