Ručnici, opijanje, golotinja…sve je super dok novac teče

Svjedoci smo i ove godine raznih apsurda u našem turizmu i raznih događanja, koje možemo okarakterizirati kao opću ludnicu u trci za novcem i uništavanju našeg toliko vrijednog resursa...

Svjedoci smo i ove godine raznih apsurda u našem turizmu i raznih događanja, koje možemo okarakterizirati kao opću ludnicu u trci za novcem i uništavanju našeg toliko vrijednog resursa – turizma.

Svjedoci smo kao i svake godine kako turisti „rezerviraju“ svoj dio plaže ručnicima. Svjedoci smo kako i dalje kronično nedostaje parkinga u našim turističkim destinacijama. Svjedoci smo kako nam odjednom, sada kada smo napokon poznati i puni turista, više ne odgovaraju neki turisti i njihovo ponašanje. Super nam je kada imamo veliku zaradu od turista, no pitamo se jer baš moraju tako glasno puštati glazbu i tulumariti tijekom večeri.

Da, najbolje da nam turisti samo pošalju novce, te da niti ne dođu!

Spomenuti problemi, kao i razno razni drugi, samo su još jedan dokaz kako nam nije stalo do turista i turizma te kako se turizmom ne bavimo, nego nam se i dalje događa. Da, svi ti problemi proizlaze iz jedne žalosne činjenice, iako smo u turizmu desetljećima i dalje se ne razvijamo strateški.

Da nam je stalo do turista, a trebalo bi jer od njih živimo, kao i da nam je stalo do dugoročnog i strateškog razvoja turističkih destinacija svakako ne bi imali spomenute probleme. Zar je stvarno toliko teško uvesti reda s „rezervacijom“ plaže s ručnicima. Zar je stvarno teško angažirati komunalnog redara koji će kupiti ručnike ujutro i navečer i bacati ih u smeće. Ili još bolje donirati ih i reciklirati kako bi dobili novu vrijednost. Zar je stvarno toliko teško čistiti plaže svaki dan, postaviti dovoljno koševa za smeće, urediti šetnice, čistiti ježeve iz plićaka da djeca ne stanu na njega… Ne zaboravimo da ovjde pričamo o moru i plaži koji je glavni resurs i motiv dolaska.

Golotinja i kazne

Ako se strateški razvija turistička destinacija onda se i zna koji profil turista želimo i očekujemo te sukladno tome formiramo turistički proizvod, cijene, ponudu, sadržaj, infrastrukturu itd… Jednostavno, zar ne?

No, problem je kod nas što bi svaka destinacija htjela imati sve – od luksuznog turizma, obitelji s djecom, umirovljenika, mladih željnih zabave itd… Takav pristup je nemoguće, to su kruške i jabuke. Svaki profil turista ima svoje zahtjeve i očekivanja, koja su totalno suprotna od drugih. Primjerice sigurno kako obitelji s djecom žele sasvim nešto drugo od mladih koji posjećuju festivale. Također, turisti su nam bili super kada su nas otkrivali i počeli dolaziti. Trljali smo ruke i vikali samo dolazite i ostavite novce, ne mareći za dugoročni i održivi razvoj. Grabili smo, a i dalje sam grabimo novac i ne gledamo što će biti sutra. Nismo razvijali turističke destinacije te sukladno tome nismo niti postavljali pravila ponašanja.

Turisti se ponašaju onako kako smo im dopustili i kako smo ih naučili. Ako se mogu šetati goli po Hvaru i napijati se godinama u Novalji po cijele noći, tko je tu kriv? Turisti ili turistička destinacija? Naravno, kako se Englezi ne mogu tako ponašati u Londonu, a odgovor je jako jednostavan – jer im nije dopušteno i kažnjivo je. Mi smo im to dopustili i tako ih naučili jer nam nije bilo stalo do razvoja turizma i destinacije, nego smo gledali isključivo kratkoročni interes i grabili novac iz godine u godinu. Naravno kako takvo ponašanje turista nije dobro i kako ga treba regulirati i staviti u određene okvire, ali opet strateškim planiranjem, edukacijom i djelovanjem. A ne odmah lupiti novčane kazne i to tijekom špice sezone. Kakvu to poruku šaljemo?

Sada trebamo ponovno educirati turiste, a to je proces koji traje, no kada su turisti već tu, educirajmo ih za sljedeću godinu. Iskomunicirajmo s turističkim agencijama pravila ponašanja, prvo upozorimo jednom, pa ako treba i drugi put pa tek onda novčana kazna. Otišli smo predaleko i neke destinacije su se pretvorile u pravu Sodomu i Gomoru ne slučajno, dapače, svjesno jer se strateški nisu razvijale.

Problem vrišti godinama, a nikoga nije bilo briga. Novac, novac i samo grabi novac – koga briga za sutra.

Parking

Ako nam je stalo do gostiju, zar nam ne bi trebalo biti stalo gdje će oni parkirati svoja vozila tj. hoće li uopće moći parkirati u destinaciji? Mi smo i dalje prvenstveno destinacija u koju većini slučajeva turisti dolaze automobilom. E sad, ako netko putuje pet do deset sati do naše destinacije i zna da će teško naći parking u startu imamo veliki problem.

Ako pričamo o destinacijama koje se razvijaju primarno kroz turizam – žive od turizma, pogotovo one u Dalmaciji kojima je prostor dodatno skučen zbog magistrale, zašto niti jedna od tih destinacija kao recimo Vodice, Biograd na moru itd… nije kupila i osigurala zemlju iznad magistrale i osigurale turistima parking? Ako pričamo o destinacijama koje imaju novaca, žive od turizma i turista, zar im to ne bi trebalo biti u interesu? Osiguran parking riješio bi veliki problem turistima jer bi znali da ne moraju tražiti parking nakon „deset“ sati vožnje do destinacije, što je izrazito frustrirajuće. Jasno vam je da turisti kada su napokon došli u destinaciju, sve što žele je smjestiti se i osvježiti se u moru, pogotovo ako putujete s djecom.

Osiguranim parkingom bi pokazali da vam je stalo do turista, zaposlilo bi se četiri ili više djelatnika, smanjili bi gužvu u destinaciji, gosti bi se spuštali u destinaciju električnim vozilima. Kada ne bi postojao problem s parkingom gosti bi češće i koristili svoje automobile bez straha da će ponovno morati tražiti parking, te bi obilazili automobilom i okolne destinacije i samim time imali bi bolji doživljaj cijele regije što bi dodatno potaknulo turističku potrošnju.

Win-win, zar ne? No, prvo nam mora biti stalo do turista i razvoja turizma.

Foto: http://www.llog.eur.hr

Strateški razvoj turističkih destinacija                                     

Svi ti problemi su toliko apsurdni i godinama se ponavljaju, a zanimljivo kako sam upravo zbog jednog takvog apsurda u nizu u našem turizmu i počeo prvo pisati blog, te kasnije pokrenuo portal HrTurizam.hr.

Turizam je izrazito dinamičan, složen, heterogen, multidisciplinaran te vertikalno i horizontalno veže razne industrije. Upravo zato je kompleksan i ne smije se razvijati po inerciji niti slučajno, nego isključivo strateški i održivo. Moramo si postaviti pitanje što želimo i koje turiste želimo? Koji je naš turistički proizvod? Kako vidimo destinaciju za 5-10 godina? Koliko uopće destinacija može primiti gostiju dnevno, tjedno, mjesečno? Kakva nam je infrastruktura? Moramo se početi baviti turizmom, strateški, održivo i dugoročno. Turizam je sinergija svih dionika, a kod nas je nažalost upravo suprotno – disperzija. Svi, čast iznimkama, gledaju kratkoročno, samo sebe i svoje interese.

Puno pitanja, ali za sva ta pitanja ima i odgovora, naravno samo ako nam je stalo do strateškog i održivog razvoja. Uništavamo destinacije i resurse, pretvaramo se u destinaciju s tri zvjezdice za masovni turizam, rušimo rekorde svake godine, trenutno smo u trendu…. Sve je super i odlično, zar ne?

Pitam se: Zašto je onda turistička potrošnja sve manja i manja? Zato mladi sele iz „razvijenih“ turističkih destinacija? Zašto sve manje i manje lokalno stanovništvo sudjeluje u turističkom proizvodu? Zašto imamo problem s nedostatkom radne snage?

Ovo je samo jedna mala kockica našeg turističkog mozaika i problematike. Mogao bi napisati knjigu o svim problemima i implikacijama, kako loših tako i pozitivnih. Moram spomenuti i naplaćivanje WiFi-a, kao i rad klima uređaja po satu. Koliko još daleko možemo ići i izrabljivati turiste, naplatiti im porez na zrak koji udišu? Ipak je naš zrak čist i poseban. Apsurdima nema kraja… Samo kod nema veze što godinama ispuštamo kanalizaciju u Nacionalni park Plitvička jezera i uništavamo toliko vrijedan resurs, važno je samo da novac od turista dolazi! 

Žalosno, ali istinito, no najžalosnije je što se za problem zna godinama i nikoga nije briga. Apsurd je blaga riječ za to, no to je slika i prilika našeg turizma.

Pametnom dosta.

 

Vijesti: