Je li nam stalo do priče koju pričamo našim turistima?

Biti turistički vodič trebalo bi biti čast. Da, čast jer po samoj definiciji turistički vodiči su ambasadori hrvatskog turizma. Turistički vodiči pričaju priče o destinacijama, povećavaju dnevnu potrošnju turista,...

Biti turistički vodič trebalo bi biti čast. Da, čast jer po samoj definiciji turistički vodiči su ambasadori hrvatskog turizma.

Turistički vodiči pričaju priče o destinacijama, povećavaju dnevnu potrošnju turista, generiraju kvalitetan dodatni sadržaj destinacije, kao i „prodaju“ svojim savjetima sve aktivnosti i doživljaje destinacije. Također, turistički vodiči su dobar duh destinacije i prijatelj turista koji znaju i pričaju lokalne priče kojih nema u turističkim brošurama.
Toliko važni za naš turizam, a toliko podcijenjeni, pogotovo u kontekstu razvoja i promocije turističkih destinacija. Oni su pripovjedači priča, prodaju emocije i doživljaje te svakako jedan od ključnih faktora konačne odluke gostiju: Vratiti se u destinaciju ili ne?

Ako mislite da pretjerujem, nemojte zaboraviti kako motiv dolaska turista nije hotel, nego upravo doživljaj i sadržaj destinacije. Nažalost, njihov doprinos nije priznati koliko bi trebao, te kao i u drugim turističkim sektorima, vlada kaos. Od licenci do edukacije i konačne izvedbe. A izvedba je ključna! Toliko važna da se ne smije prepustiti slučaju.

Je li nam stalo do priče koju pričamo našim turistima?

Ako je, onda bi svakako svaki turistički vodič trebao polagati posebne licence za svako zaštićeno područje. Ne može netko naučiti nešto o destinaciji preko interneta ili turističke brošure i onda tu plastičnu i preopćenitu priču pričati turistima. To nije storytelling, tu nema emocija niti sadržaja, nego sam puke forme. A ako je Hrvatska po nečemu jedinstvena na svijetu, onda je to po raznolikosti u načinu i kulturi življenja i tisućama autohtonih i vjerodostojnih priča koje su najvrjednije bogatstvo. Priče koje su najvrjedniji turistički kapital. Sve druge destinacije na svijetu izmišljaju razno razne priče koje nisu vjerodostojne, a s druge strane upravo te priče s kojima smo mi bogati ih ne pričamo. Samo moramo biti to što jesmo – Hrvati, te pričati naše priče, a ne biti loše kopije drugih.

12743668_10206850918685671_8738748912081281005_n

Original ima vrijednost, a ne kopija.

Zato je suludo i kontra produktivno da turistički vodiči koji nisu prošli kvalitetnu i opširnu edukaciju, bilo domaći ili strani, vode turiste po zaštićenim lokalitetima i pričaju krive i neistinite priče. Naravno, sustav edukacije je jedna velika tema s kojom se treba pozabaviti, kao i kontrolu kvalitete izvedbe. Kada pričamo o EU direktivi, o čemu se trenutno vodi rasprava, dapače, treba otvoriti mogućnost svima, kako domaćim tako i stranim turističkim vodičima da polažu ispite i imaju mogućnost vođenja zaštićenih lokaliteta, to je i jedna od glavnih vrijednosti Europske unije. No edukaciju možemo i moramo kontrolirati, a ne da se licence dobivaju šakom i kapom, ( govorim iz vlastitog iskustva s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, a koliko čujem od iskustva drugih turističkih vodiča stanje je manje-više isto svugdje, čast iznimkama ), a također ako nam je stalo do priče koju pričamo, tada moramo i kontrolirati izvedbu.

Sve je do ljudi i do sustava kako je postavljen. Sustava u ovom slučaju nema. A ako nemaš strategiju razvoja imaš kaos na terenu.

Nažalost kako u svemu , tako i u domeni turističkih vodiča ima puno problema na terenu, opet sve počinje od činjenice kako se niti strateški niti planski ne bavimo razvojem turizma. Argumenti kako su naši turistički vodiči skupi ili loše vode svakako je tema za raspravu, ima svakakvih ljudi pa tko i turističkih vodiča. Gdje je turistička inspekcija, koliko turističke agencije plaćaju i koriste lokalne vodiče, biraju li kao kriterij cijenu ili kvalitetu izvedbe, koja je neka minimalna cijena vođenja itd… puno je pitanja i tema za konstruktivnu raspravu, no svi ti problemi su rezultat sustavnog zanemarivanja i opet bez jasne strategije razvoja i sinergije svih sudionika nema uspjeha.

Upravo je na problematiku EU direktive koje se direktno tiče turističkih vodiča jučer otvoren pozitivan dijalog između Ministarstva turizma i struke tj. udruga turističkih vodiča. To je jedini pravi način, otvoren i argumentiran dijalog.

Apsolutno treba otvoriti tržište prema svima, te će se tržište onda samo regulirati i “selektirati” loše, dobre i izvrsne. No prvo i osnovno treba nama biti stalo što i kako se pričaju naše priče, te moramo zaštititi naš identitet, baštinu i povijest. Jer ako ne poštujemo sami sebe, neće nas poštivati niti drugi. Sve je na nama samima kako i hoćemo li regulirati tržište te se početi sustavno, planski, dugoročno i strateški baviti turizmom.

Turizam je prekompleksan da bi ga se prepustilo inerciji i slučaju.

Strateški razvoj turističkih destinacija kao i turizma općenito mora biti imperativ, a svakako kako u cijeloj toj priči turistički vodiči imaju jednu važnu ulogu. Turistički mozaik se sastoji od tisuću kockica, te je svaka kockica jako važna, koliko god se možda činila manje važna ili mala.

Što više struke i profesionalizma te argumentirane i konstruktivne rasprave to bolje, jer jedino tako možemo dugoročno i kvalitetno rasti i razvijati se, kako kao pojedinci tako kao i društva u cijelosti.

Za kraj da Vam ispričam jednu fenomenalnu turistička priču - Bačva puna doživljaja
Prošlo ljeto, posjetio sam Nacionalni park Krku. Ovaj put nisam bio na slapovima Krke, inače prve asocijacije kada spomenemo NP Krku kao i zasigurno najljepši i najposjećeniji dio Nacionalnog park, nego sam bio na gornjem toku predivne rijeke Krke, točnije na Roškome slapu.

Nakon obilaska bio sam u jednoj domaćoj i autohtonoj konobi u kojoj se se u zemlji nalazile dvije bačve u koje se doslovno ulijeva Krka. Odmah mi je u glavi bio upitnik i pitanje čemu služi ova bačva? Naravno, za osvježenje hehe.

Da, bačva služi da se posjetitelji mogu osvježiti, uči u bačvu i doživjeti ledenu Krku koja teče neprestano u bačvu. Ljudi moji, koji je to doživljaj. Naravno kako sam morao to doživjeti i kako sam ušao u bačvu. Osjetiti ledenu, bistru i moćnu Krku na leđima. Fenomenalno i neopisivo. To je onaj doživljaj i priča koja se na zaboravlja i zato je upravo najveća moć turizma u pričama i nezaboravnim doživljajima koji su pucaju od emocija.

img_7644

E sad onaj dio priče koji otkriva važnost turističkih vodiča.

U konobu dolazi grupa stranih mladih turista predvođeni turističkim vodičem. U glavni mi se odmah vrti kako bi bilo odlično da turistički vodič povede grupu i sam prvi uđe u bačvu kako bi pokazao turistima da mogu i oni. Na moje oduševljenje, upravo se to dogodilo poslije ručka.  Turistički vodič se skinuo i ušao u ledenu bačvu, na oduševljenje grupe. Naravno kako su ga slijedili i drugi te da je nastao opći pozitivni „kaos“ –  slikanje, vikanje, borba i tenzije kako uču u ledenu vodu itd… stotine slika je podijeljeno na društvenim mrežama, ali i ono najvrjednije nezaboravno iskustvo i doživljaj.

E to je prava turistička priča.

Cijelu priču o esenciji turizma na Roškome slapu pročitajte ovdje 

 

Vijesti: