Turizam je sinergija i suradnja ljudi, a ne disperzija

Turizam je sinergija i suradnja ljudi i cijele zajednice uz maksimalno korištenje lokalnih resursa kroz pričanje autentičnih, jedinstvenih i nezaboravnih priča i doživljaja. Logično jer smisao turizma je upravo...

Turizam je sinergija i suradnja ljudi i cijele zajednice uz maksimalno korištenje lokalnih resursa kroz pričanje autentičnih, jedinstvenih i nezaboravnih priča i doživljaja.

Logično jer smisao turizma je upravo otkrivanje novih načina i kulture življenja, a samim time turizam sam po sebi nije sam sebi cilj niti svrha ako ne povećava kvalitetu lokalnog stanovništva, nije samoodrživ te ne priča i prodaje autohtone priče. Jednostavno, zar ne? Ne i u Hrvatskoj kojoj se turizam nije dogodio jučer, dapače dogodio se sredinom 1880-ih u Opatiji, a nažalost događa se i danas.. Zašto nam se turizam samo događa? Zato jer se strateškim ne bavimo razvojem turizmom kao i turističkih destinacija. Prvo strategija, a onda hoteli (infrastruktura ), a ne obrnuto.

Bez obzira na pozitivne primjere i dalje prodajemo sunce, more i plažu, zato i imamo problem sa sezonalnosti, a kada je tako, onda kada nema sunca nema ni turizma. Rješenje sezonalnosti je prodavati kvalitetan i raznolik autentičan sadržaj te zaokružen turistički proizvod. Kada pogledamo kako funkcioniraju Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica, HGK  i sustav turističkih zajednica, kako županijskih tako i lokalnih, ne mogu se oteti dojmu kako godinama svatko priča svoju priču bez toliko potrebne sinergije i zajedničkog djelovanja, što bi trebalo biti logično i jedino normalno. Također, cijeli sustav je nažalost više služio političkim igrama nego struci i profesionalizmu. Umjesto sinergije, mi imamo disperziju.

Suludo i kontra produktivno. Sve se svodi na formu, a ne sadržaj. 

Nedavno imao sam čast pričati o važnosti pričanja priča u turizmu turističkim poduzetnicima u sklopu jedne konferencije na Jadranu. Nakon konferencije do mene je prišao jedan lokalni poduzetnik da me pita za savjet. Naime, kako sam poduzetnik ističe ima oko deset buggy-a kao dodatni turistički sadržaj u sklopu aktivnog turizma, cijelu infrastrukturu, ulaže u marketing, ima razrađen turistički proizvod s više tematskih tura, priča s turističkom zajednicom i domaćinima u obiteljskom smještaju, ali i dalje se muči tj. bez obzira što ima posla, nikako ne može postići kontinuitet gostiju. Pitao me je što da radi. Odgovor je jednostavan –  da priča s lokalnom i županijskom turističkom zajednicom, domaćinima u obiteljskom smještaju i svim drugim turističkim sudionicima kako bi se uklopi u zaokružen turistički proizvod.

No, tu je upravo problem, zaokruženog turističkog proizvoda nema. Svi gledaju sami sebe, bez zajedničke suradnje i toliko potrebne sinergije. Imamo disperziju, a ne sinergiju. To je nažalost klasičan obrazac našeg turizma koji se događa u turističkim destinacijama. Problem na svim razinama na koji mi se stalno žale razni turistički djelatnici niz cijele obale kao i kontinenta.

Suludo i kontra produktivno samom smislu turizma. Gledamo kratkoročni profit, sami sebe umjesto da se svi zajedno udruže kroz održivi i dugoročni razvoj turizma. Nije cilj danas nešto prodati i ostvariti kratkoročni profit, nego prodati i sutra, a to možemo samo održivim turizmom i zaokruženim turističkim proizvodom. U turizmu je jedino važan onaj konačni zaključak gosta – je li mu bilo dobro i hoće li se vratiti sljedeće godine?

A može biti zadovoljan samo ako mu je godišnji odmor ispunjen sukladno njegovim očekivanima, a za to svakako nije dovoljno samo sunce i more nego kvalitetan, raznolik i autentičan sadržaj. Zato bi svakom domaćinu u obiteljskom smještaju, hotelijeru kao i svim turističkim sudionicima trebalo biti u interesu da ima kvalitetne partnere, sadržaje, atrakcije, proizvode u turističkoj destinaciji kako bi usmjerio svoje goste da ih doživi. Čak i bez provizije da preporučuju i promoviraju svojim gostima sve ostale sadržaje jer svi imaju interes i to je win-win kombinacija – gost je zadovoljan, ispunjen, pretvorili smo ga u besplatnog ambasadora hrvatskog turizma i ono najvažnije opet će se vratiti.

To je to – to je turizam. Ne resorti, jednoličnosti, masovnost, kvantiteta nego autentičnost, samoodrživost i kvaliteta. Tu se samo po sebi nameće pitanje koji je naš turistički proizvod i koje turiste uopće želimo? Odgovor svakako ne može biti sve i svašta. Zato Zadar mora besplatno promovirati jedan Nin, kao i što Dubrovnik mora prodavati Pelješac, Mljet i Korčulu. Zašto? Zbog raznolikog, kvalitetnog i autentičnog sadržaja koje može kroz sedam dana ponuditi gostima, a ne jedan dan. Tu se opet vežemo na priču oko brendiranja regije, jer niti jedna tur destinacija ne može ponuditi sadržaja više od dan-dva, ali kao regija svako može.

Primjećujete slijed kako se sve veže jedno za drugim?

Naravno ovo je široka tema, implikacije su velike i jako važne, a kako pišem ovaj članak samo mi razne dolaze ideje i primjeri. Turizam nije jedna industrija, nego horizontalno i vertikalno veže sve druge industrije. Zato turizam i je toliko kompleksan i ima toliki utjecaj na lokalnu ekonomiju te se svakako turizmom moramo baviti strateški i dugoročno, a ne po inerciji i slučajno.

Povežite se, pričajte zajedničke priče, zaokružite turistički proizvod ili da budem još jasniji – turizam nije pojedinačni, nego timski sport.

Sinergija i suradnja, a ne disperzija.

 

Povezana vijest:

Vijesti: