Zoran Pejović: Paradoksi naši svagdašnji 

Kada sam započeo pisati ovu kolumnu, cilj mi je bio ponuditi optimističan ton, usmjeren na prilike koje se kriju iza izazova. No, vrlo brzo sam shvatio da će ono što slijedi rijetko koga učiniti zadovoljnim. Turizam, u svojoj srži, nije priča o jednostavnim odgovorima niti o zadovoljavanju svih očekivanja. Suočeni smo s paradoksima koji nas prate svakodnevno. 

Paradoksi naši svagdašnji 

Održivi turizam postao je ideal kojem mnogi, makar deklarativno, teže, no iza tog pojma kriju se složeni izazovi i paradoksi. Iako se često koristi s vjerom u bolje sutra, održivi turizam ima kvazi-religijsku komponentu, oslanjajući se na velike riječi i ideologiju umjesto na konkretne odgovornosti i mjere. Upravo zbog toga koncept odgovornog turizma bliži je stvarnosti. Odgovornost podrazumijeva konkretne akcije i odluke koje stvaraju mjerljiv učinak na okoliš, zajednicu i buduće generacije. 

No, praksa pokazuje da put prema odgovornom turizmu nije jednostavan. Dok svi govore o potrebi odgovornosti, stvarne mjere i raspodjela te odgovornosti često su daleko od pravednih i uravnoteženih. Industrija se nalazi u situaciji gdje su zahtjevi brojni, a zadovoljenje svih strana gotovo nemoguće. 

Jedan od ključnih paradoksa tiče se upravo raspodjele odgovornosti. Hotelske kuće često su u prvom planu kada se govori o ekološkim standardima i odgovornom razvoju, dok hotelski smještaj čini tek devet posto ukupnih kapaciteta u Hrvatskoj. Privatni smještaj, koji dominira smještajnim kapacitetom, ima drugačiji operativni okvir i često izostaje iz takvih razgovora. Hoteli ulažu u tehnologije za smanjenje otpada, projekte energetske učinkovitosti i promociju lokalnih vrijednosti, dok se privatni smještaj manje suočava s takvim zahtjevima. Ovakva neravnomjernost otvara pitanje kako osigurati sustavni pristup odgovornosti, pri čemu svi sudionici imaju jasnu ulogu i doprinos. 

Paradoks se krije i u samoj percepciji turizma.

Danas ljudi toliko zaziru od riječi 'turizam' da sve rjeđe žele biti turisti i radije se nazivaju putnicima (tourists vs travellers). Čini se da su turističke aktivnosti, unatoč njihovoj neospornoj ekonomskoj i društvenoj vrijednosti, postale gotovo sinonim za masovnost i negativan utjecaj, dok se identitet 'putnika' povezuje s autentičnošću, odgovornošću i dubljim doživljajem. Ironično, oba pojma opisuju ista ponašanja i prakse, ali s različitim društvenim predznakom. Ovo je izvrstan primjer gdje ideologija nadvladava praksu, a deklarativnost zamjenjuje stvarno djelovanje. 

Ovdje dolazimo do dodatne dimenzije raspodjele odgovornosti. Nije samo na destinacijama i pružateljima usluga da preuzmu odgovornost za održivost, već i na samim putnicima. Njihovi izbori oblikuju turizam, od smještaja koji biraju do načina na koji konzumiraju lokalne resurse i kulture.

Prebacivanje odgovornosti isključivo na industriju ili pojedine segmente, poput hotelskih kuća, zatvara oči pred činjenicom da je održivi turizam kolektivni pothvat. Putnici, bilo da se nazivaju turistima ili putnicima, također nose svoj dio tereta u osiguravanju ravnoteže između očuvanja prirode i društvenog razvoja. 

Sljedeći paradoks odnosi se na percepciju uspjeha. Kada slavimo rast, suočavamo se s optužbama za uništavanje destinacije. Kada prikažemo pad, kritiziraju nas kao neuspješne poslovne subjekte. Destinacije poput Dalmacije, Kvarnera i Istre ovise o kontinuiranom priljevu gostiju kako bi održale ekonomsku stabilnost, ali istovremeno trpe optužbe za prekomjerni turizam i iscrpljivanje prirodnih resursa.

Ovo stvara situaciju u kojoj ne postoji odluka koja zadovoljava sve strane. 

Paradoks sezonalnosti dodatno komplicira situaciju. Hrvatski turizam gotovo u potpunosti ovisi o ljetnim mjesecima, kada destinacije doživljavaju vrhunac posjećenosti, dok ostatak godine ostaje infrastrukturno i gospodarski neiskorišten. S jedne strane, sektor se zalaže za produljenje sezone, dok s druge strane, država uvodi "zimski red" plovidbe za Jadroliniju već s prvim danima listopada. Ovaj nesklad otežava stvaranje uvjeta za cjelogodišnji turizam, iako je upravo ravnomjernija distribucija gostiju ključ za održivost. Kako bi rekla jedna američka poslovica, moramo biti sposobni hodati i žvakati žvaku istovremeno, razvijajući sezonske kapacitete i paralelno stvarajući ponudu koja privlači goste tijekom cijele godine. 

Još jedan paradoks leži u dilemi "priroda ili društvo."

Nova ulaganja u ozbiljne infrastrukturne i hotelske projekte često su jedini način održavanja života lokalnih zajednica na određenim destinacijama. Ta ulaganja omogućuju radna mjesta, poboljšavaju svakodnevni život i stvaraju uvjete za ostanak stanovništva. No, svaka izgradnja neminovno utječe na prirodu.

Paradoksalno, lokalne zajednice, koje najviše ovise o prostoru, često su najglasnije u podršci projektima koji omogućuju razvoj i sigurnost, dok stanovnici urbanih centara, osigurani kompletnom infrastrukturom, zagovaraju strogu zaštitu prirode. Ovo stvara jaz između potreba onih koji ovise o prostoru i onih koji ga promatraju izvana. 

Koncept održivosti često se oslanja na univerzalne, da ne kažem uvezene standarde koji zanemaruju lokalne specifičnosti. Mjere koje funkcioniraju u velikim sustavima rijetko su primjenjive na manje aktere. Energetski učinkovite tehnologije, primjerice, često su financijski neodržive za manje hotele, iako bi dugoročno donijele koristi. Ovaj nesrazmjer ukazuje na potrebu za prilagodljivijim pristupom koji uvažava različite kapacitete i mogućnosti svih sudionika. 

Paradoksi koje doživljavamo nisu prepreke, već poziv na promišljanje. Oni nas potiču da redefiniramo prioritete i razmotrimo nove modele, ali i da dopustimo otvoreni razgovor neopterećen ideologijama. Ako uspijemo prepoznati odgovornost kao zajednički temelj, turizam može biti katalizator pozitivnih promjena, čuvajući ono što je dragocjeno dok omogućava bolji život zajednicama koje ga čine stvarnim. 

Autor: Zoran Pejović, konzultant za razvoj i strategiju u luksuznom hotelijerstvu i Član Uprave Jadranka Turizma

*Kolumna objavljena izvorno u hrturizam novinama. Želite primati hrturizam novine? Postanite dio hrturizam obitelji.