Josip Mikulić: Hrvatska - zemlja za kratkoročni najam

 

Temeljni smisao turizma jest da doprinese blagostanju lokalne zajednice budući se turizam odvija u njenom životnom prostoru. Nas je malo, Hrvatska je u biti jedna lokalna zajednica, i turizam definitivno značajno doprinosi blagostanju dijelu lokalne zajednice.

 

Međutim, ne i svim pripadnicima zajednice.

 

Pritom značajni problemi prvenstveno proizlaze iz nekontrolirane rentijerske nemani koja apartmanizira sve veći dio priobalja. Koristi su jasne—svi koji se bave rentijerstvom i građevinarstvom mogu kapitalizirati Bogom dane prirodne ljepote i idealan geoprometni položaj u odnosu na važna emitivna tržišta. I načelno nema ničeg lošeg u tome dok god je sve s mjerom i u skladu s planom.

 

No, to kod nas nije slučaj.

 

Prema Strategiji nije smjelo doći do porasta kapaciteta u privatnom smještaju od 2012. do 2020., već se trebalo ulagati u podizanje kvalitete postojećeg smještaja. No, kapaciteti su se više nego udvostručili, sa 401.000 ležaja u 2012. na 834.000 ležaja u 2019. (sa visokih 45% na 63%).

 

A zašto je to uopće problem, zar nije dobro da se ljudi okoriste kada imamo uvjete za to?

 

Dobro je, načelno, no, problem je što ovakav model turizma donosi i značajne štete lokalnoj zajednici o kojima se manje govori:

 

- Zbog apartmanizacije cijene nekretnina idu u nebo. Dolazi do paradoksalne situacije da si oni koji nemaju u vlasništvu nekretninu ili riješeno stambeno pitanje, ne mogu priuštiti stanovati u vlastitom mjestu. Ako su prisiljeni da zbog toga odsele, a često su to mladi, bolje bi im bilo da turizma ni nema.

 

- Iseljavanjem dijela lokalnog stanovništva iseljava ujedno dio potencijalne radne snage u hotelskim poduzećima koja su često nositelji razvoja destinacija, čime se nanosi direktna šteta turizmu, ali i ostatku gospodarstva. Istodobno, atraktivni prostor „koloniziraju“ oni koji si to mogu priuštiti.

 

- Iskorištenost kapaciteta privatnog smještaja, u biti stanova za kratkoročni najam, je mizernih 14%, dok je za hotelski smještaj 43%, a kampove čak 56%. No, dok god se vlasnicima privatnog smještaja ipak isplati rentati u prosjeku 50 dana godišnje, oni će to nastaviti raditi i kapaciteti će rasti. A rade to prvenstveno zbog nepoštenog poreznog tretmana u odnosu na hotelijere.

 

- Osim što stanovanje postaje skuplje, zbog toga što ostatak gospodarstva ne prati ekspanziju turizma, domaćem čovjeku koji nema apartman, postaje sve nedostupnije i ljetovati u vlastitoj zemlji.

 

Čemu onda?