Može li Međimurje postati "hotel s tisuću zvjezdica"?

Znamo li što se to točno smatra svjetlosnim zagađenjem? Laička definicija kaže da je to svaka nepotrebna/ nekorisna emisija umjetne svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti. A svako emitiranje umjetnog svjetla u područja gdje je ono nepotrebno ili neželjeno rezultira zagađenjem neba i okoline viškom svjetlosti odnosno nestankom noći.

A koje su joj posljedice? Zdravstveni problemi i narušavanje eko sustava. Dakle, jasno je - opasno je i štetno, trebali bi je se kloniti. No, je li u današnje vrijeme to moguće? Kamo god da krenemo u Hrvatskoj, bliješti. Snažna i štetna rasvjeta je na cestama van naselja, na autocestama, bliješte led ekrani, odmorišta uz autoceste osvjetljenja su poput gradilišta, svijetle se tornjevi crkava, ponegdje i križevi.

Kad vozača zabljesne svjetlosni pano uz cestu, ne šteti samo eko sustavu, nego je i opasna po sigurnost u prometu. No, koga briga? Što više bliješti, to je uočljivije, a to je cilj, zar  ne? No, sve bi nas trebalo i te kako biti briga, brinemo li o svome zdravlju i onome eko sustava bez čije dobrobiti opet ne može biti dobro ni čovjeku. Kad noću, primjerice, prolazimo nogostupom, nikad se ne zapitamo čemu ispod lampe svjetlosni krug, umjesto da osvjetljava samo tlo pod nogama. Posljedica je to dizajna većine rasvjetnih tijela, uglavnom dizajnirana tako da svjetlost emitiraju u svim smjerovima, umjesto ciljano, na površinu koju treba osvijetliti. Svi znamo kako izgled većina lampi umjetne rasvjete, okrugle su, izbačene iz rasvjetnog stupa i svjetlo bacaju ukrug.
 
Da bi ekosustav preživio, potrebna je jasna izmjena dana i noći, a upravo zbog svjetlosnog zagađenja dolazi do poremećaja prirodnih ciklusa – noći nestaju dan je predug. Noćne životinje ne stignu se nahraniti, dnevne odmoriti, ljudi pate od poremećaja sna, životnog ritma pa čak i hormonalnih poremećaja.

Iako se od 1. travnja 2023. godine u Hrvatskoj u potpunosti počeo primjenjivati Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, pogledamo li u nebo, osobito iznad veliki gradova, rijetki ga se doista i pridržavaju. Komunalni redari, koji vrše nadzor ne ulijevaju baš strahopoštovanje, pritom ni sami ne znaju što bi točno trebali raditi i kako ocijeniti tko je kriv a tko prav. Da, inspektori bi trebali reagirati, ali njih se u Hrvatskoj, pa tako i u nadležnom Fondu za zaštitu okoliša, treba tražiti svijećom.

Općenito, svjesnost Hrvata o ekologiji svodi se na šačicu aktivista za koje nitko nikad, osim njihovih sljedbenika, nije ni čuo, a kamoli popratio svjetonazor kojim se vode. Pritom,  baš su nam zgodne raskošno osvijetljene šetnice, a ti gnjavatori od aktivista sigurno su i vegani, u svojoj odjeći od prirodnih materijala, neškodljivih za okoliš i i izgledaju nam bez veze, ne znaju uživati u životu. A to da će njihov život, s ekološkim pristupom, potrajati znatno dulje od našega, u moru nam predrasuda, ne pada nam na pamet.

Jasno, ne mogu se zavući u mišju rupu ni sami ne osjetiti posljedice naše bezbrižne lakomislenosti, ali mogu učiniti maksimalno da se od nje zaštite pa barem vikendima pobjeći, recimo, u Međimurje, jednu od prvih i vodećih hrvatskih regija koja se okrenula i prihvatila ekološke norme kao prioritet, pa dakle i započinje borbu protiv svjetlosnog zagađenja. U međimurskim se noćima još uvijek mogu vidjeti brojne zvijezde na nebu dok ih trećina ljudi na planetu, budući da živi u gradovima gdje dan prestaje i nema prave noći više, uopće ne vidi, dok Međimurci njeguju svoje prirodne rezervate, koji noću, upravo zbog zaštite biljnog i životinjskog svijeta, nemaju osvjetljenja.

Međutim, ni to nije pravo noćno nebo, kakvo je Međimurje imalo još prije deset godina, a kako kaže Dejan Vinković iz Astronomskog društva Vega iz Čakovca, koje izdaje istoimeni časopis, uz malo truda građana može se vratiti na pravo noćno nebo. Konkretno, postoji inicijativa "Međimurje, hotel s tisuću zvjezdica", kojoj je cilj smanjiti svjetlosno zagađenje i noćno nebo pretvori u turistički resurs, u čemu surađuju s Javnom ustanovom Međimurska priroda.

"Cilj je upoznati javnost i donositelje odluka o problemu svjetlosno onečišćenje i kako ga riješiti. U svijetu je noćno nebo prepoznato kao turistička atrakcija jer sve ga više ljudi nikad u životu nije niti vidjelo, pa u SAD-u svi nacionalni parkovi pozivaju ljude da vide kako noćno nebo zapravo izgleda, a kod nas to možemo vidjeti, primjerice u Lici, na Velebitu, udaljenim otocima, dakle slabo naseljenim područjima. Istovremeno, svjetlosno onečišćenje nije teško smanjiti jer od svih ga je onečišćenja najlakše riješiti, bez ikakvih velikih ulaganja, trivijalno je, a štoviše još ćemo i uštedjeti na potrošnji električne energije. Blokirajmo svijetlo da svijetli previsoko jer to nikome nije potrebno, štoviše smanjuje sigurnost ljudi kojima bliješti u oči, a pritom i zagađuje nebo i štete biljkama i životinjama.

Na žalost, u fazi smo kad se ljudi bune zašto njihova ulica ne bliješti od rasvjete, jer misle da će tako biti sigurniji. Kad se govori o ekološkoj rasvjeti svi misle samo na potrošnju struje, a što se sad dogodilo? Budući da nove žarulje troše puno manje, nije ih problem pojačati, a jeftine su pa ih možemo staviti posvuda i dobili smo kontra efekt. Cijeli svijet klizi u zagađenje jer si danas svatko može priuštiti osvjetljenje kakvo želi. Pa se masovno kupuju žarulje na bazi ledice, a to što su zabranjene, koga briga, važno da jače bliješti", kaže.

Upravo zbog toga je u Međimurju zaživjela inicijativa da se javnost što bolje informira da sve brige koje ljudi imaju oko sigurnosti, bez da se širi svjetlosno zagađenje. Najbrži način je, kaže, Dejan Vinković, da se mikro lokacije koje jako bliješte, a uglavnom je to oko šoping centara, smanji rasvjeta, a o tome nitko ne brine, iako je zakonom zabranjeno.

"Nije ni taj zakon idealan, no budu li ga se općine i gradovi pridržavali, stvar će biti daleko bolja. Građani sami mogu pomoći tako da ne puštaju svjetlo susjedu u dvorište, u zrak, neka stavljaju rasvjetu s poklopcem, koji reže svijetlo. Osnovno je, nemojte da vam svjetlo bliješti u oči, ona mora osvjetljavati vaše noge, površinu, ciljano, a ne da vas zasljepljuje. Oko vidi dobro u mraku i lako se navikne na slabiju rasvjetu, a kao što sam rekao, automatski prekidači na pokret su najbolje rješenje jer se pali samo kad je potrebno. Inicijativa "Međimurje, hotel s 1000 zvjezdica" tek je na svojemu začetku. Međimurje bi zaista i moglo biti hotel s 1000 zvjezdica, ali da bi to postalo treba zaustaviti nekontrolirano širenje svjetlosnog zagađenja", zaključuje Dejan Vinković.