Nedo Pinezić: Venecija i vrijednost za novac

Venezia, Serenissima, Mletačka republika… naziv je grada i regije koji ulijevaju poštovanje. Toliko je toga nataloženo kroz dugu i burnu povijest Venezije da je, zapravo, jako teško napisati nešto...

Venezia, Serenissima, Mletačka republika… naziv je grada i regije koji ulijevaju poštovanje. Toliko je toga nataloženo kroz dugu i burnu povijest Venezije da je, zapravo, jako teško napisati nešto o njoj. Osobito nakon jednog kratkog i potpuno neformalnog posjeta. Zato ću, za uvod, citirati tekst sa stranica Hrvatske enciklopedije:

„Venecija (talijanski Venezia [vene’cia], hrvatsko povijesno ime Mleci), grad i luka na jadranskoj obali, upravno središte istoimene pokrajine u regiji Veneto, sjeveroistočna Italija; 261 362 st. (2011). U starome gradu (Centro storico) živi 58 215 st., a u novijem dijelu Venecije na kopnu (Terraferma) 181 494 st. Venecija leži unutar prostrane istoimene lagune (58 660 ha). Venecijanska gradska aglomeracija obuhvaća stari otočni dio s Lidom i Mestre na sjeverozapadnoj kopnenoj obali lagune s velikim lučkim i industrijskim zonama u obližnjoj Margheri.

Gradska jezgra razvila se na maloj gusto zbijenoj otočnoj skupini; 118 otočića međusobno je odvojeno kanalima (glavne prometnice) i spojeno mostovima (oko 435). Zbog glinovita sastava otočića Venecija je izgrađena na temeljima od drvenih balvana koji su duboko (do 9 m) zabijeni u mekano tlo. Hidrotehničkim radovima, osobito skretanjem riječnih tokova (Brenta, Sile, Piave), laguna je sačuvana od zasipavanja.

SPAJANJE S KOPNOM, ŽELJEZNICA I TURIZAM

Do sredine XIX. st. Venecija je obuhvaćala samo otoke unutar lagune. Godine 1846. otočni je prostor spojen s kopnom 3601 m dugim nasipom, na kojem je osim željezničke pruge izgrađena i cesta. Na prirodnom pješčanom nasipu Lidu, koji zatvara lagunu prema otvorenomu moru, počela je potkraj XIX. st., u vezi s naglim razvojem turizma, izgradnja nove gradske četvrti; podizali su se hoteli, uređivale zelene površine te je Lido uskoro postao jedno od najpoznatijih europskih ljetovališta i morskih kupališta.

GOSPODARSTVO VENECIJE

Gospodarstvo Venecije na početku XX. st. nastojalo je ojačati izgradnjom nove luke (utemeljene 1917) i velikih industrijskih postrojenja na niskoj kopnenoj obali (Porto Marghera–Mestre). Uz lučko industrijski kompleks s kemijskom, rafinerijskom i metalurgijskom industrijom širi se kopneni dio venecijanske aglomeracije. U njem broj stanovnika raste za razliku od staroga otočnoga dijela, gdje je stanovništvo u stalnom opadanju (u razdoblju 1958–68. više od 40 000 st. napustilo je slikovitu gradsku jezgru u kojoj je oko 60% stanova neudobno za stanovanje). Godine 2002–07. stanovništvo Venecije smanjivalo se godišnje za 0,2%. – Venecija ide u red vodećih lučkih središta u zemlji; ukupni robni promet 2011. iznosio je 25,4 milijuna tona tereta i 2 milijuna putnika. Sa Srednjom Europom povezana je željezničkim prugama i cestama preko Padske nizine i istočnoalpskih prijevoja (Brenner i dr.). Znatan dio aktivnoga stanovništva bavi se lučkim djelatnostima, pretežno u Margheri, koja ima 8 puta veći kapacitet od luke u starome gradu. Jedna trećina aktivnoga stanovništva radi u turizmu (godišnje oko 2 milijuna turista).

VENECIJA TONE, STANOVNIŠTVO ISELJAVA

Otočna jezgra grada ugrožena je stalnim spuštanjem dna Jadranskoga mora u venecijanskoj regiji i pozitivnim pomicanjem morske razine. Prema nekim mjerenjima, u razdoblju od 5 godina Venecija tone 2,5 cm. Tonjenju su pridonijeli i zahvati u vezi s razvojem industrijske i lučke funkcije (posljednjih godina zatvoreni su svi bunari kojima se iskorištavala podzemna voda, što je imalo za posljedicu slijeganje tla; danas se voda za potrebe industrije doprema akveduktom od rijeke Sile do Marghere). Povremene poplave za plime, tj. visokih voda (katkad pojačane jugom koji nagomilava vodu u sjevernom Jadranu), sve su češće. U razdoblju 1867–1967., od 58 poplava 30 je bilo u posljednjem desetljeću. Nakon katastrofalne poplave u studenome 1966. pokušava se međunarodnim snagama (UNESCO) spasiti povijesno središte Venecije. U tijeku je ekološka sanacija lagune; oko 1970. obustavljena je daljnja izgradnja industrijskih zona na njezinu kopnenome priobalnome području. Godine 2003. pokrenut je projekt MOSE (Modulo Sperimentale Elettromeccanico) za obranu grada od plimnoga vala višeg od 110 cm. Njime se planira izgradnja 79 pontona koji bi ležali na dnu mora. Oni bi se u slučaju potrebe napunili zrakom te bi kao plutajući zid onemogućivali prodor plime u grad.

VELIKO BOGATSTVO KULTURNO POVIJESNE I UMJETNIČKE OSTAVŠTINE

Prošlost Venecije odražava se u bogatstvu umjetničkih kulturno povijesnih spomenika. Uz Canal Grande nižu se reprezentativne zgrade: Palazzo Vendramin Calergi (XVI. st.), Palazzo Pesaro (XVII–XVIII. st.), Ca’ d’Oro (XV. st.), Ca’ Foscari (XV. st.), Palazzo Dario (XV. st.), Fondaco dei Turchi (XIII. st.), Fondaco dei Tedeschi (predstavništvo njemačkih trgovaca iz XVI. st.), Palazzo dei Camerlenghi (nekadašnja uprava carina iz XVI. st.), Dogana da mar (morska carinarnica iz XVII. st.), crkva Santa Maria della Salute (kraj XVII. st.), Accademia di Belle Arti. Ističu se i mnogobrojni mostovi, među kojima osobito Ponte di Rialto (XVI. st.). U zapadnom dijelu nalaze se crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari (XIII–XV. st.) i San Rocco (XV–XVIII. st.), a u sjeveroistočnom dijelu crkva Santi Giovanni e Paolo, građena XIII–XIV. st. Na Trgu sv. Marka (Piazza San Marco) nalaze se Procuratie Vecchie (XVI. st.), Procuratie Nuove (XVII. st.), crkva sv. Marka (Basilica di San Marco iz IX. st., obnovljena u XI. st.) i Campanile, zvonik visok 99 m (obnovljen u starom stilu 1912), na podnožju kojega su Loggeta (XVI. st.), Torre dell’Orologio (XV. st.) i dr. Uz crkvu sv. Marka duždeva je palača (Palazzo Ducale), građena od XIV. do XVI. st., koju most Ponte dei Sospiri spaja sa starim tamnicama i starom knjižnicom (Libreria Vecchia iz XV. st.). U tom starom kulturnom središtu nalaze se Museo del Risorgimento, Pinacoteca Querini Stampalia, Museo Correr te prirodoslovni, pomorski (u zgradi Arsenala) i drugi muzeji, fakultet ekonomskih znanosti i trgovine, različiti znanstveni instituti i dr. Venecija je poznata po međunarodnim priredbama modernoga slikarstva, glazbe i filmova te po mnogim drugim priredbama i izložbama nacionalnoga i međunarodnoga značaja, među kojima se osobito ističu likovni Bienale (od 1894) i filmski festival (osnovan 1932). Međunarodna zračna luka Marco Polo. Venecija je (s lagunom) od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. „

POVIJEST VENECIJE

Ako želite saznati više o povijesnom nastanku, dobu moći i pada Venecije, preporučujem sljedeći link. Kratko rečeno, Venecija je nastala kao utočište izbjeglih stanovnika Rimskog carstva pred navalama barbara sa sjevera. Močvarno tlo lagune pružalo je odličan zaklon, neosvojivu tvrđavu, ljudima vičnima plovidbi kroz brojne kanale.

Dobar geografski položaj s plodnim zaleđem i otvorenim prometnim pravcima „na sve strane svijeta“, pogodovali su razvoju trgovine, pomorstva i nastavku ekspanzionističke politike Rimskog Carstva prema Jadranu. Osvajanje prevlasti na moru s dobro osiguranim rutama, vladavinom primorskim i otočnim zajednicama, osigurali su rast i razvoj Venecije do veličine svjetske sile. U jednom periodu je Venecija, u tadašnjem poznatom svijetu, predstavljala ono što danas predstavljaju USA, a po rivalstvu na drugoj strani je Turska predstavljala neku vrstu današnje Kine. 13.5. 1797. osvajanjem Venecije od strane Napoleona, ukinuta je Republika Venecija. Nakon 1.000 godina postojanja nestala je jedna od najmoćnijih mediteranskih država.

MIRIS VENECIJE

Nakon Toscane, Lago di Garda, još smo jedan Božić odlučili dočekati u Italiji. Izbor je pao na okolicu Venecije, tek nešto više od dva sata udaljenu od Rijeke. Po dobrom, starom običaju odlučili smo iznajmiti kuću. Ovoga puta treba nam smještaj za devet osoba i tri psa.

Šogorica Dolores je uspjela pronaći kuću na osami koja udovoljava svim našim željama u neposrednoj blizini grada Mogliano Veneto. Od kuće do željezničke stanice u M.V. vozimo se 10 minuta a onda vlakom do centra Venecije 20 minuta. To je najbolji način za obilazak Venecije. Stigli smo na imanje u mjestu Scorse. Stara kuća, obrasla u bršljan s mahovinom na krovu na prvi pogled djeluje kao napuštena. Ipak dim iz improviziranog dimnjaka potvrđuje da smo na pravoj adresi. Dočekala nas je vlasnica Stefania i provela kroz naš novi privremeni dom.

Već na ulazu poznati miris vlage. To je miris Venecije. Miris života u močvari. Staro gazdinstvo izgleda za naše, hrvatske pojmove dosta nedorečeno. Dapače, prema našim kriterijima kuća jedva da bi dobila rješenje o kategorizaciji. Zvjezdice bi svakako bile problem. Podovi, zidovi, strop bazično su održavani, električne instalacije su razvučene po gredama i zidovima iznad žbuke. Sanitarije i oprema imaju koju godinu, kuhinja također. Sve djeluje staro, međutim sve je čisto. Kupatila i sobe posebno. Posteljina je mirisna, kreveti dobni.

Četiri sobe dijele dva kupatila s wc-om, s time da jedna kada baš i nije pogodna za tuširanje. Kuća se grije plinskim centralnim grijanjem osim velikog dnevnog boravka u kojemu je manja peć na drva zadužena za održavanje topline. Na žalost internet je „pokvaren“ ali imamo stol za stolni tenis. Bilo kako bilo, kuća se promovira kao vila i ima svoju publiku čak i u ovim hladnim i vlažnim danima. Nakon dva dana kuća nam je nekako „sjela“ i proveli smo u njoj divne trenutke. Kako i ne bi kad se obitelj nađe na okupu . Djed, baka, dvije njihove kćeri s obiteljima i kućnim ljubimcima. Pravi „family reunion“.

IZLET U CHIOGGIU

Znana i kao „Piccola Venezia“, Chioggia je smještena na istoimenom otoku i drugom, Sottomarina. Do povijesne se jezgre stiže, kao i u Veneciju, nasipom i mostom. Već pri ulazu u grad vidljiva je njegova orijentacija prema pomorstvu i naročito ribarstvu. Kažu da u Chioggii ima više registriranih ribarskih brodova i brodica nego na cijelom hrvatskom Jadranu. Poznato je da su „Ćozoti“ doplovili i do Krka, baš kao ribari. Njihovi potomci i danas žive u gradu Krku. O Chioggii možete više saznati na ovom linku. Ono što je vidljivo u povijesnom centru Chioggie je trag postupnog propadanja. Tlo tone a more se diže pa su poplave sve učestalije. Na svakoj građevini vidljivi su tragovi mora i soli do visine od pola metra. Neke kuće su već dobro „nagrižene“ vlagom i napuštene, neke ponuđene na prodaju…

Zanimljiva je šetnja Chioggiom i razgled povijesnih građevina, stotine brodica… „Mala Venecija“ bila bi još zanimljivija u nekom drugom dobu godine i ranije u jutro, kada je riblja tržnica (privremeno smještena u šatoru zbog renoviranja originalnog zdanja), živopisnija nego što smo je mi zatekli.

IZLET U VENECIJU

Za poludnevni izlet u Veneciju odabrali smo putovanje vlakom. Iz naše rustikalne kuće vozili smo se 10 minuta automobilom do parkirališta na željezničkoj stanici u Mogliano Veneto. Parkirna karta košta 6 eura za pola dana. Putna karta vlakom za dvadeset minutnu vožnju u jednom smjeru košta 2,70 eura po osobi i 1,90 eura za psa. Vožnja je ugodna. Venezia St. Lucia je centralni kolodvor Venecije.

S 34 perona željezničke linije polaze svakih nekoliko minuta „na sve strane svijeta“. Kada se uzme u obzir autoput, glavna zračna luka „Marco Polo“, obližnja, manja Treviso, kao i vrlo prometna brodska luka, Venezia spada u red prometno najbolje povezanih gradova u Europi. S druge strane kretanje povijesnom jezgrom je otežano. Od željezničkog kolodvora i parkirališnog terminala do trga Sv. Marco vode uske vijugave uličice u kojima se jedva može mimoići dvoje ljudi. Šetnja traje oko pola sata. Alternativni način prijevoza je „vodeni autobus“, „vaporetto“. Linije su česte, može se kupiti i dnevna karta, odnosno karta koja vrijedi do 72 sata. Karta u jednom smjeru koja uključuje i jedan kofer košta po osobi 7,5 eura. Moguće je i kombinirati obilazak pješice i brodom. E sad, zaista se čudim suvremenim „pismoznancima“ koji zagovaraju smanjenje turističkih dolazaka zbog gužve.

Koliko se moraju smanjiti dolasci da ne bi bilo gužve ? Već 100 ljudi na okupu stvara gužvu kao što isti takav broj ljudi na istim takvim ulicama stvara gužvu u povijesnoj jezgri Krka, Vrbnika, Šibenika,Rovinja, Dubrovnika… U Veneciji je problem veći jer je ispresijecana kanalima pa su svi pješaci prisiljeni ići istom rutom do nekog od brojnih mostova gdje se onda mogu birati drugi pravci. Međutim označena su samo dva pravca, dvije rute, one najkraće. Sigurno ima mogućnosti otkrivanja novih sadržaja i uspostavljanja novih ruta, kojima bi se promet glavnim pravcima disperzirao.

No, već na prvi pogled vidljiv je nesrazmjer ogromnog priljeva novca u grad i mizernog ulaganja u održavanje grada. Komunalna infrastruktura djeluje prilično zapušteno. Zgrade propadaju na očigled a gdje je započeta restauracija, ona traje, čini se, beskonačno. Taj dojam „jamljenja“ novca dobio je svoj „grand finale“ u pronevjeri i prijevari stoljeća zbog kojega su gradski oci pod istragom.

AFERA „MOJSIJE“

Od 2002. do 2015. grandiozno najavljivani projekt „spašavanja Venecije“ gomilao je milijune eura koji su završili na privatnim računima diljem svijeta. Umjesto spasonosnih brana za obranu Venecije od poplava „Mojsije“ je „potopio“ nadu za uspjeh tog projekta. Iza rešetaka se našlo više od 100 pojedinaca među kojima i regionalni ministri kao i gradonačelnik Venecije. Dio tog novca se slio i u Hrvatsku putem kupoprodaje nekretnina u sprezi s jednom bankom. Korumpirana vlast nije brinula o sudbini Venecije već su pojedinci prisvojili novac za svoj osobni „spas“.

VENECIJA NE PROPADA ZBOG „OVERTOURISMA“

Bilo kako bilo za Veneciju je najmanji problem „overtourism“. Propadanje tla prouzročeno iscrpljivanjem podzemnih bunara pitke vode, rast razine mora u kombinaciji s korumpiranom i neučinkovitom vlašću ubrzavaju propast grada na otoku. Turizam kakav god bio, uvijek će biti „overtourism“ iz perspektive nepodesnosti prostora za današnji standard života. Svako povećanje broja ljudi dodatno otežava život s jedne strane. S druge strane turistički promet je jedino što još održava na životu staru gradsku jezgru.

ULAZNICE – NOVI „MOJSIJE“ ?

Promatrajući sa strane sve te dobre i loše strane upravljanja Venecijom, ne mogu se oteti dojmu da i uvođenje ulaznica za ulazak u staru jezgru u konačnici može proizvesti novu aferu „pranja novca“. Veliki će se novac sliti izravno u gradsku kasu, a gradska uprava će ponovo biti pod pritiskom interesnih skupina koje se žele dokopati svog plijena. Pri tome će želja za dolazak u najpoznatiji povijesni grad na svijetu i dalje rasti. Osobito s rastućeg daleko istočnog turističkog tržišta.

VENECIJA – NOVA „ATLANTIDA“ ?

Kada vidite kako se Venecija nosi s učestalim poplavama nameće vam se zaključak da joj nema spasa. Već sada bih rekao da su lokali u prizemlju osuđeni na propast i da bi bilo najbolje podignuti razinu ulica na način da kat postane prizemlje. To će se, vjerojatno silom prilika, i dogoditi.

Grad će tonuti, stanovnici odlaziti, a turisti pratiti prognoze plime i oseke da posjete Veneciju „dok se još može“. No nije samo Venecija u opasnosti. Cijeli rubni obalni pojas, cijela laguna ima isti problem. Već sada je zabranjena izgradnja novih lučko – infrastrukturnih i industrijskih objekata na obalnoj crti. Težina građevina dodatno ubrzava propadanje tla.

GUŠTI SU GUŠTI

Došli smo u Veneciju, na trg Sv. Marka. Ne popiti kavu na terasi neke od kultnih kavana, isto je kao i „doći u Rim a ne vidjeti Papu“. Izabrali smo „Caffe Chioggia“, preko puta Duždeve palače, s pogledom na Canal Grande. Espresso serviran u prigodnim šalicama poslužuje „gospodin konobar“ uniformiran kao general na svečanom mimohodu. Taj trenutak otrgnut od svakodnevne „konfekcije“ košta 5 eura. I vrijedi svakog centa!

Isto se odnosi i na sladoled u obližnjoj „boutique sladoledarnici“. „Kugletina“ košta kao i Hrvatskoj na prestižnim lokacijama a okus je božanstven. Kao i svugdje u svijetu i u Veneciji možete jednu do druge naći ponudu koja odgovara vašim mogućnostima. „Brza“ hrana, „oštarije“, gourmet restorani, „privatni smještaj“ s dvije zvjezdice, mali hoteli, peterozvjezdani hoteli…žive u suživotu jedni pored drugih privlačeći svoju publiku.

Nitko ne može ostati gladan ni žedan, ali ni bez nekog prigodnog suvenira, modnog detalja. U svakom slučaju Venecija „zove“ na povratak. Idući ćemo joj puta posvetiti više vremena.

BOŽIĆNI UGOĐAJ

Mir, tišina, obiteljska okupljanja i druženja prevladavaju nad bučnim zabavama na otvorenom prostoru. Za neke nezanimljivo, dosadno ali za posvećenost istinskim vrijednostima, pravo okruženje. Božićna misa u mjesnoj crkvi iznimno posjećena, propovijed župnika prava Božićna, puna poruka mira, tolerancije, ljubavi, sebedarja. Atmosfera vesela, pjesmu predvode mladi. Nakon mise župnik se pridružuje puku, čestita Božić. Ubrzo ga srećemo u jednoj od najboljih mjesnih pasticceria.

Nakon mise kava, panettone i druženje do ručka. Ručak blagdanski, obitelj okupljena oko stola. Unatoč neugodnom iznenađenju – pećnica u kvaru, ženski dio obitelji se snašao i priredio izvrsnu blagdansku gozbu. Nakon ručka neki na mali odmor, neki u šetnju sa psima, a na večer zabava uz pjesmu i šalu. To je Božić.

VRIJEDNOST ZA NOVAC

Kada uspoređujemo cijenu najma kuće (250,00 eura /dan+ boravišna pristojba 1 euro po osobi na dan) s nedostacima, mogli bismo dati nešto nepovoljniju ocjenu. Isto se odnosi na domaćinski odnos koji je daleko od poznate i priznate hrvatske gostoljubivosti. Konačno, hrvatski domaćini obiteljskog smještaja imaju veću prosječnu ocjenu gostiju na Booking com-u od talijanskih.

Međutim ocjenu popravlja naša privatnost, komoditet, dobra zabava, izvrsna infrastruktura okoline, bogatstvo sadržaja u neposrednoj blizini. Sve se broji. Konačna ocjena je pozitivna što se tiče vrijednosti za novac.

ŠEĆER NA KRAJU

Jedna od triju elementarnih potreba na putovanju je – kupovina. Ženama je jednako važna kao i prve dvije ali ni nama muškarcima kupovina nije mrska. Osobito ako se „počastimo“ nekim željenim odjevnim predmetom. Disagner Outlet Noventa di Piave kraj Venecije, nezaobilazna je „stanica“ na putu prema Hrvatskoj. Dobro osmišljen, sa sadržajima za djecu, dobrim ugostiteljskim objektima i naravno ponudom kvalitetnih robnih marki, iznimno je dobro posjećen.Osobito u ovo doba godine kada počinju ozbiljna sniženja na već snižene cijene. Olakotna je okolnost što i psi mogu ići gotovo svuda sa svojim vlasnicima, dobro su došli i u restoranu. To čini Italiju jednom od poželjnijih „pet friendly“ odredišta.

Puni dojmova, pozitivnih emocija, u društvu neizostavnih kutija panettona i uz pokoji modni dodatak, vraćamo se kući uz obećanje Veneciji da ćemo se uskoro ponovno vidjeti. Možda već u vrijeme poznatog karnevala u Veneciji.

Autor: Nedo Pinezić, www.nedopinezic.com / Naslovna fotografija: wiggijo, Pixabay.com

Povezane vijesti: