EN
HR
Hrvatska turistička zajednica novom kampanjom “AI can’t create this. This is Croatia.” odgovara na rastući utjecaj umjetne inteligencije u planiranju putovanja. Poruka kampanje nadilazi kreativni koncept i otvara strateško pitanje distribucije, podataka i vidljivosti destinacije u personaliziranom AI ekosustavu. Hrvatska se ne pozicionira protiv tehnologije, nego izvan njezina dosega - u prostoru stvarnog iskustva.
Hrvatska turistička zajednica kampanjom „AI can’t create this. This is Croatia. And it’s full of life.“ ušla je točno tamo gdje se danas vodi glavna "bitka turizma", u prostor između tehnologije i stvarnog iskustva.
Umjesto da se natječe s umjetnom inteligencijom ili da je ignorira, kampanja ju koristi kao svojevrsnu dramaturšku igru.
Video započinje promptom “Let’s generate a country”, kao da gledamo sučelje generativnog alata koji pokušava “dizajnirati” savršenu destinaciju: tisuću otoka, UNESCO lokaliteti, autentičnost, hrana, vino, osmijesi, ljepota na svakom koraku. A onda dolazi rečenica koja sve resetira: “Even AI can’t create this.” Jer Hrvatska se ne generira. Hrvatska se živi.
U komunikacijskom smislu, to je pametan iskorak. Ne još jedna razglednica s generičkim sloganom, nego kampanja koja prepoznaje duh vremena. AI je postao novi filter kroz koji se planiraju putovanja. Algoritmi preporučuju hotele, kreiraju rute, predlažu restorane. Ali ne mogu proizvesti stvarni osjećaj.
U vremenu kada je sve teže doći do pažnje, a još teže je zadržati, kampanja svakako privlači pažnju i drži je do kraja videa.
I upravo tu, po meni, kampanja pametno pozicionira Hrvatsku. U prostoru koji se ne može renderirati ni isprogramirati, nego samo doživjeti.
Strateški gledano, poruka je još važnija. U trenutku kada globalne platforme razvijaju AI agente koji preuzimaju inspiraciju, planiranje i distribuciju, nacionalna turistička organizacija poručuje da je stvarna vrijednost destinacije u onome što nadilazi podatke. Kampanja ne govori o kapacitetima ni brojkama, nego o osjećaju i stvarnom iskustvu.
Ovaj zaokret dobiva punu dubinu tek kada ga povežemo s prethodnim narativom o „Pomalo“.
Te dvije kampanje, iako stilski različite, zapravo čine logičnu i strateški zaokruženu cjelinu. Aktualna AI kampanja suvremeni je, globalni odgovor na tehnološki trenutak, dok „Pomalo“ je, s druge strane, identitetska protuteža, naša verzija dolce vite, ali ne kao kopija, nego kao autentična filozofija svjesnog usporavanja.
Jedna komunicira jezikom vremena u kojem živimo, druga jezikom prostora kojem pripadamo. Upravo u tom spoju vidim najjači potencijal hrvatskog brendiranja.
I možda je upravo u tom spoju dugoročni potencijal hrvatskog brendiranja. Biti suvremen, razumjeti AI, ali istodobno nuditi nešto što nadilazi ekran. U svijetu hiperprodukcije vizuala i savršenih rendera, luksuz postaje stvarnost koja nije filtrirana. A to je prostor u kojem Hrvatska može i mora igrati ozbiljnu utakmicu.
Osobno, nakon godina analiziranja kampanja i narativa, pogotovo globalnih, mogu reći da je ovo jedna od komunikacijski odličnih poruka HTZ-a. Ne zato što je “moderna”, nego zato što ima stav i što je drugačija nego do sada. Recimo upravo o ovom vide imaju smila kadrovi koji nas definiraju jer prate glavni narativ.
A to je možda i najvažnija poruka u eri umjetne inteligencije: ne generiraj savršenstvo. Dođi i živi ga.
Za kraj, pravo pitanje umjetne inteligencije danas nije kako je koristiti u kampanji, nego tko kontrolira distribuciju i podatke.
AI postaje novi turistički posrednik: on poznaje korisnika pa time i daje personlizirane govote odgovore, filtrira ponudu prema samom korisniku i oblikuje trenutak odluku kroz jeadn ili par prijedloga baš za tog korisnika. Dakle, prostor za klasično istraživanje je totalno drugačiji.
U tom svijetu kampanja je tek uvod. Prava strateška bitka vodi se oko toga hoće li Hrvatska, kao i sve naše destiancije biti pravilno strukturirane, razumljene i preporučene unutar tog personaliziranog AI ekosustava ( AEO ). Jer u eri umjetne inteligencije vidljivost više nije slučajnost nego je rezultat strukturiranog sustava.
