HR
Stalno sam u nekoj vrsti razgovora i razmišljanja.
Ne znam kako to opisati nego kako mi mozak stalno radi. Jako teško mi je čitati knjige, gledati razna videa te slušati predavanja i panel rasprave na konferencijama, jer stalno razmišljam na skoro svaku rečenicu i izjavu, koja mi otvara neke nove ideje i misli, povezuje priče pa stalno zalutam mislima.
Probao sam više "taktika", no odlučio sam da je najbolje da zaustavim video i pustim misli. Tako da mi treba puno vremena i koncentracije da pogledam jedan video ili pročitam knjigu, stalno se vraćam unazad više puta da pročitam ili pogledam s razumijevanjem.
Baš sam prije pisanja ovog članka gledao video od 18 minuta o brendu CitizenM. Mislim da sam ga gledao sat i 15 minuta, nisam mjerio, ali sigurno sat vremena.
Sad mi se vrti rečenica "budan sanjam" ili u toj metafori, ja stalno "budan razgovaram i razmišljam" sam sa sobom: dok istražujem, čitam, gledam, pišem, objavljujem, vodim zanimljive rasprave u komentarima na društvenim mrežama, primarno na Linkedinu, ili direktno s kolegama preko poruka i telefonskih razgovora.
Tako da što više otvaramo pitanja ili idemo dublje i dublje, više shvaćam koliko ima nijansi ili mozaika u ukupnoj slici.
U toj svakodnevnoj interakciji glasnih razmišljanja, najviše rastem kao osoba ( kako privatno tako i poslovno ) i kao netko tko pokušava razumjeti i oblikovati ovu čarobnu i kompleksnu priču zvanu turizam. I zato stalno pozivam na argumentiranu raspravu, jer upravo kroz dijalog dolazimo do dubljeg i šireg razumijevanja.
U moru komentara i rasprava, ovaj tjedan dva komentara su mi baš otvorila oči iz neke nove perspektive te me još jednom podsjetila zašto je turizam puno više od brojki, koliko je višeslojan, a čak nekad i "kontradiktoran". Nema a priori jedno pravilo jer pričamo o ponašanju ljudi te uvijek ima različitih krajnosti ili obrazaca "van okvira". Možemo probati previdjeti ponašanje ljudi kroz razna istraživanja tržišta ( od politike do proizvoda ) no uvijek ima krajnosti i izuzetaka. Tako je i u turizmu. Ljudi smo ili sto ljudi sto čudi - kako kaže stara izreka.
Njemački turisti ili 100 eura negdje "vrijedi manje, a negdje više"
Ovaj tjedan sam bjavio članak vezano uz njemačko tržište, u kojem je njemački statistički ured napravio usporedbu razina cijena u kojoj pokazuje koliko košta ista usluga restorana i hotela u drugoj zemlji u usporedbi s Njemačkom. Ili jasnije u kojim je državama njemačkim turistima odmor jeftiniji nego kod kuće.
/// Hrvatska među povoljnijim destinacijama za Nijemce, ali konkurencija je i dalje jeftinija
Hrvatska je i dalje među jeftinijima ( -14% ), ali jasno je kako imamo pad u nazad dvije godine s njemačkog tržišta, što je jasan signal kao i poruka sektoru: bez aktivnog pozicioniranja i razumijevanja promjena u preferencijama, gubimo korak.
No, jedan od komentara na FB je bio od Damir Lacković koji je u svojem postu, među ostalim, istaknuo: "Njemački turist je naučio da je njegova plaća ogromna i da za tu plaću dobije puno više, nego što bi dobio u Njemačkoj. Tu već zalazimo u psihologiju potrošača. Ta vremena "carevanja njemačkih turista" su prošla... "
Zanimljiv pogled o kojem prije nisam razmišljao. I ima tu puno istine, s jedne strane stanje Njemačke ekonomije i utjecaj rasta cijena, kao i s druge strane rast drugih ekonomija, među ostalim, i hrvatske ekonomije. Ili bar kvalitete našeg hrvatskog turističkog proizvoda. Danas za njemačkog turista 100 eura vrijedi manje u Hrvatskoj nego prije, ali još uvijek više nego u Njemačkoj. Jedan od razloga je i naš razvoj i podizanje kvalitete.
Uvijek svaku situaciju moramo gledati i iz perspektive kupca ili njihovim očima.
Drugi komentar je bio na članak: Kad se percepcija pretvori u logistiku, a autentičnost u robu - gubimo ono zbog čega smo stvarali turizam, koji je govorio o pretjeranoj turistifikaciji i gubitku autentičnosti. Tino Kera je na Linkedinu dao svoj pogled iz druge perspektive.
"Prejednostavno je optužiti turizam za gubitak autentičnosti. Postoji jedan još jači faktor: evolucija domicilnog stanovništva. Njihovi se životi razvijaju, njihove potrebe rastu, njihovi interesi proširuju. Zašto bi Dubrovčanin ili Venecjan ili Rovinjež ostao živjeti u centru srednjovjekovnog grada? Njihov život više nije srednjovjekovan. Za moderan život trebaju automobil, parkirno mjesto, dodatnu spavaću sobu, a možda i man cave. Za moderan život trebaju veći prostor van srednjovjekovnog centra. Turizam postaje jedini razlog/način da ulažu i očuvaju stare stanove u srednjovjekovnom centru. Umjesto da ga lijeno kritiziramo, pogledajmo konačno turizam iz nove perspektive - kao spasitelja."
I da, upravu je iz te perspektive. Svako ima svoj stil života, kao i preferencije kod putovanima. Turizam donosi razne pozitivne benefite, među ostlim i očuvanje kulturne baštine, a ima i negativne strane. Stvar je u upravljanju, ali samo ako ga mi vodimo, a ne on nas i kako naći najbolji balans između kvalitete života lokalne zajednice i razvoja turizma.
Dakle ovi komentari otvaraju neke nove rasprave, razmišljanja, otvaraju pogled na stvari iz neke druge perspektive, nekad su rezultat i promijene mišljenja. I zato je rasprava važna. Ne moramo se usuglasiti ( nema tu pobjednika ) oko neke teme, ali moramo i možemo konstruktivno raspravljati.
Uvijek se možemo složiti kako se ne slažemo, zar ne? I to je uredu, ali svaka rasprava donosi neku novu vrijednost.
Drvo jabuke i lekcija o drugačijoj perspektivi
