EN
HR
Hoteli, kampovi, apartmani, agencije i turističke zajednice dio su istog sustava. U turizmu moramo gledati šire od vlastitog sektora.
U turizmu ne postoji „tuđa tema“.
Na HrTurizmu svakodnevno pišemo o razvoju turizma. O hotelima, kampovima, privatnom smještaju, turističkim agencijama, destinacijskom menadžmentu, investicijama, infrastrukturi, prometu, održivosti, tehnologiji, umjetnoj inteligenciji, tržištima, istraživanjima, trendovima, lokalnom stanovništvu, porezima, radnoj snazi, klimatskim promjenama...
I kroz razgovore s ljudima iz različitih dijelova turističkog sektora često primjećujem jednu zanimljivu stvar.
Ako je članak o hotelijerstvu, dio ljudi koji nisu iz hotelijerstva automatski će zaključiti da tema nije za njih. Ako pišemo o privatnom smještaju, hotelijeri će možda samo prijeći preko naslova. Ako govorimo o destinacijskom menadžmentu, netko iz operativnog dijela turizma pomislit će da je to tema turističkih zajednica i lokalne samouprave. Kampovi prate kampove, agencije agencije, hotelijeri hotelijerstvo, iznajmljivači privatni smještaj.
Razumljivo je da svatko najviše prati vlastiti segment poslovanja. Problem nastaje kada počnemo vjerovati da je to jedini dio turizma koji nas se tiče.
Jer u turizmu zapravo gotovo da i ne postoji „tuđa tema“.
Turizam nije skup zasebnih industrija koje slučajno posluju na istom prostoru. Hotel nije otok. Kamp nije otok. Restoran nije otok. Privatni iznajmljivač nije otok. Turistička agencija nije otok. Atrakcija nije otok. Pa čak ni velika međunarodna hotelska kompanija, koliko god snažan brend imala, nije sama sebi destinacija.
Svi smo dio istog turističkog ekosustava. I ono što se događa u jednom njegovom dijelu prije ili kasnije prelijeva se na ostale.
Ako destinacija ima prometni problem, to nije samo problem grada. To je problem hotela čiji gost sat vremena stoji u koloni. Problem restorana do kojeg gost ne može doći. Problem agencije koja ne može organizirati transfer. Problem iznajmljivača kojem gost u recenziji piše da je destinacija prenapučena.
Ako cijene nekretnina i najma počnu istiskivati lokalno stanovništvo, to nije samo stambena ili politička tema. To je i pitanje radne snage, kvalitete života, odnosa stanovnika prema turizmu, autentičnosti destinacije, a na kraju i kvalitete turističkog proizvoda.
Ako klimatske promjene mijenjaju obrasce putovanja, to nije tema samo destinacijskih organizacija ili klimatologa. Hotelijeru mijenjaju sezonu, kampu operativne uvjete, agenciji potražnju, aviokompaniji mrežu, a investitoru pretpostavke na kojima računa povrat ulaganja.
Ako umjetna inteligencija mijenja način na koji gost traži i rezervira putovanje, to nije samo tehnološka tema niti tema OTA platformi. To je pitanje distribucije za hotel, vidljivosti za destinaciju, budućnosti poslovnog modela turističke agencije i direktne prodaje svakoga tko nešto prodaje gostu.
Mogli bismo tako unedogled... no shvaćate poantu.
Upravo zato smatram da je jedna od važnijih osobina turističkog profesionalca sposobnost gledanja izvan vlastitog dvorišta ili širu sliku.
Naravno da hotelijer mora znati što se događa u hotelijerstvu. Ali mora razumjeti i destinaciju u kojoj posluje. Iznajmljivač mora pratiti regulativu privatnog smještaja, ali mora razumjeti i što se događa s aviopovezanošću, tržištima, cijenama, percepcijom destinacije i ponašanjem gostiju. Direktor turističke zajednice mora pratiti destinacijski menadžment, ali jednako tako mora razumjeti ekonomiku hotela, izazove privatnog smještaja, poslovanje agencija, ugostiteljstvo, mobilnost, prostor i potrebe lokalnog stanovništva.
 |
POVEZANI ČLANAK |
Ne zato da svi postanemo stručnjaci za sve. To niti možemo niti trebamo biti.
Nego zato što moramo razumjeti odnose između stvari. To je, po meni, velika razlika.
Destinacija je sunce oko kojeg se sve vrti
Kada govorimo o turizmu, često ga dijelimo na sektore jer nam je tako lakše analizirati tržište. Imamo hotelijerstvo, kamping, privatni smještaj, nautiku, agencije, ugostiteljstvo, prijevoz, atrakcije... Poslovno i statistički takva podjela ima smisla. Ali gost tako ne doživljava putovanje.
Gost ne dolazi u našu statističku kategoriju. On dolazi u destinaciju.
Njegovo iskustvo ne počinje na recepciji hotela i ne završava checkoutom. Počinje puno prije dolaska, od informacije koju je pronašao, dostupnosti destinacije, leta ili ceste kojom dolazi, a nastavlja se kroz smještaj, gastronomiju, javni prostor, plažu, parking, lokalne ljude, događanja, trgovinu, taksi, čistoću, sigurnost, gužvu, cijene i desetke drugih dodirnih točaka.
Možete imati najbolji hotel u Hrvatskoj, ali ako je sve oko njega loše, gost neće kući ponijeti samo iskustvo hotela.
Ponijet će iskustvo destinacije.
Isto vrijedi i obrnuto. Sjajna destinacija podiže vrijednost svakog poslovnog subjekta koji u njoj posluje. Njezina reputacija, uređenost, dostupnost, gastronomija, kultura, sigurnost, atmosfera i kvaliteta života postaju dio vrijednosti hotelske sobe, apartmana, kampa ili turističkog aranžmana.
Zato destinaciju volim promatrati kao sunce našeg turističkog sustava. Oko nje se, na ovaj ili onaj način, sve okreće.
Bez motiva dolaska nema ni potrebe za krevetom. To ponekad zaboravljamo.
Širina pogleda danas je poslovna potreba
Zato kada na HrTurizmu objavimo istraživanje o odnosu lokalnog stanovništva prema turizmu, to nije članak samo za turističke zajednice. I svi drugi bi ga trebali pročitati. Kada pišemo o promjenama u privatnom smještaju, to nije članak samo za iznajmljivače. Promjena strukture smještaja mijenja destinaciju, tržište rada, cijene, investicijsku klimu i konkurentski položaj hotela. Kada analiziramo novu avioliniju, to nije samo vijest za zračnu luku ili turističku zajednicu. Nova linija otvara tržište hotelima, kampovima, agencijama, restoranima i cijeloj destinaciji.
Kada govorimo o carrying capacityju, vodi, otpadu, prometu ili stanovanju, ne govorimo o nekakvim apstraktnim „destinacijskim temama“. Govorimo o temeljnim uvjetima u kojima će sutra poslovati svaki turistički subjekt.
Jednako tako, turističke zajednice moraju razumjeti što se događa hotelijerima. Destinacijski menadžment bez razumijevanja poslovne realnosti privatnog sektora teško može biti kvalitetan destinacijski menadžment.
Sve ide u oba smjera.
Možda je upravo to jedna od slabosti našeg turizma. Prečesto razgovaramo unutar svojih krugova. Hotelijeri s hotelijerima. Iznajmljivači s iznajmljivačima. Agencije s agencijama. Turističke zajednice međusobno. Javni sektor sa svojim institucijama. A onda se čudimo kada nemamo zajednički odgovor na problem koji je od početka bio zajednički.
Ili, možda preciznije, previše pričamo - doduše, ne svi jedni s drugima, a premalo zapravo razgovaramo.
Turizam je horizontalan upravo zato što presijeca gotovo sve: gospodarstvo, prostor, promet, stanovanje, poljoprivredu, kulturu, sport, trgovinu, okoliš, tehnologiju i kvalitetu života. Teško je onda očekivati da ga možemo razumjeti vertikalno, gledajući samo vlastitu poslovnu nišu.
I zato za mene profesionalno praćenje turizma nikada nije bilo samo pitanje: Što se događa u mom sektoru?
Puno je važnije razumjeti što se događa s destinacijom u kojoj svi zajedno poslujemo, što se događa s drugim partnerima i dionicima u turizmu te u kojem se smjeru cijeli sustav razvija.
Tu počinje šira slika. A bez šire slike teško možemo govoriti o ozbiljnom razvoju turizma. Jer na kraju se svi možemo baviti svojim hotelom, apartmanom, kampom, restoranom, agencijom ili institucijom. Možemo optimizirati cijene, podizati kvalitetu, ulagati u marketing i pratiti vlastite KPI-jeve. Ali gost sve te naše tablice, sektore i institucionalne podjele ne vidi. On vidi jedno - destinaciju.
Jer upravo je destinacija primarni motiv dolaska. Naravno, postoje iznimke, ali početak gotovo svakog customer journeyja isto je pitanje: Gdje ćemo putovati? Tek onda biramo gdje ćemo spavati, što ćemo raditi, gdje ćemo jesti i što ćemo doživjeti.
Zato je destinacija zajednički nazivnik svih nas u turizmu. A upravo je ona početak i kraj gotovo svake ozbiljne rasprave o turizmu.
Autor: Goran RIHELJ
Ako se bavite turizmom, važno je razumjeti kako se industrija mijenja i u kojem smjeru ide globalni narativ upravljanja destinacijama.
Pretplata na HrTurizam nije trošak, nego investicija u kontekst i razumijevanje turizma.
8,33 eura mjesečno ili jedna kava s mlijekom tjedno.
