Edvin Jurin: ’Alo, jel’ ima tko da radi?

Sjećam se one stare samoupravne šale iz ne previše dalekih vremena. Radilo se o radu i neradu. Kad treba čistiti, nema sića za vodu. Kad ima sića, nema vode....

Sjećam se one stare samoupravne šale iz ne previše dalekih vremena. Radilo se o radu i neradu. Kad treba čistiti, nema sića za vodu. Kad ima sića, nema vode. A kad ima sića i vode, nema radnika, jer su na zboru radnih ljudi. I tako unedogled.

Nešto slično događa nam se u drugom fokusu, barem ako je vjerovati najavama za 2022., u hrvatskom turizmu. Nije bilo turizma, imali smo radnike. Došao je turizam, nestadoše radnici. I opet tako iznova.

Jedna za nas prilično uspješna turistička sezona, a time najvećim dijelom i turistička godina je upravo završila (drago mi je da smo dobro prognozirali ostvarenja), a druga se nazire u magli turističkih nedoumica. Već sada se javlja strah da hrvatskom turizmu nedostaje 35 tisuća zaposlenika. Ne znam kako je to izračunato, ali znam da se vapaj diže do neba.

Izgleda da ne možemo računati na svoje domaće, a koliko vrijeme odmiče ni na bivše ”domaće” radnike iz susjednih republika. Upravo čitam kako se i tamo javlja manjak radne snage, jer primjerice u Srbiji mnogi ne želi raditi više za 350 eura mjesečno.

Nastavno, u Francuskoj je turizam i ugostiteljstvo prošle godine napustilo 150 tisuća radnika, u Njemačkoj gotovo 300 tisuća ili svaki šesti uposlen u ovom sektoru, a u Velikoj Britaniji se tu otvorio krater od 200 tisuća slobodnih radnih mjesta kako zbog Brexita tako i pandemije.

Dugoročno planiranje postaje – nužnost  

Što to znači?  Prije svega da turizam kao primarno radno intenzivna gospodarska grana potrebuje više planiranja nego što nam se čini. Godišnjeg, trogodišnjeg, petogodišnjeg. Koje smo, nota bene, ranije proglasili socijalističkim reliktom. A gle čuda, za tim reliktom i pristupom sada posežu razvijene, posebice nordijske zemlje. Tko je ugasio svjetlo?!

U Doba nerazumnosti (Age of Unreason), kako je ovo vrijeme odavno prozvao planetarno proslavljeni Charles Handy, koje upravo po vertikali i horizontali presijecaju disruptivni procesi (procesi prekida), ljudski potencijali postaju – ključno nedostajući.

Upravljanje ljudskim resursima postaje tako zanimljiva, dinamična i kreativna matrica. 

Ne znam da li smo toga svjesni. Ili o tome samo PR-ovski deklarativno progovaramo, a u biti se sve svodi na uobičajene klišeje + ono naše poslovično improvizatorsko: ”Hej, prika, imaš ti koga?” Dakle, više nije dovoljan flat (plošan) pristup. Znate ono, toliko i toliko mjesta – toliko kockica  x 1,2, 3, i 4 (zavisi od smjenskog rada) i – kraj. Ima li i ili nema – sve se svodilo u domenu lokalnih poznatih radijskih emisija u nedjeljna prijepodneva pod popularnim nazivom ”Pjesme po željama”. I kom obojci – kom opanci.

Sada to postaje pravo poslovno igralište odnosno business virtual play ground.

Nalik sofisticiranim simulacijskim video igricama tipa Football manager. Dakle, u modu ulazi, željeli to priznati ili ne, potreba za igricama tipa HR / Talent manager.

Da, sada sagledavamo radna mjesta i još bolje – radna područja na drugačiji način.

I počinje prava misaona igra. Toliko imamo zaposlenika na neodređeno vrijeme, toliko na ugovor na toliko i toliko mjeseci, polugodišta i godina, toliko učenika i studenata na praksi.

Tu se javlja i mogućnost mozaičkog pokrivanja i prekrivanja pojedinih specijalnosti iz mogućih izvora na pojedina razdoblja.  Liječnici nazivaju te procese u svom pristupu nedostajućim ljudskim resursima – task shifting uz task sharing. Drugim riječima i malo slikovitije, kako raspoloživim ljudskim potencijalima po znanju, vještini i stažu na raznim razinama kompetencija izvršiti isporuku željene kvalitete turističkog doživljaja raspodjelom i preraspodjelom zaposlenika u svim radnim statusima u određenom realnom vremenu. Za to su nam umjesto žalopojki i odlaganja ipak potrebni – konkretni scenariji.

Pođimo redom.

Scenarij 1 – radno opterećenje na razini od 2021., Scenarij 2 – na razini od 2019. i Scenarij 3 – na razini od 2019. uvećano primjerice za 10%. Da znamo što nas čeka!

Iz takvih startnih input-a proizaći će i rascijepi (gapovi) po svakom od scenarija detaljizirani po pojedinim radnim područjima i konkretnim radnim mjestima.

Gap-ovi Vs. Pool-evi ljudskih resursa 

Gapovi će determinirati matricu mogućih bazena (pooleva) ljudskih resursa.

