Od prvog članka i posta ponavljam: Moramo poštovati sami sebe, kako bi i drugi poštovali nas.
U kontekstu turizma, upravo ta autentičnost, naša kultura i način života ono su što nas čini posebnima. To je ta razlika, ta vrijednost koju turisti zapravo traže. Jer autentičnost je naša najjača diferencijacija.
Kada turisti putuju, ne traže kopije drugih destinacija. Žele osjetiti ono što nas čini nama. Našu svakodnevicu, naše običaje, način na koji živimo i doživljavamo svijet. Zato projekti koji možda na prvi pogled djeluju mali ili simbolični, u svojoj su biti iznimno važni i dio puno šire slike. Oni pogađaju samu srž onoga o čemu govorimo godinama: da moramo živjeti svoju priču i ostati vjerni onome što jesmo.
Ne smijemo izgubiti svoj identitet, kulturu i način života. No, jednako važno, moramo živjeti te naše priče, kako ne bi ostale samo legende.
A sve to počinje od edukacije. Jer ako želimo promjenu, ona mora krenuti od najmlađih. Nema boljeg primjera od onoga kada se vrijednosti i simboli našeg identiteta počnu usađivati kroz igru, razgovor i svakodnevni odgoj. Djeca su ti koji će sutra pričati naše priče tj. su budući narratori hrvatskog turizma.
Upravo jedan takav projekt pokrenut je u Zagrebačkoj županiji.