HR
Grad Mali Lošinj objavio je mjeru kojom subvencionira dio godišnjeg paušalnog poreza na dohodak za privatne iznajmljivače s prebivalištem na području grada, i pritom se pozicionirao kao prvi u Hrvatskoj koji je ovako reagirao na nove zakonske okolnosti.
Program poticanja u 2025. godini pružio je konkretnu podršku za čak 588 iznajmljivača, u ukupnom iznosu od 158.500 €.
Prema gradskom programu za razdoblje 2025. - 2027., subvencija iznosi 45 eura po osnovnom ležaju i 100 eura po pomoćnom ležaju za koje postoji obveza plaćanja paušalnog poreza, a Grad navodi i da “iznos poreza po krevetu ostaje nepromijenjen - 55 eura”, uz osiguranih 200.000 eura u proračunu za 2025. godinu.
“Ova mjera pomaže u prilagodbi novim zakonskim uvjetima i očuvanju stabilnosti poslovanja i njome jasno pokazujemo koliko cijenimo trud, gostoljubivost i doprinos privatnih iznajmljivača razvoju turizma i lokalne zajednice. Zajedno gradimo kvalitetan i održiv turizam”, istaknula je Ana Kučić, gradonačelnica Grada Malog Lošinja.
Da bismo razumjeli težinu ove vijesti, treba je staviti u širi okvir 2025. godine: država je promijenila pravila igre, ali je loptu - odnosno stvarnu odluku o visini paušala - prebacila na jedinice lokalne samouprave. Što je, u konačnici, logičan potez jer turizam u praksi razvija grad odnosno destinacija, prema vlastitim planovima i strategijama.
Porezna uprava jasno navodi da se godišnji paušalni porez utvrđuje kao umnožak broja kreveta i iznosa paušala po krevetu, a upravo predstavnička tijela gradova i općina donose odluku o visini paušala (u pravilu do 15. prosinca za iduću godinu). Istovremeno, iznos mora biti unutar propisanih raspona prema indeksu turističke razvijenosti, pri čemu je za najrazvijeniju (I) kategoriju raspon 100-300 eura po krevetu, a ako JLS ne donese odluku, primjenjuje se zadani iznos.
U praksi to znači da je 2025. postala godina u kojoj svaka destinacija mora reći što zapravo želi od privatnog smještaja: želi li primarno jači fiskalni prihod, želi li upravljati rastom i strukturom smještaja, ili želi zaštititi lokalnog domaćina kao “kičmu” destinacije. Mali Lošinj se ovom mjerom pozicionira u trećem smjeru: Grad otvoreno poručuje da reagira zbog povećanja paušalnog poreza i želi olakšati prilagodbu iznajmljivača novim uvjetima poslovanja, uz naglasak na stabilnosti i predvidivosti.
Zašto je to bitno? Zato što privatni smještaj nije rubna pojava, nego glavni dio hrvatske turističke mašinerije. Prema HTZ informaciji o turističkom prometu za siječanj-srpanj 2025., najviše komercijalnih noćenja ostvareno je u obiteljskom smještaju (49%), ispred hotela i kampova. Drugim riječima, svaka promjena poreznog i regulatornog okvira privatnog smještaja automatski se prelijeva na ukupnu konkurentnost destinacije, na kvalitetu ponude, ali i na društvene teme poput priuštivosti stanovanja i odnosa lokalne zajednice prema turizmu.
Mali Lošinj pritom dodatno naglašava i još jednu važnu temu iz 2025.: porez na nekretnine. Grad navodi da “porez na nekretnine ostaje nepromijenjen” te da iznajmljivači koji iznajmljuju u vlastitom domaćinstvu “neće biti obveznici plaćanja tog poreza”.
Porez na nekretnine uveden je 1. siječnja 2025. kao zamjena za porez na kuće za odmor, u rasponu 0,60-8,00 eura/m² korisne površine, uz odluke gradova i općina. Time je 2025. postala godina dvostrukog pritiska i dvostruke komunikacije: s jedne strane, destinacije redefiniraju paušalni porez iznajmljivača, a s druge strane se otvara šira rasprava o oporezivanju nekretnina i stambenoj politici.
U svakom slučaju, lošinjska odluka otvara važnu raspravu za cijeli sektor: ako privatni smještaj nosi gotovo polovicu komercijalnih noćenja na razini Hrvatske, onda se o porezima i potporama ne može govoriti samo kao o prihodovnoj stavci proračuna, nego kao o mehanizmu kojim destinacije upravljaju kvalitetom, društvenim odnosima i konkurentnošću.