To su redom postojeći stalni radnici koje imamo na raspolaganju, radnici do sad angažirani na privremenim i povremenim poslovima, učenici i studenti na odgovarajućim školama u bližem i daljem okruženju (treba ih što više angažirati i naravno dodatno financijski stimulirati), radnici iz susjednih zemalja, radnici iz drugih dijelova Europe i sada već svijeta, te na koncu domaći radnici treće dobi u bližem okruženju (smanjuju se troškovi smještaja), voljni i tjelesno i mentalno spremni odraditi nekoliko ključnih radnih sati dnevno u vršnim opterećenjima odnosno po potrebi. Njih ruku na srce još uvijek nedovoljno koristimo.

Jedan od nadolazećih inputa za popunu su i migracije, koje će neizostavno krenuti uslijed niza sagledivih i manje sagledivih faktora. Međunarodni stručnjaci za demografiju, kao što je politički geograf Parag Khanna, koriste za generatore migracija tipične marketinške termine – push i pull. Push se odnosi na klimatske promjene kao faktore pokretanja migracija, a pull na potrebe bogatih, ali stalno sve starijih razvijenih zapadnih zemalja, koje očajnički potrebuju i zazivaju radnike mlađe dobi.

Tako Velika Britanija, koja je 2020. godine primila više studenata izvan EU-a nego 2019., bilježi već sada opći manjak od 1 milijuna radnika. Istodobno se očekuje da će Njemačka sa 80 milijuna stanovnika spasti krajem 21. stoljeća na 60. Tome više ne može odolijevati ni za strance tradicionalno zatvoreni Japan, koji počinje također vapiti za mladom radnom snagom. U tom istom razdoblju će se, samo primjera radi, stanovništvo Nigerije udvostručiti na sada nezamislivih 400 milijuna. Da se razumijemo, razvijene zemlje trebaju inozemne radnike kako bi vodili i brigu o starijima, ali i plaćali – poreze. 

Stoga, i mi u Lijepoj Našoj trebamo već sada početi sagledavati konkretne okvire i okruženja u koja možemo sutra smjestiti strane ljudske potencijale i adekvatno ih socijalizirati. Ne učinimo li to na vrijeme, umjesto mogućih dobrih susjeda dobit ćemo nepotrebno oponente, koji će nam u konačnici ugroziti pozitivnu sigurnosnu situaciju kao jedne od naših krucijalnih turističkih komparativnih prednosti.

Nužan redizajn državnih institucija u hodu

Da, upravljanje ljudskim resursima  u turizmu postaje isto tako važno kao i upravljanje nabavom opreme, namirnica, pića ili pak osmišljavanje destinacijske ponude i promocije.

Traži istodobno i trajni redizajn u hodu postojećih državnih institucija koje reguliraju ovu problematiku – od Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike do Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i njihovih terenskih ispostava, podržanih u back stage-u Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvom financija i Ministarstvom unutarnjih poslova (posebice kad je strana radna snaga u pitanju). Sve u krovnoj koordinaciji s Ministarstvom turizma i sporta odnosno Vladom RH. U biti zapošljavanje strane radne snage, koja očigledno postaje nužnost, valja regulirati one-stop pristupom. 

Istodobno je nužno poticajno i sustavno raditi na povratku domaće potentne radne snage, posebice mladih, iz inozemstva. Kvaliteta našeg domaćinstva odnosno gostoljubivosti temelji se na izvornoj domaćoj, a ne uvezenoj empatiji. 

Dosta toga se u politici i konkretnim modelima zapošljavanja da riješiti i dinamizirati inovativnim turističkim start-up obrtima, manjim i srednjim kompanijama za čija se osnivanja država valja postaviti kao promotor, katalizator i ako treba – privremeni garant opstojnosti  sa limitiranim rokom. Protočna, fleksibilna i višestruko ubrzana problematika zapošljavanja traži i sve brža i učinkovitija regulatorna rješenja u vidu realnosti što primjerenijih zakonskih normativnih akata, za nas perceptivno oličenih u Zakonu o radu. Uz naravno nezaobilaznu digitalizaciju u našem javnom sektoru na što većem ako ne i najvišem stupnju na što se domaća usporena javna administrativna struktura i dalje teško – prilagođava.  

Umjesto lanca – neprekinuti krug

Dakle, umjesto vertikalnog lanca, upravljanje radom i radnim procesima postaje neprekinuti krug. Circulus vitiosus (začarani krug), rekli bi stari Latini. Krugkoji istodobno stalno mijenja i matičnu kružnicu i elipse koje iz nje proizlaze. Naravno, na kraju je sve ipak na samim poduzetničkim sustavima – bilo na razini kompanije bilo obrta. Koji naravno potrebuju plodno tlo na kojem mogu razvijati svoje vlastite kreativne koncepcije upravljanja ljudskim resursima. Stoga, naški rečeno, pamet u glavu dok je vrijeme! Da ne dođemo početkom vršnih turističkih opterećenja u poziciju da umjesto natpisa Zimmer frei (doduše kartonskog) na ulazu u jadranska ljetovališta stoje u čudnoj koegzistenciji u realnom i virtualnom prostoru – kartonski panoi i elektronski banneri Stellenangebote (Slobodna radna mjesta).

Kako li se svijet dramatično brzo mijenja. Nema veze, postaje zanimljivije.

Autor: Edvin Jurin / Foto: K8, Ilustracija: HrTurizam.hr

Povezane vijesti:

Hrvatski HR English EN