Zašto nema sluha u široj populaciji kada se govori o problemima prekomjernog turizma?

Zašto nema sluha u široj populaciji kada se govori o problemima prekomjernog turizma?

Odgovor je jednostavan, overtourism zapravo jako dobro funkcionira i lukrativan je.

Kada ste atraktivna destinacija, rast smještajnih kapaciteta je logičan. U nedostatku drugih, ili sigurnijih investicija, još logičnije je da novac ide tamo gdje je povrat "siguran". Uz to ulažete u ono što Hrvati (a sve više i stranci kod nas) najviše vole, nekretnine, a njima cijene zadnjih godina konstantno rastu. Uz to profitiramo "ti i ja", a ne neke velike "profita žedne" kompanije.

Kako to onda ne može biti dobro?

Pa dobro je za one koji se time bave.

Međutim, postoje granice dobroga o kojima ne razmišljamo.

Nekontrolirani rast stvara neravnoteže koje neminovno vode ka eroziji kvalitete, a na koncu i prema manjoj profitabilnosti, a sasvim sigurno prema manjoj kvaliteti života u destinacijama, ali i sa posljedicama za cijelu RH.

Prvo, destinacija ima ograničen prostor. Kada je previše turista, nastaju gužve koje nitko ne voli. I nije teško doći na loš glas.

Drugo, restorani i kafići ni približno ne rastu tempom kao smještaj. Otvara se prostor za fast-foodove i profitiraju trgovački lanci. OK. Ne moramo biti Nizza, iako bismo mogli.

Treće, rast kapaciteta stvara ozbiljne komunalne izazove. Otpad, odvodnja... Ni u Zagrebu ne uspijevamo riješiti ovaj naočigled banalan problem.

Četvrto, raste potreba za serviserima klima, uslugama pospremanja, konobarima, uglavnom za vrijednom niže-kvalificiranom radnom snagom, ali ih je već sada teže dobiti nego kirurga, a malo tko se kod nas time želi baviti. Ali naći ćemo već negdje nekoga, samo neka radi. Kako radi, manje bitno.

Peto, nikoga nije briga za one koji se ne žele baviti turizmom, ili nisu imali sreću da su se rodili u "turističkoj familiji". Ako kao mlad čovjek nemaš naslijeđenu nekretninu, primoran si napustiti vlastiti zavičaj jer su cijene astronomske s obzirom na standard. Stranci neka provedu svoja 2 mjeseca tu u svojoj vili, ili kao u turisti u nečijem apartmanu, a ostatak godine gradovi duhova, a naši mladi vani.

Šesto, znam dug je post, imat ćemo bogat Jug i Zagreb, a svi oni koji nisu uskočili na taj vlak-jedini dobar biznis u Hrvata-neka se snađu ili odu. Svima koji se turizmom bave bit će dobro, turizam baš neće biti na nekoj razini, ali vjerojatno dovoljno prihvatljivoj da funkcionira. Imamo veliku sreću da smo "lijepi".

To što si mnogi ljetovanje u vlastitoj zemlji više ne mogu priuštiti, to što postajemo zemlja za kratkoročni najam za bogate koja će sve više ovisiti o uvozu radne snage iz od nas siromašnijih zemalja, umjesto da smo ga pažljivo koristili za jačanje standarda svih nas, who gives a f*** u turbo-tržišnoj ekonomiji kao što smo mi!

Da se vlasti kroz desetljeća nisu oslanjale na Bogomdani perpetuum mobile tromjesečni turizam, već da je vodila brigu o drugim sektorima, možda bismo ti i ja danas mogli ljetovati u hotelima na našem Jadranu.

Nekada sasvim normalno, danas utopija većini.

Autor: Prof. dr. sc. Josip Mikulić