EN
HR
Na HRT-u je sinoć objavljena anketa HRejting koja se bavila pitanjem poreza u privatnom smještaju.
Istraživanjem je obuhvaćeno 1.100 ispitanika, a podaci su prikupljeni od 14. do 18. travnja. Najveća moguća pogreška +/- 3,54%, a pouzdanost 95%.
Da su porezi koje plaćaju privatni iznajmljivači preniski ili niži no što bi trebali biti smatra 22,7% anketiranih, 19,8% drži da su upravo onakvi kakvi bi trebali biti, a 21,7% da su viši no što bi trebali biti ili čak previsoki.
S druge strane, 35,7% ispitanika ne zna kako bi odgovorilo na to pitanje što upućuje da o toj temi vrlo malo znaju, što je i logično jer se radi o stručnoj temi.
Na pitanje "treba li povećati paušalni porez po ležaju za male iznajmljivače", 11% odgovorilo je da ga treba znatno povećati, a 23,4% da ga treba povećati, ali ne pretjerano.
Da taj porez ne treba povećavati misli gotovo 33% ispitanih, a nešto manje, 31,7% nema odgovor.
Evo što građani misle o tome koliko je raširena pojava izbjegavanja prijavljivanja gostiju u turističkom smještaju u nas:
Da je to izrazito ili znatno raširena pojava smatra njih čak 54,5%, da je umjereno drži ih 20,1%, a manje od 10% vjeruje da se radi o maloj i vrlo rijetkoj pojavi.
Iako ovakva istraživanja nemaju smisla jer se radi o i malo kompleksnijoj i široj temi koja je striktno vezana uz turizam, a ne javno mnijenje šire populacije građana. Većina građana, barem oni koji nisu direktno vezano uz truizam ili iznajmljivanje apartmana,
No očito je još jedan pokušaj stavljanje teme u fokus javnosti kako bi se stvorio pritisak na uvođenje poreza u privatnom sektoru. Dok se iznajmljivači ne udruže u jednu nacionalnu udrugu koja bi okupila barem par tisuća iznajmljivača i bila ravnopravan predstavnik istih, i dalje će se "napadati" iznajmljivače, a isti neće imati svoje predstavnike da kažu i drugu stranu priče.
Odavno ističem kako je potrebna jedna jaka nacionalna udruga iznajmljivača. Udruga koja mora funkcionirati po principu mjesečnih članarina, okupljati tisuće iznajmljivača, imati barem tri zaposlena, ( za početak barem jednu osobu na plaći kao svog predstavnika ) , raditi istraživanja, biti prisutan kao predstavnike iznajmljivača, raditi edukacije, labeling i konferencije...
Sada iznajmljivačima samo preostaje pisanje po društvenim mrežama, a biti član udruge iznajmljivača i još k tome plaćati mjesečnu članarinu je i dalje utopija i daleki san. San koji će kad tad koštati skupo privatne iznajmljivače, a tada će biti prekasno.
